IZBJEGLICE U MAKEDONIJI

AIM, Skopje, 23.03.1994

U Makedoniji, prema podacima Ministarstva za rad i socijalnu politiku, u ovom momentu boravi oko 15.000 izbjaglica, mahom bosanskih Muslimana, no ni broj pripadnika drugih nacija iz Bosne i Hrvatske nije zanemarljiv. Tokom 1992 godine broj lica izbjeglih ratom zahvacenih podrucja bivse Jugoslavije bio je duplo veci ' zvanicni podaci kazu da je u jednom periodu taj broj iznosio 30.000. U posljednih godinu dana veliki broj ovih ljudi otisao je za Zapadnu Evropu - organizovano ili pojedinacno, a potom u Bugarsku i Tursku. U Skopje cete na razlicitim mjestima cuti razlicitu procjenu u vezu s brojem izbjeglih lica koja borave u Makedoniji. Uzrok tome je cinjenica da se, najcesce, oni koji uspiju da odu ne odjave iz opstinskih organizacija Crvenog krsta gdje su evidentirani. Istovremeno odredjeni broj njih nije prijavljen.

Organi i organizacije u Makedoniji koje su zaduzene za brigu o izbjeglicama zadovoljni su uslovima smestaja ovoh lica, saradnjom sa medjunarodnim humanitarnim organizacijama kao i ponasanjem ljudi o kojima brinu. Manji dio njih, oko 5% ili 1472 smjesteno je u pet izbjeglickih kampova, dok se ostali nalaze u porodicama. Kao naknadu za to porodice - domacini dobiju redovno porodicni paket i po 10 dolara za svakog gosta kojeg su primili u svoj dom. Stanovnici izbjeglickih kampova, osim obezbjedjenog smjestaja i ishrane, imaju dnevno po 60 centi. U Makedoniji su voema ponosni na cinjenicu da ovi ljudi ne zive kao u vecini drugih zemalja, u uslovima geta. Oni ovdje imaju status gostiju i mogucnost da se slobodno krecu po zemlji. Za to im nije potrebna nikakva specijalna dozvola niti je ulazak i izlazak iz kampa odredjen vremenski. Zadovoljstvo statusom i brigom o raseljenim licima izrazila je prilikom nedavne posjete Makedoniji i Visoki komesar Komesarijata UN za izbjeglice, gospodja Sadako Ogata. Ona je tada, izmedju ostalog, izvjestila da bi novcana pomoc porodicama domacinima mogla povecati na 15 dolara po gostu. Program humanitarne pomoci u Makedoniji ostvaruju 23 humanitarne organizacije iz inostranstva i 5 domacih. Ovim programom u prosloj godini bilo je obuhvaceno 169.000 gradjana makedonije koji su usljed sve vecih ekonomskih nevolja u zmelji ostali bez posla. U planu je da se taj program ostvari i ove godine. Naime, djelomicno zbog raspada bivse Jugoslavije, djelimicno zbog sankcija protiv SRJ, a dobrim djelom i zbog ekonomske blokade od strane Grcke, Makedonija je izgubila veliki dio trzista, a i pitanje transporta izuzetno se isomplikovalo, sto je povecalo troskove od "fabrike do kupca". Sve ovo uticalo je da standard u Makedoniji opadne. Prosjecna plata u Skopje sada iznosi 250 maraka a u Kumanovo na primjer jos manje - oko 120 maraka. Pri tome, odmah nakon dolaska mirovnih snaga u sklopu UN u Skoplje u ovom gradu cijena potstanarskog stana popela se na 400-500 maraka u prosjeku. U gradu na Vardaru, izuzetno dobro snabdevenim svim i svacim, kazu, samo je pijaca jeftina. Sve ostalo premasuje plateznu moc gradjana. Naravno da se u takvim uslovima (mogucnost dobre zarade zahvaljujuci visku stanbneog prostora i, istovremeno, dosta nizak standard) i polozaj izbjeglica mijenja. Sve je vise porodica koje traze od Ministarstva za rad i socijalnu politiku da njihovim gostima nadju smjestaj u kampovima, a vise nisu ni rijetki slucajevi da cak i rodbina, prakticno istjera one koje je primila pod svoj krov iz kuce. Pokusaj da se razgovara sa predstavnikom Visokog komesarijata UN za izbjeglice u Skoplju redovno je bezuspjesan. Polozaj izbjeglica i ovdje otezava odredba prema kojoj ne mogu zasnovati radni odnos. To mnogobrojnim vlasnicima manjih ili vecih privatnih preduzeca daje mogucnost da dodju do jeftine radne snage koja pri tome nema nikakvih prava ni mogucnosti pravne zastite. Ipak vecina nastoji da ponesto zaradi jer struktura humanitarne pomoci,(dvije vrsti konzervio, brasno, ulje, secer, pasulj i detrdzenta) bez obzira na velike kolicine, ne pruza mogucnosti kompletne, makar i skromne ishrane i odrzavanje higijene.

Vlada Republike Makedonije sa svoje strane cini napore da pomogne ljudima sa ratnih podrucja - prosle godine iz Sarajeva je izisao konvoj makedonskih gradjana od kojih dio vec ima status drzavljana, a u pripremi je jos jedan. S druge strane mogucnosti Makedonije su veoma ogranicene prvenstveno u ekonomskom smislu, kazu u ministarstvo za rad i socijalnu politiku. Zato je od ljeta 1993 godine granica za izbjeglice zatvorena. Ovi propisi ne vrijede ukoliko je u pitanju spajanje porodica. A to spajanje porodica obavlja se i putem radio-amatera. Sest pojedinaca i jedan klub stavili su se u sluzbu izbjeglica, ne bi li im omogucili da se cuju sa rodbinom i prijateljima. Na zalost i ova, izuzetno humana aktivnost, naisla je na materijalnu prepreku. Vecina radio - amatera, kaze jedan od najaktivnijih u Skoplu , Metodija Najcevski nije spremna da slobodno vreme pokloni, a oni koji bi i htjeli da pomognu nemaju uslova za rad. Mi smo trazili od poste da nam oslobodi linije, trazili smo na vise mjesta da nam obezbjede radio stanice, no niko nije htio da nam izidje u susret. Zato nas je tako malo. U pocetku smo radili danonocno, a danas je pritisak mnogo manji.

Uslovi zivota u Makedoniji sve su tezi, a to na svojoj kozi prvi osjete izbjeglice. Zato jedan dio njih ceka trenutak kada ce krenuti kucama, a drugi dio, koji vise nema povjerenja u ljude na prostorima Balkana pokusavaju da buducnost potraze na nekom drugom kraju svijeta. Zato se ne smanjuje interesovanje za odlazak u inostranstvo, naprotiv. Sto je vise izgleda, bar prema vijestima da dodje do mira, sve uzurbanije se raspituju za mogucnosti za odlazak. Najvece je interesovanje za Kanadu, Njemacku i Svedsku.

RAJKA STEFANOVSKA