VRIJEME LAZNOG TRIJUMFALIZMA

Intervju s Nijazom Durakovicem, clanom Predsjednistva BiH i liderom Socijaldemokratske partije BiH

AIM, SARAJEVO, 08.04.1994. Lider najjace opozicione partije u BiH dr. Nijaz Durakovic jedan je od rijetkih politicara koji se jos uvijek usudjuju javno kritizirati poteze vladajuce garniture iako svjestan da mu to, u ratnom okruzenju, moze naskoditi i priskrbiti etiketu izdajnika. No, ovaj dojucerasnji komunist je vec navikao na konfliktne situacije pa ga tako ni posljednji napadi Izetbegoviceve stranke nisu zaplasili. Tijekom rata napisao je knjigu zvucnog naslova "Prokletstvo Muslimana" koja ovih dana dozivljava svoje drugo izdanje. U njegovoj kancelariji na zidu jos uvijek stoji portret Josipa Broza Tita cime se, bez ikakvog ustrucavanja, ponosi. Razgovor zapocinjemo njegovom procjenom realnih dometa Washingtonskog sporazuma s obzirom da je on, fakticki, iznudjen od strane SAD-a.

Durakovic: Pa ja sam bio jedan od rijetkih koji nije sa nekom euforijom prihvatio taj sporazum. Naravno, podrzao sam ga kao pocetak i pretpostavku za uspostavljanje trajnijeg mira na ovim prostorima, zato sto je bar za sada zaustavio prolijevanje krvi i stradanje civilnog stanovnistva, sto je otvorio puteve i mogucnosti za dugorocniju suradnju izmedju Hrvata i Muslimana- Bosnjaka i sto nije zatvorio vrata za dogovor sa tzv. trecom srpskom stranom. Ali, mnogo toga jos stoji otvoreno i mnoge su bojazni jos realne: to je opasnost da se uspostavljanjem federacije izmedju dva naroda ne vrsi mozda posredno neka druga vrsta podjele. Umjesto trojne, sada bi to bila podjela na dva dijela: hrvatsko-muslimanski i okupirani dio koji drze Karadzicevi cetnici. Drugo, s obzirom da nije receno koji su to kantoni, gdje ce biti kantonalne granice, kada ce se vratiti prognanici, nisu odredjeni rokovi i nacin, ima problema oko stvaranja zajednickih organa vlasti..., ostao je realan strah da taj sporazum koji je docekan s velikom pompom i odusevljenjem, pa cak i nepotrebnom euforijom, bude anuliran ekscesima na samom terenu. Na zalost, jos je rano proglasavati mir i zadovoljavati se cinjenicom usvajanja ustava ove federacije cime je navodno sve rjeseno - jos uvijek je najveci dio Bosne okupiran, strada civilno stanovnistvo, nastavlja se etnicko ciscenje, Sarajevo je i pored prestanka granatiranja podjeljen i opkoljen grad, slicno je i u Mostaru... Valja mnogo strpljenja, politicke mudrosti i odlucnosti Zapada i onih koji su taj sporazum na odredjeni nacin oktroirali pa da bismo imali nesto vise optimizma.

Ponovo se po tko zna koji put pokazuje kolebljivost Zapada i NATO-a sto se najbolje vidi na primjeru Gorazda: silna armada je krenula na njega a rijec je o zasticenoj zoni. Zvanicnici UNPROFOR-a kazu da to nije ozbiljniji sukob: za njih nije ozbiljno kada na jedan relativno mali prostor, sabijen u kotlini, dnevno padne pet-sest tisuca granata ubijajuci djecu i starce koji nemaju gdje pobjeci. Je li to neki novi scenarij, ponovno ohrabrenje agresoru, mozda neka nova podjela ili pritisak na bosansku stranu da popusti u svojim teritorijalnim pretenzijama - ostavimo vremenu da prosudi. Ali, zakljucimo da nema mjesta opustanju kako ce nam stvari rijesiti Amerikanci i Rusi. Nas je takvo razmisljanje krvavo kostalo u zadnje dvije godine. Ako se tako nastavi moglo bi doci do jos vecih sukoba i stradanja.

AIM: Hrvatska politika je u vise navrata iskazala prevrtljivost u odnosu na Bosnu. Imajuci to u vidu, da li zaista vjerujete da je Franjo Tudjman promjenio svoju cud?

