BULATOVIC NA HERCEGOVINU, KARADZIC NA HERCEG NOVI

Crnogorske granice

Crna Gora je ponovo na granici ali, srecom, ne i Crnogorci. Kako su prosli prije dvije godine kada su, prva verzija je bila zbog Prevlake, druga zbog Neretve, krenuli u ljuti boj nije potrebno podsjecati. Tesko je povjerovati da cemo gledati reprizu "dubrovacke odiseje", ne samo zbog tog loseg prethodnog iskustva, vec i zbog samih okolnosti koje nijesu ni priblizno tako dramaticne kao krajem 91. Rat je postao preskup, ratnici su se opametili, medjunarodni posrednici uozbiljili, tako da, iako granice jos uvijek nijesu jasno povucene, za ocekivati je da, bar na ovom prostoru, to docrtvanje nece pratiti ratnicke trube.

"Granicni" problem Crne Gore ovog puta nije samo u ocuvanju teritorije vec i u mogucnosti njenog prosirenja - dok se na Prevlaku, najradije, "zmuri", na Hercegovinu se otvoreno "baca oko". Ovovremena ideja o pripajanju Hercegovine Crnoj Gori nije Bulatovicev izum - protiv toga nije, svojevremeno, nista imao ni dr Branko Kostic, legendarni podpredsjednik Predsjednistva SFRJ, koji je u jednom tv nastupu takvu varijantu, "u slucaju raspada Jugoslavije", ocijenio kao "vrlo mogucu". "Sto se tice bojazni da bi prosirivanjem teritorije Crne Gore na Hercegovinu, Crnogorci postali nacionalna manjina, sto zagovara cini mi se jedna partija, mislim da je to besmisleno", rekao je negdje pocetkom 92. popularni "Branko kockica". No, prije obojice, i Kostica i Bulatovica, "osvajanje" Hercegovine je propagirala jedna ovdasnja, marginalna, politicka partija, Demohriscansko-pravoslavna, koja je granicu Crne Gore pomjerila do Neretve ukljucujuci u njen sastav i Mostar, ali i Dubrovnik! "Prisajedinjena teritorija usla bi u sastav Crne Gore samo u politicko-pravnom svojstvu autonomne oblasti Crnogorske Krajine, a maticna drzava bi ostala Crna Gora, ukljucujuci Rt Ostra (Prevlaka, prim. Z.I.). Time bi Crna Gora osigurala prosperitetan razvoj obuhvativsi jos 100 hiljada stanovnika i teritoriju vecu od 20 hiljada kvadratnih metara", izracunali su, sredinom 91., crnogorski Demohriscani.

Slabost prema ovoj, zapadnoj granici, Bulatovic je, opet, pokazao mnogo prije nedavnog Kongresa DPS-a, jos na proslavi 115. godisnjice Vucedolske bitke, kada je primijetio kako bi "i danas neki da crtaju granice tamo gdje ih nikad nije bilo niti ih moze biti" aludirajuci bas na tu, crnogorsko-hercegovacku "medju". Na istom mjestu, tada jos neafirmisani Karadzic potpuno je bio na strani crnogorskog predsjednika, porucivajuci da "dok je Crne Gore Hercegovinu niko od Jugoslavije otcijepiti nece". Slicno je u to vrijeme rezonovala i Narodna stranka smatrajuci granicu prema Hercegovini "vjestackom i namtenutom". "Granicu prema Crnoj Gori povukao je Franjo Josif, a kasnije samo podebljapo Josip Broz", u svom stilu je komentarisao lider narodnjaka Kilibarda.

Danas, medjutim (osim crnogorskog bloka koji je i onda i sada bio i ostao protiv prisajedinjenja), ispada kao da je samo Bulatovic, principijelno, sto za njega nije karakteristicno, ostao na ranijim pozicijama. On bi i dalje Hercegovinu, naravno, "ako Hercegovci budi htjeli da zive sa nama i ako mi ovdje u Crnoj Gori demokratski potvrdimo da takva zelja postoji i sa nase strane". "Prvi" medju (ne)jednakim Hercegovcima, Bozidar Vucurevic nije bio odusevljen ovom Bulatovicevom ponudom. "Hercegovci nece pristati da se udruze sa bilo kim a da pritom zrtvuju mladu nacionalnu drzavu unoseci je u neku gradjansku grobnicu srpskoga naroda", bio je jasan Vucurevic. On je u "Borbi" ostao zagonetan, ustvrdivsi da "neke stvari u Crnoj Gori treba da se promijene da bi se to prihvatilo" i da ideja o prisajedinjenju Hecegovine Crnoj Gori "nije samo iz glave Bulatovica, ali ni iz glave Radovana Karadzica"! ""Razgovarao sam ja jos ranije o tome sa jednim vaznim covjekom", dicio se Vucurevic. Ko je "treci covjek" trebinjskog autoprevoznika nije tesko odgonetnuti, ali je tesko povjerovati da je i Bulatovicev atak na Hercegivinu - Milosevicevo maslo. Tim prije, sto je desetak dana nakon "Momirove bombe", ministar inostranih poslova Crne Gore, Miodrag Lekic, u intervjuu "Borbi" saopstio, prvo, kako nije upoznat "sa tom koncepcijom" (pripajanja Hrecegovine Crnoj Gori, prim.Z.I.), a onda i da ""tako osmisljena koncepcija ne postoji"! Zato su, cini se, bili u pravu socijaldemokrate kada su hladno konstatovale kako se na Kongresu vladajuce stranke nista novo nije desilo - naprotiv, igra na na sve karte, uz priklanjanje pobjednickoj, bila ona "karo" ili "tref", samo je produzena. To ne krije ni novoimenovani potpredsjednik DPS, Svetozar Marovic, koji je u intervjuu za VIN, potpisniku ovih redova, rekao kako ce njegova partija prihvatiti i reintegrisanu Jugoslaviju i "svesrpski savez", a na opasku, koilko je to principijelno s obzirom da se radi o suprotnim konceptima, gradjanskom i etnickom, on uzvratio: "Mi smo principijelni koliko to dozvoljavaju okolnosti".

