SNJENJIVANJA RADI BLOKADE WASINGTONSKOG SPORAZUMA?

Intervju sa Josipom Manolicem, do prije neki dan jednim od najvisih funkcionara Hrvatske demokratske zajednice, o razlozima njegovog smjenjivanja sa svih stranackih funkcija i pokusaju ekspresnog smjenjivanja sa duznosti predsjednika Zupanijskog doma Sabora Republike Hrvatske.

AIM, ZAGREB, 26.03.1994. Neki poseban povod za razgovor sa gospodinom Josipom Manolicem gotovo da i nije potreban, no, ovoga puta se itekako nametnuo. Na posljednjem zasjedanju Sabora RH, naime, Klub zastupnika HDZ-a Zupanijskog doma zahtijevao je da se po hitnom postupku kao posebna tocka dnevnog reda stavi pitanje Manolicevog razrjesenja sa funkcije predsjednika tog saborskog doma i to nakon sto je dan prije smjenjen sa svih duznosti u HDZ-u. Otud i nase sasvim konkretno prvo pitanje gospodinu Manolicu koje se odnosi na krajnje histericno trazenje njegove ostavke.

AIM: Smatrate li da je inzistiranje na hitnom uvrstavanju tocke dnevnog reda u kojoj bi se glasalo o Vasem smjenjivanju zapravo izraz straha od eventualnih poteza koje biste mogli povuci ponukani novonastalom situacijom?

Manolic: To biste pitanje morali postaviti drugoj strani. Medjutim, ja cu ipak dati svoje tumacenje zasto se bas sada inzistiralo na mojoj ostavci. Washingtonski sporazum je napravio jasnu prekretnicu u politici Hrvatske prema BiH. To je zaokret koji njegovi promotori nece priznati zasto imaju narocitih razloga. Medjutim, na politickoj sceni u Hrvatskoj su sada snage koje ce onemoguciti sprovodjenje tog sporazuma. Na toj liniji treba micati iz politickog zivota, bez obzira u kojoj se stranci nalazili, sve one koji su i prije, i u toku potpisivanja, a i nakon potpisivanja toga sporazuma bili za dosljednu provedbu mirovne opcije i za suradnju s Muslimanima. Kao i sa svima ostalima na prostoru BiH. Dakle, one ljude koji su se uvijek zalagali za postivanje medjunarodno priznatih granica BiH. Medju tim ljudima ja sam sada prva zrtva u Hrvatskoj, ali ne i posljednja - to je sasvim sigurno. Sada se postavlja pitanje: zasto micati ljude za koje se pokazalo da su za opciju koju je prihvatio Washingtonski sporazum koji se, evo, za par dana treba i Ustavom utvrditi u BiH. Mislim da ti koji micu takve ljude prave prostor za one snage koje su i do sada bili za sukob s Muslimanima, za ratnu opciju, za klanja, paljenja i sve one zlocine koje su cinili u toku ovog rata prema Muslimanima. Ovdje, naravno, moram reci da je i na suprotnoj strani bilo pojedinaca koji su na toj liniji djelovali. Dakle, radi se o tome da se sada blokira sprovodjenje Washingtonskog sporazuma - i to na nacin da se maknu ljudi koji su za sporazum, a da se da podrska onim ljudima koji su za njegovu blokadu. Blokade mogu biti razlicite i mogu biti sasvim na sitnicama: od toga da li ce granice jednog kantona biti sto metara na jednu ili drugu stranu, pa do odredjenih formulacija koje u Ustavu treba utvrditi. Dakle, od prakticnih problema do ustavnih rjesenja - na toj liniji moze biti razlicitih blokada ili manevara koji treba i zele da onemoguce realizaciju tog sporazuma.

AIM: Zasto bi g. Tudjmanu odgovaralo sabotiranje washingtonskog sporazuma? Je li on iskljucivo rezultat americkog pritiska?

