STRAH DA SE NE REPRIZIRA BOSNA

Muslimani u Crnoj Gori

size: Brojna hapsenja uz medijsku satanizaciju maltene citavog naroda uslovila pojacavanje ionako prisutnig straha kod crnogorskih Muslimana. U Bijelom Polju gotovo niko od muslimana ne zeli da govori "o politici". Ispovjest jednog od uhapsenika. Batine po tabanima i elektrosokovi, sve uz guslarsku pratnju. U lokalnim glasilima, posebno na radiju, "cetnici" vode kolo a "turci" u autu. Predsjednik Bulatovic potvrdio da je zlostavljanja bilo, ali nikog nije pozvao na odgovornost.

tekst:

Kosovski sindrom kao da uveliko osvaja i Crnu Goru.

U Bijelom Polju, Rodjajama i Pljevljima uhapseno je preko 50 ljudi, svi su muslimanske nacionalnosti a vecina je vezana za Stranku demokratske akcije. Hapsenja jos traju. U muslimanske domove u Crnoj Gori uvukao se strah. Pokusali smo u Bijelom Polju razgovarati sa clanovima porodica uhapsenih, ali svi oni izbjegavaju javnni istup. Plase se da ne pogorsaju stanje zatvorenih. "Ranije smo se samo plasili paravojske i seseljevaca, ali sada, plasimo se i njih i policije. Policije cak vise", kaze, nekako vise za sebe, jedan Bjelopoljac koji je, zajedno sa blizom rodbinom, ostao postedjen ovih hapsenja.

Razlog tome su, naravno, ne samo hapsenja vec i zlostavljanja uhapsenika zasta je javnost saznala iz napisa po crnogorskoj opozicionoj stampi. U prvi mah svi su bili zateceni, malo ko je mogao i povjerovati da su navodi iz ispovjesti maltretiranih koje su objelodanili njihovi advokati, tacni. Elektrosokovi, batine, kapuljace na glavu i crni povezi preko ociju, vezivanja za radijatore... Metode za koje se mislilo da nepovratno pripadaju dalekoj proslosti iznova su postale nasa stvarnost. Potvrda za to je i sljedeca ispovjest jednog od uhapsenika koji je, u medjuvremenu, pusten iz zatvora jer je, izgleda, "uhpasen greskom". U celiji je proveo 16 dana, tek nakon dvije nedjelje posjetio ga je ljekar a sa advokatima se nije vidjao. I on se dvoumio da li da javno progovori, da bi na kraju, ipak, prelomio - da li pametno pokazace, kaze, vrijeme.

"... Govoricu. Ako cutim prvo ce da prebijaju nas, zatim nasu djecu, a potom i njihovu - naglas razmisljajuci pocinje svoju pricu - Receno mi je da me trazi policija. Otisao sam tamo. Odveli su me kod inspektora MUP-a. Docekao me "na noz" i nervozno rekao da pricam sve sto znam o oruzju. Iako nijesam clan niti jedne stranke shvatio sam da su me povezali sa posljednjim hapsenjima SDA-ovaca zbog naoruzavanja. Doveli su mi nepoznatog ~ovjeka koji je, odmah, izjavio da sam se bavio svercom oruzja. Potom su ga izveli. "Priznaj sve sto znas", zaprijetili su. "Nista ne znam ljudi", rekao sam. Naredili su da skinem cipele i carape. Policajac u maskirnoj uniformi me prisilio da legnem potrbuske. Sjeo je na mene. Inspektor je poseo da me udara pendrekom po tabanima. Udarao je iskljucivo po mekom dijelu tabana. Kod svakog udarca bol mi se iz nogu prenosio u mozak. Prestali bi desetak minuta, pa onda nanovo. To je tek boljelo... Lomio sam nogu i ruku, ali takav bol nijesam dozivio... "Priznaj gdje je puska", vikali su. "Nemam pusku", odgovorio sam. Naredili su da sjednem na stolicu. Drugi inspektor je poceo da me tuce pesnicama i nogama. Ipak, ti udarci, u odnosu na bol u tabanima, bili su kao milovanje. Dok su me tukli, ispred vrata cule su se gusle. Ne na kaseti vec uzivo. Kasnije je jedan od inspektora izasao i rekao guslaru u policijskoj uniformi: "Svaka cast, guslas izvanredno".