Isti oni koji su nekadasnje (u Parizu prilikom posjete Miteranu) Bulatovicevo lansiranje ideje o reintegraciji jugo prostora tumacili kao manevar kako bi Crnu Goru spasio od "saveza srpskih drzava", sada, njegov "udar" na Hercegovinu objasnjavaju kao pokusaj da se odbrani od pritisaka iz Hercegovine, posebno na Prevlaku! Jer, znajuci da mu Karadzic nece tako lako ustupiti Hercegovinu, da uostalom ni na medjunarodnom planu nema razumijevanja za tako nesto, Bulatovic vjesto priprema javno mnenje da mu, kada ovaj zatrazi Prevlaku, Igalo i Herceg Novi, moze, isto tako hladno, reci: NJET! Poznato je da su "Paljani" vec bezecovali Prevlaku kao moguci izlaz na more. Predsjednik Skupstine RS, Momcilo Krajisnik je svojevremeno ustvrdio kako "nije vazno cija ce Prevlaka biti, jer mi smo jedan narod pa Crnu Goru moze samo da raduje sto mi dobijamo izlaz na more". Na ruku mu je tada isla i izjava predsjednika Bulatovica da ce "problem Prevlake biti rijesen izmedju republike Srpske i Hrvatske", iako je i tom prilikom "neuhvatljivi brkica" dodao da ce nakon toga "Karadzic predati Prevlaku Crnoj Gori, odnosno, Jugoslaviji". Crnogorska opoziciona stampa je u tome vidjela jos jednu "izdaju" aktuelnog podgorickog vrha, pa je pisala o odlasku Bulatovica za Trebinje gdje je, navodno, Vucurevicu potpisao i Prevlaku i Igalo, sve do Herceg Novog!? Umirio ih je, nedugo potom, sam Vucurevic, kada je preko novosadskog "Sveta" porucio da "sa Crnogorcima necemo dijeliti nista, pa ni Prevlaku". "Vidjecemo ima li Crna Gora pretenzija na Prevlaku, ali, ako napravimo neku zamjenu mi necemo nikakvo zajednicko vlasnistvo sa Crnogorcima, ni na Prevlaci ni na nekom preedjelu zapadno od Prevlake", precizirao je Vucurevic.

Iako je nakon vec pomenutog zenevskog skupa Bulatovic objasnjavao kako ce od Prevlake do Molunata svi dobiti svoje parce, i Crna Gora, i Republika Srpska, i Herceg Bosna, i Bosna, iako je "Politika" tada pisala o dogovorenih "20-tak kilometara hrvatske obale uz granicu sa Crnom Gorom za Republiku Srpsku", jasno je da ce, na kraju, neko morati da ostane kratkih rukava. Hrvatska, posebno nakon najnovijeg pomirennja sa Muslimanima, tesko ce ustupiti dio svoje obale, sto potvrdjuju i infromacije iz policijskih i vojnih izvora da se granica sa Crnom Gorom uveliko utvddjuje i da se, kako je u izjavi TV "Politici" rekao crnogorski premijer Djukanovic, Hrvatska ponasa kao "uredjena zemlja". Tom prilikom on je dodao da "SRJ i Crna Gora treba da preduzmu slicne poteze" i da se "u saradnji sa Vojskom Jugoslavije vec preduzimaju koraci na uredjenju zone uz granicu". I pored ovih, ne bas popularnih poteza olicenih u razgranicavanju putem minskih polja, gotovo da je iskljucena svaka mogucnost nove eskalacije crnogorsko-hrvatskih sporova na nacin od prije tri godine. Uostalom, Zvonimir Markovic, sef hrvatskog ureda u Beogradu, u intervju "Pobjedi" kaze kako "mi sada sa Crnom Gorom nemamo problema", a sto se Prevlake tice, dodaje "nju ostavimo po strani, jer necete se ni vi obogatiti ni mi propasti - sa njom ili bez nje". Kada se tako postave stvari, "sve drugo je rijeseno", zakljucuje Markovic. Tesko je vjerovati da crnogorski vrh nije u potpunosti primio ove poruke sefa hrvatskog ureda, o cemu svjedoci i cinjenica da na njegovu ponudu o otvaranju konzulata u Crnoj Gori, mistar Lekic odmah uzvraca, u stilu, zasto da ne. Cak se i u saopstenju sa sastanka sefa hercegnovske policije Radunovica i komandatna Ratne mornarice VJ Isakovica sa predstavnikom Evropske misije u Jugoslaviji, gdje se ukazuje na hrvatsko krsenje plave zone postavljanjem fortifikacijskih prepreka, istovremeno istice i da je "bezbjednost granice na potrebnom nivou" a "odnosi izmedju dvije policije korektni".