Manolic: Pa, Tudjman je sporazum formalno potpisao, kao i ekipa oko njega i s obzirom da su do tog trenutka bili u opciji rata, u opciji nasilnog rjesavanja problema i podjele BiH, oni sada zele da blokiraju sporazum, jer za njega nikad iskreno nisu bili. I to je, cini mi se, pozadina svega. AIM: Zasto se toliko inzistiralo na hitnosti postupka Vaseg eventualnog smjenivanja?

Manolic: Ja mislim da se prije svega radi o jednom totalno nepoliticnom pristupu tom problemu. Ovdje se radi o jednom drzavno-udarnickom prevratu koji te snage zele realizirati sto hitnije, pa su izabrale ovaj nacin. Sasvim je jasno da se nista posebno u ovoj zemlji ne moze desiti ako se postuje poslovnik, pa se moje smjenjivanje provede za mjesec dana. Prema tome, nema nikakvih realnih razloga za ovoliku zurbu, sem eventualnog straha od pitanja: sto ce se desiti? A nista se bitno nece deseti. Ja cu politicki djelovati bio ili ne bio predsjednik Zupanijskog doma. Prema tome, radi se o nepolitickom odnosu prema problemu, kao i pomalo nasilnickom odnosu u kojem se siluje i poslovnik rada i sama procedura.

AIM: Zasto se, po Vasem misljenju, federacija Bosnjaka i Hrvata unutar BiH uvjetuje konfederativnom vezom sa Hrvatskom?

Manolic: Konfederacija izmedju BiH i Hrvatske ima svoje povijesno utemeljenje. Ja na taj problem gledam kao na odnos dvije suverene drzave koje ulaze u medjusobne odnose, bilo ugovorne bilo ustavne, u cilju objedinjavanja tog prostora u vidu konfederacije. Mislim da taj oblik veze ne moze stetiti niti BiH niti Hrvatskoj. Dapace, otvara mnoge mogucnosti, poput gospodarskih, recimo. Isto tako smatram da ako ce ta konfederacija pretpostaviti zajednicke obrambene snage, onda ce troskovi za obje drzave biti manji. Dakle, niz elemenata ukazuje da uspostavljanje konfederalne veze moze biti samo pozitivno.

AIM: Vi ste nabrojali nacelne prednosti konfederaliczaije. No, moje je pitanje bilo zasto se federacija u BiH uvjetuje ostvarivanjem konfederacije izmedju BiH i Hrvatske?

Manolic: Pa to je jedan od elemenata koji je pomogao da se sprijece daljnja medjusobna razracunavanja. I to je politicka pozadina tog uvjeta. Eventualna konfederacija bi obeshrabrila ratnohuskaske namjere koje jos uvijek postoje u glavama mnogih ljudi koji su akteri ovoga rata.

AIM: Sto ce sada uraditi srpska strana?

Manolic: Srpska strana je po mojoj prosudbi u velikoj dilemi: da li se odluciti na zajednicki zivot sa ostala dva naroda u postojecim granicama BiH, dakle u federaciji, ili se potpuno izdvojiti. Ima elemenata koji govore u prilog tome da bi ostajanje Srba u federaciji bilo puno produktivnije za njih same, nego da se izdvoje. Prije svega to je pitanje gospodarstva, njegovog razvoja i mogucnost - kroz federaciju - brzeg pridruzivanja zapadnim tokovima. U slucaju da se odluce izdvojiti prevagnut ce cisti nacionalisticki interesi koji bi taj "srpski" dio BiH vezali za Srbiju i tako zatvorili sve ekonomske perspektive za buducnost od najmanje deset godina.

AIM: Imaju li bosanski Srbi - po sadasnjem Ustavu sigurno ne - uopce pravo potpunog teritorijalnog izdvajanja iz BiH bez pristanka ostala dva naroda?

Manolic: Po dosadasnjem Ustavu nemaju to pravo. Medjutim, sada se radi novi Ustav koji ostavlja prostor za pristupanje trece strane u federaciju...