"... Gusala vise nije bilo, ali batina po tabanima jeste. Potom su mi na vrat stavili neku spravicu. Kasnije sam saznao da se radi o elektrosoku. Proizvodila je nemjerljivi bol. Izgledalo je kao da me bodu ogromnim iglama. Usta su mi se susila, ali vode nijesu davali. Pomislio sam: odavde ziv necu izaci. Odveli su me u drugu prostoriju. Tamo je bio neki momak. Inspektori su mi rekli da sam od njega kupio pusku. Pitali su nas: poznajete li se? Obojica smo odgovorili: ne. Naredili su mi da ga udarim. Odbio sam. Zatim su od njega trazili da udari mene. Odbio je. Vratili su me u staru prostoriju. Usput me inspektor udarao pesnicama tvrdeci da njegova djeca ne mogu mirno da spavaju zbog mene! U prostoriju je usao novi inspektor. Pitao ih je, jesam li sto priznao. Odmahnuli su glavom. Sad ce propjevati, zavristao je... Oborio me na pod, i koljenom stao na moja ledja. Udarao me je pendrekom po tabanima. Koristio je svu snagu. Ne znam kako nijesam izgubio svijest. Istrgao sam mu se na trenutak. Poludio je. Udarao me pesnicama po glavi. Bio sam oblivljen krvlju... Potom mi je naredio da ustanem i prislonim se licem prema zidu. Jedva sam stajao naslonjen visoko podignutim rukama na zid. Islednik je tada dreknuo:"Ne citavom sakom vec sa tri prsta". Tako sam razbijenih tabana i sa po tri rasirena prsta oslonjen uza zid stajao do sljedeceg mucenja."

"... Opet elektrosokovi. Strahoviti bol mi se prenosio iz potkoljenica, preko kicme do mozga. Odlucio sam da se spasim. Rekao sam: priznat cu sve sto hocete samo prestanite sa ovim uzasom. Ovaj sto me tukao, odmah je izasao. Usao je drugi i rekao da se spremim za davanje izjave. Dao mi je papir i rekao: imas pola sata da izjavu naucis napamet, inace znas sto te ceka. Naucio sam je. Kasnije sam je i ponovio pred njim. Vise me nisu tukli. Sjutra su me odveli u opstinski sud. Sudiji sam rekao da sam u policiji zlostavljan, te da sam morao priznati ono sto nijesam ucinio. Rekao je da ga ne zanima moj tretman u zatvoru. Posto sam dao izjavu, prebacili su me u zatvor. Zbog bolova, tri dana bukvalno nijesam mogao da se pomjerim. Noge su mi bile jako otecene. Slomljeno rebro me boljelo..."

Tu nas sagovornik staje... Sada je vec proslo mjesec dana od zlostavljanja tako da su se vidni tragovi povukli. Zavrce carape - na tabanima jos uvijek drzi bijelu telecu dzigericu, kaze, narodni lijek za otoke i podlive. Pokazuje dlanove koji su, takodje, i dalje vidno nateceni. Podize dzemper i kosulju - razlika izmedju lijevog polomljenog rebra i onog s desne strane je drasticna. "Elektrosokovi ne ostavljaju spoljasnjeg traga, ni nesanica, ni udarci u bubrege, kaze, ali se osjecaju, i fizicki i psihicki", zavrsava ovaj nesretni Bjelopoljac.

Politicka situacija u Bijelom Polju je vrlo napeta. Posljednja hapsenja garnirana su medijskom satanizacijom kompletnog muslimanskog naroda. kako smo mogli cuti, repertoar lokalnog radija (drzavno vlasnistvo) pun je ravnogorskih pjesama, dok su "turske" poput: amidza, dajdza, babo... U skupstini grada predstavnici crnogorskih opozicionih partija (liberali i socijaldemokrate) se nazivaju ustasama i mudzahedinima. U srednjoskolskom centru, premlaceni su, ovih dana, ucenici muslimanske nacionalnosti. Tukla ih je grupa mladica poznata pod imenom "Vojvode". Tucena su i djeca uhapsenih gradjana. Gradom domniraju grafiti: cetiri ocila, SNO, bijeli orlovi, vojvode, napolje balije i slicni, a nerijetko u ispisani na zidovima objekata ciji su vlasnici Muslimani. Ovdasnji Srbi (ovdje se jako malo pravoslavnog zivlja deklarise sa Crnogorac) vjestom propagandom se plase pricom da Muslimani prave spiskove za likvidaciju i logore u kojima ce silovati srpske zene! Tako se kod Srba stvara strah i normalno podize borbena gotovost. Na jucerasnjem sastanku Savjeta za zastitu prava nacionalnih manjina, predsjednik Bulatovic je govorio bas o tom strahu. Potvrdio je,takodje, da su uhapsenici zlostavljani u zatvoru, ali nije rekao da ce, kako je obecao medjunarodnim posrednicima, zbog toga neko odgovarati. Time se kod nemocnih strah samo povecava, a kod "silnih" agresivnost jaca.

Zeljko Ivanovic Seki Radoncic