Durakovic: Tudjman bi u najmanju ruku jednom javno trebao reci kako se odrice sporazuma koje je zasigurno radio sa Milosevicem i da odustaje od svake ideje o podjeli Bosne i Hercegovine. Najveci je problem sto isti ljudi koji su doveli do ovoga sukoba i koji su bili najveci zagovornici agresije i okupacije BiH te stvaranja Herceg-Bosne jesu jos uvijek na hrvatskoj politickoj sceni. Posve suprotno, oni koji su se suprotstavili takvoj politici bivaju politicki uklonjeni kao Manolic a najtvrdji protagonisti genocida u Bosni poput Suska su i dalje u vrhu. Nema srece u pregovorima ako ce sva ta bulumenta koja je ucestvovala u zlocinima i dalje voditi glavnu rijec i preko noci mijenjati cud pa sada praviti neku novu drzavu. Ne moze Jadranko Prlic, kao sef egzekutive fasisticke tvorevine Mate Bobana, ili drugi trabanti tipa Bendera, ili informativni pacovi poput Slobodana Lovrenovica i Sagolja, koji su podsticali zlocin, sada doci u Sarajevo i ponasati se kao da nista nije bilo. Naravno, i sa druge strane ima ljudi koje treba ukloniti jer su prihvatili tu logiku zla, etnickog ciscenja i slicno. Dakle, nuzno je da novi ljudi povezuju popucale savove u Bosni.

AIM: Zaista ostaje cinjenica da su prilikom odrzavanje ustavotvorne skupstine nove federacije u Sarajevu boravili i mnogi hrvatski predstavnici koji se dovode u direktnu vezu s pocinjenim ratnim zlocinom. Da li to znaci da se sutra, po istoj logici, ovdje u Sarajevu mogu naci i Srbi sa Pala, na celu sa Karadzicem?

Durakovic: Moze se i na takav nacin razmisljati, mada je svakome jasno da se dokazani zlocinci ne mogu u ime nikakvog razloga amnestirati. Ako se i sa hrvatske i sa muslimansko-bosnjacke strane zaista zeli stvoriti federacija koja ce imati perspektivu, a sto bi u buducnosti trebalo rezultirati konfederacijom Bosne i Hrvatske, onda mislim da ce eliminacija zlocinaca biti elementarna pretpostavka. To su principi koje niko ne smije pogaziti - u suprotnom bi i cetnicki zlocinci pretendirali da dodju u Sarajevo i da se ponasaju kao da nista nije bilo bez obzira na tisuce zrtava, porusene gradove i tu planetarnu nevolju koju su posijali a sto bi sve vodilo u jednu bezprimjernu farsu.

AIM: Ipak, razrjesenje bosanskog pitanja i izlazak iz rata nije moguce bez ucesca Karadzicevih Srba. Kakve su Vase procjene u pogledu mogucnosti da se i oni pridruze novonastaloj federaciji?

Durakovic: Karadzic i njegovi sljedbenici nam ne trebaju u federaciji. Niko pametan to ne bi mogao prihvatiti niti to ima realne sanse, ali to ne treba poistovjecivati sa cjelokupnim srpskim narodom. Perspektiva je u onom dijelu srpskog nacionalnog korpusa koji je od pocetka pokazao svoju demokratsku prirodu i distancirao se od tog genocida i naci-fasisticke politike Milosevica, Karadzica, Mladica i drugih krvoloka. Nesto je ucinjeno formiranjem Srpskog nacionalnog vijeca sto moze da bude nukleus okupljanja svih demokratskih snaga i na sirim prostorima i sto jeste afirmacija svih onih koji nisu prihvatili tu ekstremnu politiku. Na kraju karajeva, prema nekim analizama Karadzic ne predstavlja danas vecinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, a pitanje je koliko ovaj drugi dio srpskog naroda u Srpskoj republici dijeli njegovo misljenje i podrzava Karadzicevu politiku. Jer, to je jedna fasisticka diktatura, strahovita represija gdje svatko ko drugacije misli zavrsava s metkom u celo. Paljanska skupstina uopce nije meritorna jer je sastavljena od dokazanih zlocinaca a oni kad jednom krenu tu vise nema povratka - moraju ici do kraja i vjerojatno su vec svjesni da moraju odgovarati kako pred svojom tako i, ako vjeruju, pred bozjom savjescu. Zato su sada i najopasniji, poput ranjene zvjeri i nema sumnje da ce oni u svom zlocinu ici do kraja. Druga je stvar da li ce ih Milosevic zbog nekih svojih razloga ili pritiska izvana pokusati disciplinirati, koliko su Amerika i Rusija spremne da u tome idu, koliko ce prevagnuti strateski interesi velikih sila nad zlocinima koji se nastavljaju.