AIM. Bosanska strana je, znate, iskljuciva. Neki dan je gospodin Ivo Komsic rekao da Srbi iz BiH mogu odnijeti zemlju samo onoliko koliko im moze stati na cipele! Radi li se o razlicitom tumacenju washingtonskog sporazuma bosanske i hrvatske strane i mogu li tu iskrsnuti neki problemi?

Manolic: Tu problemi vec postoje. Mislim da ce jedan od elemenata izigravanja federalnog ustava biti u tome da se na dva pitanja zeli u cjelosti blokirati sprovodjenje washingtonskog sporazuma: na pitanju Srba i na pitanju konfederacije BiH sa Hrvatskom. To je manevar koji ove ratnohuskaske snage zele nametnuti. Oni nalaze sugovornike i na srpskoj, a pomalo i na muslimanskoj strani.

AIM: Slazete li se sa opaskom g. Komsica u kojoj on - komentirajuci eventualno obnvaljanje Jugoslavije ako se dozvoli veza sprskog dijela BiH sa Srbijom - smatra da srpska strana nema prava na takvu vrstu veze jer je ona agresor koji mora bit, ako ne vojno, ono barem politicki porazen?

Manolic: Mislim da teza g. Komsica ima i logike i politicku osnovu, pa i ustavnu osnovu po kojoj je nemoguce otcjepljenje od BiH. Medjutim, mi se sada nalazimo u poziciji tumacenja rjesenja za suzivot tri naroda u BiH i neminovno se mora razgovarati sa sva tri naroda u pogledu buduceg konacnog uredjenja BiH. Da li se odvojiti ili ne, Srbi moraju sami odluciti, sa svijescu sta u kojoj varijanti dobijaju ili gube. Mozda je prihvatljivo i rjesenje da se Srbi potpuno otcijepe iz BiH, ali onda ne mogu dobiti teritorij koji su zauzeli, nego eventualno neki mali prostor uz Drinu koji ce im ostati a sve ostalo bi izgubili. Dakle, u pretpostavljenoj varijanti njihovog otcjepljenja, oni gube u gospodarskom, politickom i teritorijalnom pogledu, tako da te otezavajuce okolnosti mogu posluziti kao amortizer koji ce ublaziti njihovu zelju za odvajanjem. Mislim da ce velike sile zagovarati princip koji sam maloprije izlozio.

AIM: U kontekstu velikih sila, sto mislite o ulozi Rusije?

Manolic: Mislim da je uloga Rusije, kao jednog od najvecih prijatelja Srbije i Srba, velika i moze odigrati mozda i kljucnu igru. Rusija nastupa koordinirano sa SAD i EU, pa se njena uloga moze ocijeniti konstruktivnom i korisnom.

AIM: Vratimo se bosnjacko-hrvatskom odnosu. Da li, s obzirom na razlicito tumacenje washingtonskog sporazuma, postoji mogucnost obnavljanja njihovog medjusobnog sukoba?

Manolic: Ne postoji. Takvih snaga nema. Ako hrvatska politika samo osam dana nece pomagati ratnicki stroj Hrvata u BiH, onda nema rata. Uostalom mislim da stvarno vise nikom nije do rata...

AIM: Mislio sam, postoji li mogucnost da se zvanicna politika RH

• suocena s problemom Srba u BiH - vrati na svoje stare pozicije podjele BiH?

Manolic: Zvanicna hrvatska politika ce morati kooperirati sa Evropom i SAD u realizaciji ovog sporazuma i jako su male sanse za neki ponovni radikalni zaokret. AIM: Nazire li se konacno globalno rjesenje za BiH?

Manolic: Da, globalno rjesenje za BiH je njena federalizacija sa sva tri njena naroda i u slijedecem koraku konfederacija sa Hrvatskom.

ZEHRUDIN ISAKOVIC