VAZNO JE DA ODU EKSTREMI

Razgovor: Mato Simic, predsjednik Zajednice prognanika Hrvatske

AIM, OSIJEK, 17.03.1994. U subotu ce se u Zagrebu odrzati dugo najavljivana i vise puta odgadjana Druga konferencija Zajednice prognanika Hrvatske, organizacije koja okuplja vise od 250 tisuca prognanika u Hrvatskoj. Dnevni red Konferencije ima samo jednu tocku: "Dostojanstven zivot prognanika do njihova povratka". O ciljevima, zadacima i ocekivanjima tog - za prognanike iznimno vaznog skupa - razgovaramo s Matom Simicem, predsjednikom Zajednice prognanika Hrvatske.

AIM: Kako biste ocjenili polozaj prognanika izmedju vase prve, osnivacke konferencije, odrzane prije godinu dana u Osijeku i predstojece koja se u subotu odrzava u Zagrebu?

Simic: Napokon smo na dnevni red uspjeli staviti probleme svih prognanika u svim dijelovima Hrvatske. Najteze je sa smjestajem, bez obzira da li je rijec o smjestaju u kucama, stanovima ili nekom organiziranom vidu. Kad smo prosle godine u Osijeku osnovali Zajednicu prognanika Hrvatske, definirali smo njene najvaznije ciljeve: borba za povratak svojim kucama i borba za dostojanstven zivot dok smo u progonstvu. U pocetku je islo tesko i nama je trebalo vremena da naucimo kako vrsiti pritisak na institucije koje su osnovane zbog nas, a koje nisu bile osobito djelotvorne. Mislim tu, prije svega na regionalne urede, ali i na Vladin ured za prognanike. Nasim radom, koji se ponekad svodio i na pritiske, isposlovali smo da mnoge stvari krenu nabolje, primjerice isplata novcanih naknada prognanicima, koja je nekad znala dolaziti sa zakasnjenjem od cetiri i vise mjeseci, a sada stize gotovo redovno. Uz to, Vladin ured za prognanike zapoceo je rad na izradi nacionalnog programa povratka prognanika, koji bi, nadamo se trebalo da bude uskoro obznanjen.

AIM: Jednom ste rekli da ce ova konferencija biti prekretnica znacajna za prognanike. U kom smislu?

Simic: Na sjednici naseg izvrsnog odbora nedavno u Sibeniku predlozili smo deklaraciju, koja ce, bude li usvojena, predstavljati konkretan pocetak povratka prognanika. Ne bih govorio sire o tome i prejudicirao zakljucke, ali ono sto mogu reci jest da deklaracija predvidja miran povratak prognanika.

AIM: Najavili ste i potrebu pridobivanja naklonosti svjetske javnosti, narocito politicara, glazbenika, glumaca, mirotvoraca, novinara... Rekli ste da cete uz njihovu pomoc stici do Vukovara i Belog Manastira...

Simic: Smatram da je ta procjena realna. Svijet od Hrvatske trazi da okupirana podrucja reintegrira mirnim putem. Hrvatska je to prihvatila mirovnom inicijativom predsjednika Tudjmana. Tu su opciju prihvatili i predstavnici srpske manjine koji zive na slobodnom dijelu Hrvatske. Ima ohrabrujucih glasova koji dolaze i s okupiranih podrucja Hrvatske. Prema tim informacijama, koje mislim da su vjerodostojne, 20 do 30 posto ekstremnih Srba, kolovodja zeljelo je veliku Srbiju i zbog toga je maltretiralo svoje sunarodnjake. Mi imamo jedan zanimljiv projekt kojeg smo nazvali "Most prijateljstva", koji se tiho odvija u susjednoj Madjarskoj, ali zbog sigurnosti ljudi koji na njemu rade ne mogu vam govoriti o detaljima.

AIM: Kada dodje do povratka prognanika moze doci i do novih sukoba. Bit ce tesko da netko dobrovoljno napusti kuce u koje je uselio. Pitanje je kamo ce, recimo Srbi iz zapadne Slavonije, koji su sada u Baranji, kad su se u njihove kuce u medjuvremenu uselili Hrvati s Kosova?

Simic: Povratak prognanika tesko je zamisliv ako prethodno na granice Srbije i Hrvatske ne stane vojska, bilo jedinice UNPROFOR-a, bilo NATO pakta. Dakako, mi bismo najvise voljeli kada bi to uradila Hrvatska vojska. U svakom slucaju, najvaznije je prekinuti taj dotok oruzja koji iz Srbije stize u okupirane dijelove Hrvatske. Bez te veze onih 20 do 30 posto Srba o kojima sam govorio, brzo bi otisli. Sto se pak tice onih ljudi koji su sa slobodnog dijela Hrvatske otisli na njen okupirani dio, imamo informacije da su ti ljudi tamo vrlo nesigurni, a dio njih cak preseljava u Srbiju. Mislim da ih u Baranji nema u prevelikom broju. No, stav je hrvatske drzavne politike da svi oni koji podlijezu aboliciji i zakonu o oprostu mogu svojim kucama. To ce se vjerujem dogoditi. Mirni put povratka kojeg mi predlazemo odgovara i nama i Srbima koji su autohtono stanovnistvo na okupiranim dijelovima.

Znam da ce ljudima biti tesko objasniti, narocito nasim ljudima koji su izgubili svoje najmilije u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku da treba ponovno zajedno zivjeti. O tome ce se starati hrvatska pravna drzava. Tenzije se postupno smanjuju s obje strane, i kod nas i kod Srba.

AIM: Zna se ponekad cuti, da, kad to i bude moguce, dio prognanika sigurno se vise nece htjeti vratiti. Je li taj postotak znacajan ili je po vasoj ocjeni rijec o marginalnom broju slucajeva?

Simic: Svjetska saznanja kazu da se obicno oko 30 posto ljudi poslije ovakvih dogadjaja, kakvi su se zbili kod nas, vise ne vraca u svoje domove. To se moze dogoditi i kod nas. Medjutim, ja sam optimist i vjerujem da ce taj broj biti manji. Dio ljudi, iz raznoraznih razloga sigurno ce odustati od povratka. Budu li mjere iz tog programa dovoljno stumulativne - kao sto su bespovratni krediti za izgradnju porusenih domova - vratit ce se mnogo veci postotak ljudi nego ako toga ne bude. Sve ce to utjecati na odluku - vratiti se ili ne. Ja osobno vjerujem da ce najmanje problema biti oko povratka u istocni sektor UNPA. Mozda ce nesto teze ici s povratkom u kotareve Knin i Glina.

AIM: Dobro poznajete prilike medju prognanicima i njihovo raspolozenje. Hoce li nakon povratka ponovo, kao nekad, postojati nacionalno mjesovite sredine? Je li to realno?

Simic: Mislim da nije realno govoriti o suzivotu, ali zajednicki zivot moze biti i zivot iz interesa. Bez obzira kakav ce biti nas povratak, Srba ce u Hrvatskoj uvijek biti. Tesko je predvidjeti kakav ce zajednicki zivot biti, no ode li onih 20 do 30 posto ekstrema bit ce mnogo jednostavnije i lakse uspostaviti tolerantniji, skladniji i snosljiviji zivot nego sto je bio prije ovog rata. Mnogo je nesretnih ljudi u ovom ratu i na nasoj i na njihovoj strani. Povratak ce biti bolan i za jedne i za druge, i zivot ce podjednako biti nemilosrdan i prema jednima i prema drugima. Ali, tu se valjda slazemo svi, zivjeti se dalje mora.

DRAGO HEDL (AIM)