AIM: Zanimljivo je primjetiti da se razlicita misljenja javljaju unutar srpskog i hrvatskog korpusa, pri cemu mislim na alternativne skupove koje su odrzani u Sarajevu, suprotstavljajuci se tako politici s Pala i iz Gruda, ali opozicionih tonova nema i unutar muslimanskog nacionalnosg korpusa. Naprotiv, Stranka demokratske akcije je iza sebe postrojila citav muslimanski narod ne dozvoljavajuci razlicita misljenja.

Durakovic: Ja mislim da ima dosta drugacijeg misljenja, mada ne mogu reci koliko je to procentualno, ali je problem sto SDA kao vladajuca stranka drzi apsolutni medijski monopol pa se neka zesca kritika i ne moze cuti. Ta stranka zavodi jednu strahovitu monopartijsku diktaturu, to je jedan novi boljsevizam SDA-ovskog tipa, provodi se cistka svih kadrova koji misle drugacije: u drzavnom aparatu, policiji, medijima..., jer sada iza sebe imaju moc, vojsku, pa se drugacija misljenja stavljaju u zapecak. Ovih se dana preko kadrovika SDA sprovodi nova medijska cistka, uklanjaju ljudi sa Televizije BiH, sutra ce tako biti sa "Oslobodjenjem". To je jedna nevidjena osionost, monopartijska diktatura koja ce ugusiti klice demokracije. Zelim vjerovati da ce se naci snage da se to zaustavi, da se prevazidje taj lazni trijumfalizam, a ako dodje do novih slobodnih izbora mislim da ce se potvrditi da muslimanski narod nije apsolutno monolitan.

AIM: Da Izetbegovic i SDA ne trpe nikakvu kritiku najbolje ste osjetili na vlastitoj kozi za nedavnog gostovanja u Australiji. Dok ste bili odsutni izlozeni ste zestokoj kampanji i napadima jer ste u inostranstvu kritizirali neke propuste pomenute stranke i aktualne vlasti.

Durakovic: Ocito je da SDP kao najjaca opoziciona partija moze biti ozbiljan takmac na predstojecim izborima jer dok mi postojimo oni se ne osjecaju sigurnima. Treba me, dakle, na vrijeme diskreditirati, navuci gnjev na mene i lansirati stupidne optuzbe da ja poistovjecujem Karadzica i SDA, da zelim uravnoteziti krivicu itd., sto je sve skupa ordinarna laz, ali kad je proturate medijski, mnogi naivni mogu nasjesti. Ja sam rekao da iza tih napada stoje politicki mentori i vjerojatno ce ti napadi biti jos zesci i agresivniji kako se izborima budemo priblizavali. No, ja sam na te napade posljednjih godina navikao.

AIM: Koliko Vi kao clan Predsjednistva BiH i lider najjace opozicione stranke, stvarno utjecete na kreiranje zvanicne politike, a u kojoj je mjeri vlast koncentrirana u rukama Izetbegovica i Silajdzica?

Durakovic: Glavne politicke odluke ipak su u njihovim rukama i mi smo cesto sluzili samo kao neka vrsta demokratske oblande, neki vid demokratije i demokratskog odlucivanja i gradjanskog karaktera ove drzave. Mogu nas pitati zasto smo onda prihvatili tu ulogu - ja i moji istomisljenici smo tek nekoliko mjeseci u Predsjednistvu i mi smo tamo usli da spasavamo obraz i demokratski karakter onoga sto se zvalo multinacionalna Bosna, da doprinesemo afirmaciji stava kako smo za medjunarodno priznatu, nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu sa uvedenim visestranacjem i parlamentarizmom zapadnog tipa. Borimo se za te principe koliko nam konstelacija politickih odnosa dozvoljava. Bilo je snaga koje su u odredjenim momentima insistirale da se Bosna podjeli na tri dijela, tri nacionalne drzave, mnogi su to intimno zeljeli, no, na srecu, ova linija obnovljenog Predsjednistva je prevagnula i mi smo se ipak izborili da do toga ne dodje.

AIM: U jednom nasem razgovoru mnogo prije izbijanja rata, kazali ste mi kako se bojite da ce istorija ponovo biti krvava uciteljica na ovim prostorima - da ce poginuti na tisuce ljudi da bi se, naposlijetku, opet shvatilo da se u Bosni mora zivjeti zajedno. Vjerujete li jos u to nakon dvogodisnjeg rata?

