LJUBAV IZ RACUNA

AIM, SARAJEVO, 21.03.1994. Bio je to spektakl u klasicnom americkom stilu. Publika je bila reprezentativna, potpisnici sporazuma poslusni a svjetska javnost, valjda zadovoljna. No, nakon prvobitne euforije koja je u osnovi najvise trebala predsjedniku Clintonu naglo se otvaraju brojne nedoumice.

Na pocetku treba prvo otkloniti jednu veliku zabludu: umjesto pohvala Americi i medjunarodnoj diplomatiji za ulozene napore kako bi privolili zaracene strane da potpisu jos jedan u nizu "istorijskih sporazuma", treba ih izloziti osudi. Jer, na najplasticniji nacin je (do)kazano kako je "Ujak Sam" ovako energican mogao biti i prije godinu dana dok jos sukobi Muslimana i Hrvata nisu bili na pomolu, da i ne pominjemo sta se sve moglo uciniti u trenucima dok se Jugoslavija jos nije pocela razgradjivati i dok je na njenom celu bio premijer Ante Markovic. No, sta je tu je.

Najprije treba konstatirati da je obavljen tek laksi dio posla. Slijedi debata u hrvatskom Saboru i bosanskoj Skupstini gdje, takodjer, nece biti veceg otpora s obzirom na gotovo jednostranacku dominaciju Hrvatske demokratske zajednice i Stranke demokratske akcije. Problemi ce nastati kada narodu pokusaju objasniti kako su to, preko noci, najveci neprijatelji postali bliski saveznici i koji je to krunski razlog zbog kojeg bi oni, na eventualno uprilicenom referendumu, sutra trebali glasati za konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bode oci saznanje da bosanski mediji jos uvijek ne pustaju u opticaj zvanicni dokument potpisan u Washingtonu tako da ovdasnja javnost o svemu zna tek iz sturih naznaka svojih politicara. Sondaze javnog mnijenja pokazuju da su ljudi zainteresirani za mir ali da, ni u kom slucaju, ne vjeruju u ponudjenu ljubav iz racuna. Rane iz nedavnih sukoba jos su uvijek nezacijeljene i ne mogu se tako lako zaboraviti.

Vise nitko nema iluzija da su prvenstveno Tudjman ali i Izetbegovic na sporazum pristali zato sto je sazrelo uvjerenje da moraju promjeniti svoju politiku. Oni su na tako nesto naprosto prinudjeni: dovedeni su pred zid kada im je Amerika jasno objasnila pravila igre i sta se od njih ocekuje. Najava Warrena Christophera da bi ta nova konfederacija Hrvatske i Bosne i Hercegovine trebala biti pridruzena Evropskoj uniji jedan je od onih mamaca kojima politicki lideri nisu mogli odoliti. Ali, treba biti oprezan pa barem ostaviti mjesta sumnji da do stvaranja pomenute konfederacije mozda uopce i nece doci. Nije iskljuceno da je to bio jeftin trik kako bi se izbili argumenti iz ruku najvecih ekstremista na obje strane.

U toj varijanti, znacilo bi da granice BiH ostaju nepromjenjene, status srpske krajine u Hratskoj zamrznut uz male sanse da iskoci van ustavnog okvira Hrvatske a Srbi u Bosni dovedeni pred svrsen cin: ili se prikljuciti federaciji bosanskih Hrvata i Muslimana ili biti izlozeni jos jacem NATO pritisku, bez mogucnosti pokajanja.

Ako pak stvari krenu drugim tokom i dozvoli se fakticko stvaranje novih drzava, konfederacije Hrvatske i Bosne ali i Srbije sa Republikom srpskom, to ce znaciti definitivnu potvrdu da granice novog svjetskog poretka i interesnih sfera zaista idu sredinom Bosne. Simbolicki receno: s jedne strane Miljacke bio bi Istok a s druge strane Zapad.

Lopta prevrtljive diplomatije, kada je Bosna u pitanju, sada je prebacena u srpsko dvoriste. Karadzic je, pak, izgleda osjetio kako je ovo izuzetna prilika da krunise ono za sto je dvije godine ratovao, barem ako je suditi po njegovoj spremnosti da vrati nekih 15 procenata zauzete teritorije. To na vrlo rjecit nacin govori zasto su Srbi osvajali i mnogo toga sto im ni u kom slucaju ne pripada - jednostavno, cekali su ovaj trenutak da bi se velikodusno mogli cjenjkati sa zemljom koja im, u sustini ne treba.

U svakom slucaju, svidjalo se to nekome ili ne, cjelovitog rjesenja bez srpske strane nema. Zato bi bilo razborito sacekati nastavak pregovora o Bosni pa tek onda izricati sud u kolikoj mjeri zaista moze zazivjeti netom potpisani hrvatsko-muslimanski sporazum.

Jer, poznato je da ljubav iz racuna u principu tesko odoljeva iskusenju vremena.

Dogadjaji pred nama ce to najrjecitije dokazati.

GORAN TODOROVIC