ZDRAVSTVO U MAKEDONIJI

AIM, Skopje, 05.04.1994

Zdravstvena slika u Makedoniji u ovom trenutku dvojaka je: s jedne strane gradjani ove zemlje su relativno zdrav narod, a s druge, opet, stanje svih vidova zdravstvene zastite u takvom je stanju da se predstavnici Svjetske zdravstvene organizacije ovdje pitaju do kada ce tako biti ukoliko stvari uskoro ne krenu nabolje. Naime, Makedonija i te kako osjeca posljedice oko i na Balkanu. Prije svega raspadom Jugoslavije kada se raspao i jedan privredni sistem decenijama gradjen kao velika celina, tako da su sve republike u tom smislu ovisile jedna od druge. naravno da preko noci nije bilo moguce u novostvorenim drzavama stvoriti sve pretpostavke za potpunu osamostaljenje u svim oblastima zivota. U ekonomskom smislu, kao i svugdje i u Makedoniji to su prvo osetili penzioneri, potom socijalno ugrozeni kojih je procle godine bilo oko 169.000. Ove godine, zvanicno taj broj bi trebalo da ostane nepromenjen, mada praksa ne govori u prilog tome. Primjera radi prema podacima Zavoda za promet proslog mjeseca pred stecajem se naslo 561 trgovinsko preduzece i 4800 zaposlenih. U politickom smislu embargo koji je Grcka zavela da bi svog sjevernog susjeda bacila na koljenu uveliko utice na ionako tecku ekonomsku situaciju, a i sankcije medjunarodne zajednice protiv SRJ takodjer slabe makedonsku privredu. Uvoz i izvoz je otezan, a u nekim slucajevima i nemoguc (uvoz iz Srbije ili Hrvatske). Posebna kategorija ugrozenih su zaposleni u preduzecima ciji su racuni blokirani, kao i oni koji rade kod privatnika, nerijetko zainteresovanih za izbjegavanje placanja dazbina, pa iz tih razloga, a zahvaljujuci velikoj ponudi radne snage, zaposljavanju samo na crno. U ovakvo situaciji prve vidljive posljedice su pad standarda i, tvrde kriminolozi, porast svih vrsta kriminala ' od manjih kradja do organizovanog - sverca drogom i oruzjem. Menje vidljive , ali zato vjerovatno trajnije posljedice osjetice se nesto kasnije. Radi se o zdravlju stanovnistva. Sta je veci problem u oblasti zdravstvene zastite Makedonije tesko je reci. Mozda je to ipak cinjenica da svo stanivnistvo nije obuhvaceno cak ni osnovnom vidom zdravstvene zastite.

Tu se radi prije svega o zaposlenima u preduzecima koja nemaju sredstava da plate partipaciju i zaposlenima na crno. Sam radnik, opet, platom koju dobija ( a ne rijetko je mjesecima ne dobija) tecko uspije da ishrani porodicu, a kamoli da razmislja o nekim drugim izdacima. Za one koji imaju dovoljno novaca problem ove vrste nema: platice dosta skupe usluge privatnih ljekarskih sluzbi. Isti problem prisutan je kada su u pitanju lijekovi. Farmacuetska industrija u Makedoniji relativno je dobro razvijena, ali, kao i sve druge privredne grane dobrim dijelom zavisna od uvoza i izvoza na bivse jugoslovensko trziste.

Naravno, lijekova svih proizvodjaca ima u privatnim apotekama, no oni koji zavise od kase zdravstvenog fonda u nezavidnoj su situaciji, posto zbog nedostatka sredstava u ovim fondovima lijekova nema tamo gdje su oni dostupni siromasnijim slojevima - u "drzavnim" apotekama. Tako se desava da bolesnici slabijeg imovinskog stanja i vice od mesec dana ostanu bez veoma vaznog lijeka ( kao sto je insulin primjer).

Neupucene ce mozda iznenaditi cinjenica da u Makedoniji ima u odnosu na broj stanovnika i prebvise bolnica. No, kada se zna da je kao i sve drugo i makedonski zdravstveni sistem bio razvijan kao dio jugoslovenskog, onda je jasno da su i klinike bile predvidjene za veci broj pacijenata. Ono sto predstavlja veoma ozbiljan problem jeste oprema u zdravstvenim ustanovama koja je u veoma losem stanju. Skoro 80% medicinskih aparata je van upotrebe i bez ozbilnije nade da ce uskoro biti popravljeni i stavljeni u pogon. Posljedica ovoga je cesto nemogucnost da se uspostavi prava dijagnoza i otezan tok lijecenja. Sljedeci problem je moralne prirode. Zbog malog broja ispravnih aparata njihova upotreba ogranicena je samo na hitne slucajeve. Koji slucaj ocijeniti kao manje a koji kao vise hitan dilema je pred kojom se nalaze ljekari skoro svakodnevno. Osim toga postavlja se pitanje koga uzeti u tretman - samo hitne slucajeve, a one jednostavnije odloziti dok se toliko ne iskopmlikuju da postanu i oni hitni.

Sta to znaci za zdravstveno stanje ljudi u dogledno vrijeme ukoliko ovakva situacija potraje duze nije tesko pogoditi. Uz to trebalo bi raditi i na otklanjanju dvije bolesti karakteristicne za ovo podrucje ' jedna je bruceloza, kao posljedica neredovnog vakcinisanja stoke protiv ove bolesti. Prenosi se preko mlijecnih proizvoda. Druga karakteristicna bolest je hepatitis A, a posljedica je loseg kvaliteta i loseg snabdijevanja vodom. Jedan broj gradova uopste nije povezan sa javnim sistemom vodovoda, a ni broj "divlij" naselja nije mali. Imajuci sve ovo u vidu Svjetska zdravstvena organizacija cijeni da je zdravstvena zastita u Makedoniji daleko ispod nivoa zahtijeva ove medjunarodne organizacije te da ce trebati dosta truda da se zdravstveni sistem ovdje stabilizuje. RAJKA STEFANOVSKA