Ocito, kako se god okrene, bosanski Srbi kao da su suvisni u citavoj prici. Oni kao da vise nemaju uticaja na sudbinu Prevlake, pa se Crnogorci radije, direktno, obracaju Hrvatima. Crnoj Gori Hercegovina, gotovo, da nista ne znaci, sto se ne bi moglo reci za Prevlaku ("vrata Boke"), zato se nece buniti ako umjesto Hercegovine pripohje Prevlaku. "Lukavi Latini", opet, vjesto signaliziraju Podgorici da bi, i pored svjezih dubrovackih rana, radije ovu granicu dijelili sa Crnogorcima nego li Hercegovcima. Sta ce na kraju biti, ostaje da se vidi, jer jos uvijek je mnogo nepoznanica, recimo i ona, sta o svemu misli Vucurevicev "vazni covjek"?

Zeljo Ivanovic AIM Podgorica

BOKS

Istorijat

OD FRANJA DO DjURA

Kroz svoju istoriju, koju cesto krste kao slavnu, Crnogorci su manje-vise zaokruzili svoju teritoriju, tako da cak ni komunistickim kartografima nije ostalo nista drugo do da to ispostuju prilikom crtanja njenih granica. Ipak, i pored toga, proteklih godina bilo je ocjena da su i neke crnogorske granice "kominternovske", prije svega ona prema Hercegovini.

• Prva zvanicna razgranicenja izmedju Crne Gore i Hercegovine datiraju iz perioda Petra II koji se dva puta, na Grahovu 1838. i 1842. u Dubrovniku, sastao sa Ali-pasom Rizvanbegovicem, nakon cega je izmedju "nezavisne oblasti Crne Gore i hercegovackog pasaluka" potpisan sporazum kojim je utvrdjena sljedeca granica: od Dragalja (Krivosije) do Grahova-klancem Duge, sjeverno od Niksica-planinom Lukavicom, Stitovom i Maganikom, do iznad Manastira Morace - kaze dr Cedomir Pejovic, istoricar, i nastavlja - Poslije pobjede na Grahovu 13.maja 1858. dolazi do Konferencije ambasadora velikih sila u Carigradu na kojoj je utvrdjena nova, prosirena teritorija Crne Gore u koju ulaze Grahovo, Rudine, dio Drobnjaka, niksicke Zupe i dio Vasojevica. Tada se postavljaju granicnici u vidu kupe a na nepristupacnom terenu granica se obiljezava bijelim krstom. Ta granica, utvrdjena Carigradskom konferencijom, kasnije je samo verifikovana na Berlinskom kongresu kada je Crna Gora stekla medjunarodno-pravno priznanje

Iako je u Kraljevini Jugoslaviji, tzv. Zetskoj banovini, pored danasnje Crne Gore pripadao i dio Bosne, dio hercegovine i Dubrovnik, komunisti su prilikom crtanja granica posli od onih utvrdjenih Berlinskim kongresom. Prica se, medjutim, da je Djuro Pucar-Stari trazio od Blaza Jovanovica Herceg Novi za izlaz BiH na more!?

• Mada sam se u to vrijeme nalazio na zadatku u Sandzaku, sjecam se da su me Blazo i Andro (Mugosa, prim. Z.I.) prilikom jednog susreta pitali sta mislim o Pucarevom predlogu da za teritoriju oko Sutjeske ustupimo BiH Herceg Novi. Rekao sam da je to besmisleno jer je Boka jedna neraskidiva cjelina, istorijski, duhovno, politicki, kako god hocete - prica Komnen Cerovic, narodni heroj.

Tako je Boka ostala "ucijelo" kao sastavni dio Crne Gore ili, kako je to jednom prilikom rekao Krleza, kao "logicni nastavak svog logicnog zaledja". Z.I.