Durakovic: Vjerujem. Kao da mi je predodredjeno da budem neka vrsta proroka. Eto, kada sam svojevremeno govorio da je Bobanova tvorevina fasisticka i da se ne razlikuje od Karadziceve, napadali su me da sam nepopravljivi iluzionist, utopist, covjek koji nerealno gleda na situaciju itd. A evo, vrijeme je potvrdilo moje ocjene. Dakle, trebamo i moramo zivjeti zajedno, istina, oslobodjeni onih romanticarskih kategorija, prica o bratstvu i jedinstvu. Zivot ce, dakle, i dalje biti jaci od svega, u to nema sumnje. Uostalom, zna se da se bajunetima moze ponesto osvojiti ali se na njima ne moze sjediti.

AIM: Ipak, ne postoji li kod Vas bojazan da je pitanje Bosne zakovano, odnosno, da je posrijedi preraspodjela interesnih sfera Rusije i Amerike koje su, cini se, blizu sporazuma da se nove granice Istoka i Zapada, simbolicki receno, povuku duz rijeke Miljacke, posred Sarajeva?

Durakovic: Moguca je i ta varijanta ali ne vjerujem da i ona moze dugo opstati. Mala je Bosna da bi se bas na njoj sada prelomili globalni svjetski interesi i postala neka nova Jalta. Pogotovo nema logike da ona bude uspostavljena na Miljacki jer to bi kostalo i Evropu i svijet svih principa za koje se zalazu. No, ukoliko oni zele sahraniti helsinske principe, Parisku konvenciju, da sahrane Mastricht i ideju ujedinjene Evrope u Bosni - onda je tako nesto moguce. Ja sam davno rekao da su Bosanci danas istovremeno i Kurdi i Palestinci, pri cemu nema sumnje da im je ucinjena jedna velika tragedija, ali ako na tome ostane onda ce se to nadmenom svijetu vratiti kao bumerang. Dozvoliti nestanak Bosne bila bi propast tog imaginarnog svjetskog poretka, Ipak vjerujem u suprotno iako ce taj put biti trnovit i tezak.

AIM: Na zalost, mi danas razgovaramo u podjeljenom Sarajevu koje ce, ostane li tako, biti osudjeno na lagano umiranje.

Durakovic: Ukoliko se nesto zaista brzo ne ucini Sarajevo zaista nema perspektivu. Zapadnoevropska civilizacija i kultura se brani ovdje, u Sarajevu i taj zamisljeni, buduci poredak, brani se ovdje - ako nas svijet i dalje ostavi u ovom najvecem koncentracionom logoru, onda je to i njihova propast. To moze izgledati pretjerano ali je upravo tako. Sada vise nije pitanje prezivljavanja vec psihicke izdrzljivosti ovdasnjih ljudi: izgleda nelogicno, ali dok su padale granate cini se da je bilo lakse jer je postojao snazan nagon za prezivljavanjem - sada dolazi do popustanja unutrasnjih ventila, do lomova. Naprosto, ako ovakvo stanje potraje ova ce masa krenuti goloruka u deblokadu pa koliko god kostalo. Svijet trazi velike masakre, poput onog na pijaci Markale, pa da nesto preduzme. Sada pokazuje semafore i tramvaje u Sarajevu u kojima se ta uboga sirotinja vozi i govore da grad vise nije problem, da je dosao mir. To govori o morbidnosti svjetskih medija i beskrupuloznosti svjetske politike.

AIM: Na nekoliko mjesta u gradu se mogao vidjeti grafit: "Komunisti vratiti se - sve vam je oprosteno". Drzite li to tipicnim primjerom sarajevskog smisla za segu ili zaista vjerujete da se kod ljudi pojavljuje osjecaj kajanja zbog toga sto su na visestranackim izborima svojim glasanjem doveli na vlast nacionalne lidere koji visenacionalnu Bosnu i nisu mogli odvesti drugdje nego u rat?

Durakovic: Prvo, mi vec godinama nismo komunisti, vec moderna socijal-demokratska stranka, programski naslonjena na iskustva zapadne demokracije. Istina je da se ljudi presabiraju, osjeca se jedan zal, pa mozda i griznja savjesti sto se nasjelo olakim obecanjima. Sjetite se samo onih koji su u Bosni obecavali Svicarsku, Evropu preko noci itd. Sada su oni na kub uvecali sve ono sto su komunisti radili pedeset godina: pljacka, mito, korupcija, lopovluk, osionost, nesigurnost..., to se ne moze pravdati samo ratom. Uvodi se, da kazem cinicno, neki novi demokratski centralizam. Montiraju se procesi, ganjaju vjestice i ako se tako nastavi, Solzenjicin ce naposljetku biti literatura za malu djecu.

GORAN TODOROVIC