RUSENJE BOGOMOLJA U RATU U HRVATSKOJ I BiH

Zatiranje duhovnih korjena

size: Na podrucju bivse Jugoslavije, od kako je poceo rat, poruseno je na stotine verskih objekata -i pravoslavnih i katolickih i muslimanskih. Prema nepotpunim podacima, sruseno je ili unisteno 438 pravoslavnih, 450 katolickih crkava i 651 dzamija. Neke od njih imaju veliku istorijsku vrednost. Mnoge dragocenosti su opljackane, pa nudjene na prodaju "na crno". Vecina vesrkih objekata nije srusena u ratnim dejstvima, vec naknadno, kao deo plana "etnickog ciscenja" pojedinih teritorija. Nijedan pocinilac zlocina namernog rusenja bogomolja nije ni na jednoj strani osudjen. Svaka verska zajednica objavljuje samo podatke o sopstvenom stradanju od neprijateljskih ruku.

,AIM, Beograd, 19.3. " Zasto Glas koncila objavljuje samo koje su katolicke crkve porusene. Zasto ne objavljuje i to koje su pravoslavne i druge crkve porusene.Sve su to kuce bozije. Naravno, ni druge vjerske zajednice i novine ne govore sto je katolicko unisteno. Suti se na svim stranama o stravicnim zloupotrebama i manipulacijama i direktno se time suprostavlja Evandjelju i katekizmu i koje cemu drugom. Znaju to mnogi crkveni velikodostojnici,ali rijetki i casni o tome govore" Ove rijeci dr Marka Orsolica, poznatog franjevackog teologa i direktora Instituta za medjureligijski dijalog u Sarajevu na najupecatljiviji nacin govore o posebnoj medijskoj blokadi i u vjerskim zajednicama i glasilima. On je jedna od rijetkih vjerskih licnosti koja to javno kaze ne stedeci nikoga. Moze to samo covjek kod koga je ekumenizam iznad svih teoloskih i drugih razlika. Cinjenica da vrhovi svih vjerskih zajednica prebrojavaju samo svoje porusene bogomolje govori da se ovaj rusilacki nagon, koji je dobio oblike nezapamcenog varvarizma, sagledava iskljucivo iz svog uzeg ugla.Tako se prikrivaju varvari u sopstvenim redovima,a drugi narodi satanizuju do neslucenih granica. Dakle, grijesnici su, kao i u politici, uvijek na drugoj strani. Umjesto osude svih koji skrnave i ruse bogomolje mogu se cuti teze o tome cija je bogomolja vrednija, ne samo po arhitekturi, vec i po tome sta u sebi sadrzi. Po tim "kriterijumima", pravoslavne crkve sadrze najvise vrijednosti, u prvom redu zbog ikonostasa i liturgijskih predmeta, dok katolicke crkve "imaju sve to u manjoj meri",a kad je rijec o dzamijama "na udaru su samo zgrade". Po toj "logici", mogle bi se vrednovati i ljudske zrtve - po ljepoti lica, naprimjer. Do sada je jedino Srpska pravoslavna crkva napravila,mada ne i konacan,popis unistenog i pokradenog crkvenog blaga na ratnim podrucjima. Ovim poslom rukovodi mr Slobodan Mileusnic,direktor Muzeja SPC u Beogradu. Za AIM on kaze da je u ratu u Hrvatskoj i BiH unisteno ili osteceno 438 pravoslavnih crkvenih objekata. Od toga l54 crkve su potpuno unistene, a 175 je znatno osteceno granatiranjem ili miniranjem. Izdvaja Zvornicko - tuzlansku eparhiju u kojoj su od strane muslimanskih ili hrvatskih oruzanih formacija unistene 32 crkve,a 26 je znatno osteceno. Neki od vjerskih objekata stravnjeni su sa zemljom u vrijeme vjerskih praznika, sto predstavlja poseban izliv mrznje ili osvete. Tako je unistena pravoslavna crkva u Derventi na Spasovdan,a zgrada Gornjokarlovacke eparhije, sa neprocjenjivim crkveno - istorijskim blagom, u bozicnjoj noci 25.decembra.l993. godine. Ovaj cin osudile su hrvatske drzavne i crkvene vlasti,ali to nece ovo zdanje ponovo uspraviti, niti vratiti rukopisne knjige iz l5. vijeka. Sta je motiv rusenja bogomolja u ovom ratu kao ni u jednom u novijoj istoriji - upitali smo Mileusnica:

              - Tesko je dati pravu analizu sveukupne duhovne pohare
     u  ratu  koji  jos  traje. Moje je duboko  uverenje  da  je  to
     posledica sveukupnog duhovnog stanja posle Drugog svetskog rata,
     kada je ubijen Bog u narodu i trazene neke druge vrednosti koje
     su,  kao sto se vidi, dovele do ovakvog stanja. Siguran sam  da
     nijedan  pravi vernik, ma kojoj religiji pripadao, ne bi  mogao
     da  nasrne  na bogomolju,a pogotovo da je srusi.  Podseticu  na
     reci apostola Pavla iz Svetog pisma:"Ako ko razori hram boziji,
     razorice  njega  Bog". Osim toga, islam priznaje hriscanstvo  i
     Hrista  kao  proroka,a da i ne govorimo o  zajednickim  svecima
     rimokatolika  i  pravoslavaca.  To su samo  neki  razlozi  koji
     dovoljno  govore da ni u jednoj religiji niti svetim pismima ne
     postoji  motiv  za rusenje bogomolja, ma cije one bile.  Njihovo
     unistavanje  je porazavajuce za kulturu,civilizaciju...  Jednog
     dana  moraju  se  prozvati krivci" -  kaze  Mileusnic, dodajuci
     da nema  podataka   o  porusenim  katolickim   i   muslimanskim
     bogomoljama,ali da zna da ih je stradao veliki broj.
               U    Rimokatolickoj   crkvi   na   prostorima   bivse
     Jugoslavije  u  opticaju  je podatak o 450 srusenih ili  znatno
     ostecenih  crkava,kapela  i drugih vjerskih objekata.  Niko  od
     crkvenih   prelata,s  kojima  smo  razgovarali,  ne  zna  tacan
     broj.Osnovni  je razlog , kako navode, sto katolicki svestenici
     nemaju  pristup u l30 zupa u Hrvatskoj. Pri tome ukazuju da  su
     iz njih protjerani, kako svestenici tako i vjernici,a bogomolje
     unistene.
               U  BiH  je  ,po  crkvenim  izvorima,prije  rata  bilo
     830.000 katolika. Od toga je polovina morala da napusti domove.
     Crkvene  vlasti pominju dosta uopsteno da je " vecina  crkvenih
     objekata  unistena  ili  ostecena".  Cesto  se  navodi  primjer
     Samostana  casnih sestara u Bijelom Polju,kod Mostara koji  je
     sravnjen  sa  zemljom, kao  i spaljivanje  zgrade  Biskupije  u
     predratnom politickom i kulturnom centru Hercegovine u kojoj je
     izgorjelo preko 50.000 knjiga izuzetne vrijednosti.
               Za sada se, koliko smo mogli da saznamo, svi podaci o
     srusenim  katolickim bogomoljama slijezu u Tajnistvo  Biskupske
     konferencije    Hrvatske    koje   ce    objaviti podrobnije
      podatke.O nekim biskupijama oni vec postoje. Tako je
     Nadbiskupski ordinarijat u Zadru objavio da je na tom podrucju
    potpuno  unisteno  40 katolickih crkava,  a  jedna  od
     poslednjih  je  crkva Svetog Paskvalina u Tinju, u  benkovackoj
     opstini.
               Zna  se,  isto  tako, da je jos na  pocetku  rata  do
     temelja  srusena Stupska crkva u Sarajevskom polju,koja je bila
     i  svetiliste. Ovo je, ujedno, i jedina hriscanska bogomolja koja
     je  u  Sarajevu  potpuno  unistena.  Sve  ostale,  katolicke  i
     pravoslavne,ostale  su uspravne, sa vecim ili manjim ostecenjima
     od  granata ispaljenih sa Trebevica. U Katedrali, kao i  Staroj
     pravoslavnoj  crkvi, obavljaju  se redovne nedjeljne  i  ostale
     molitve.
               O broju potpuno unistenih ili ostecenih dzamija u BiH
     postojalo je nekoliko verzija. Brojka se kretala od 700- 900.
             Prema  podacima  Islamske  zajednice, u  ovom  ratu  je
     unistena  651 dzamija,ali taj broj nije konacan,jer ne  postoje
     poodaci  o  najvecem  broju manjih mjesta koja  se  nalaze  pod
     kontrolom  srpskih ili hrvatskih oruzanih formacija. Znatno  su
     ostecene l53 muslimanske bogomolje. Ujedno, ubijeno je 60 imama
     (muslimanski svestenici),a preko 2OO ih je protjerano.
               U Sarajevu je potpuno unisteno 38 dzamija.
               Serija  rusenja dzamija pocela je u Bijeljini  prosle
     godine, gdje  je , van ratnih dejstava, minirano i  do  temelja
     sruseno 6 ovih sakralnih objekata. Zatim je uslijedilo rusenje
     dzamija  u  Trebinju i Banjaluci u kojoj je  sukcesivno  unisteno
     svih  l6.  Neke  su predstavljale izuzetne  spomenike  kulture.
     Rijec je u prvom redu o Ferhadiji, izgradjenoj l579/80.godine.
               Zbog  svega toga,pripadnici islamske vjere sa velikim
     negodovanjem pratili su osvecenje temelja   Saborne
     crkve   u   Banjaluci, samo  dva  mjeseca  poslije  rusenja   i
     poslednje  dzamije  u  ovom gradu. Bez obzira  sto  je  posjeta
     Patrijarha  srpskog  gospodina  Pavla  bosanskoj  Krajini  bila
     dogovorena  ranije, to osvecenje je,po nekim misljenjima, licilo
     na " zidanje  pravoslavnog hrama na dzamijskim rusevinama".
             Crkvene dragocjenosti pocele su polako da
     se   pojavljuju  i  na  "slobodnom  trzistu", kao dobro kurentna
    svercerska roba.
    Dogodilo se da se u ovoj ratnoj trgovini, neke davno opljackane
    dragocenosti, posle 40 godina, vrate na svoje mesto.

Opsta je karakteristika , po rijecima ljudi iz svih vjerskih zajednica, da je vecina bogomolja porusena van ratnih dejstava. Bilo je slucajeva da su njihovi temelji preorani i na istom mestu ubrzo zapoceta izgradnja drugih objekata.

Sudbina verskih objekata na tlu bivse Jugoslavije jos je jedan od surovih pokazatelja da je etnicko ciscenje deo ratnih planova. U njih se ne uklapaju "dokazi" o postojanju nekih drugih naroda. Zato je posve normalno sto nijedan pocinitelj tih zlodjela nije do sada otkriven, niti mu je sudjeno.

Ejub Stitkovac