IZBJEGLICE - OPASNOST ILI POTENCIJAL

Crna Gora

size:

Gradjani Crne Gore bune se sve glasnije sto im izbjeglice ispred nosa uzimaju stanove, dobra radna mjesta, atraktivne lokacije. Najnoviji slucaj dvoje specijalsita-izbjeglica u podgorickom Klinickom centru, uzburkao duhove. Ko su "trebinjci". Problem se poceo politizovati - "crnogorski opozicioni blok" u "instaliranju" tolikog broja izbjeglica vidi opasnost za Crnu Goru od definitivnog "posrbljavanja", dok narodnjaci podrzavaju takvu politiku jer u izbjeglicama vide veliki strucni potencijal.

tekst:

Zbog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u Crnu Goru, posljednjih dvije godine, slile su se rijeke izbjeglica. Vecina njih odlucila je da se trajno nastani u ovoj republici, dosta ih se brzo zaputilo preko granice, a nije malo ni onih koji tek pristizu. Zato se broj izbjeglica u Crnoj Gori odavno ne spusta ispod sedamdesetak hiljada, sto je priblizno 10 procenata ukupnog stanovnistva Republike ili ravno broju nezaposlenih u Crnoj Gori. Vec taj odnos objasnjava zasto je lokalno stanovnistvo najezdu izbjeglica docekalo oprecnim komentarima. Jer, i ranije je bilo tesko, a sada je "starosjedeocima" jos teze, doci do posla, stana, a drzavi obezbijediti socijalu.

Price o tom favorizovanju izbjeglica najvise prilikom zaposljavanja, osobito na znacajnim mjestima u drzavnim institucijama, raspirilo je pismo, sto su ga, nedavno, ljekari specijalisti (njih 41) Klinickog bolnickog centra Podgorica uputili nadleznim organima u Republici, ali i predsjedniku Bulatovicu, premijeru Djukanovicu, te ministru zdravlja dr Mugosi. Ovaj posljednji je ujedno i prvooptuzeni u protestu kolega, jer je kao ministar predlozio Vladi, a ova to prihvatila, da dva "kadrovska strana" pripadnu dr Mari Drecun i dr Vesni Savjak-Tapuskovic, izbjeglicama iz Sarajeva, odnosno Banja Luke. Slucaj je, cini se, tipican da odslika raskol izmedju "mjestana" i "dodjosa", ali i netakticnost onih koji bi morali sa pojacanim osjecajem za balans rjesavati slicne situacije.

Ko je kadar

Potpisnici pisma ministru Mugosi da je, mimo kriterija iz Pravilnika o rjesavanju stambenih odnosa, dr Savjak i dr Drecun proglasio "kadrom od posebnog interesa" i omogucio im da dobiju stan. Obje ljekarke ne rade duze od dvije godine u KBC Podgorica, nijesu strucnjaci rijetkog profila, nijesu, stoji jos u pismu, "od prvorazrednog strucnog i naucnog znacaja za ustanovu". Zato potpisnici protesta odluku Vlade dozivljavaju kao potcjenjivanje domaceg kadra. Upozoravaju jos da, uz uvazavanje potrebe popunjavanja pojedinih radnih mjesta strucnjacima sa strane, "krajnje neselektivno primanje ljekara na mjesta koja ocekuju mladje kolege", ne mogu prihvatiti "kao racionalno". Ovo zato sto je, pored pomenutih dr Drecun i dr Savjak, za poslejdnje dvije godine u podgoricki KBC doveden veliki broj ljekara iz BiH.

Mnogi su osnovi za konflikt, dakle, na djelu u ovom slucaju. Interesi (a, vjerovatno, i sujeta) domacih strucnjaka povrijedjeni su. Neko ko je "juce" dosao u njihov kolektiv i koga, ocito je, oni ne dozivljavaju kao nespornog autoriteta u poslu kojim se bave, dobija preko reda ono sto smatraju, pripada njima. Dr Vesna Savjak, recimo, jedan je od 11 specijalista-anesteziloga u KBC (vecini nije rijeseno stambeno pitanje), nema naucnu titulu, pa nije jasno kako je ona "kadar" prije nego neko drugi? Dr Mara Drecun, vanredni profesor fiziologije, ubrzo nakon prijema postavljena je za sefa novoformiranog Razvojnog instituta, iako je vec postojao jedan pri Univerzitetu Crne Gore. Potpisnici protesta upozoravaju da fizilogija nije "deficitarna" struka (sto zahtjeva aktuelni Pravilnik kao uslov za dodjelu "kadrovskog stana"), niti je cak, ustanovljena kao specijalizacija, nego se "fiziolog postaje radom u okviru odgovarajucih katedri ili instituta, uz sticanje odgovarajucih naucnih zvanja". Ipak, na prijedlog ministra Mugose, Vlada joj je dodijelila stan povrsine 99,72 kvadrata!?

Situacija kakva je sada u KBC Podgorica prije je pravilo, nego izuzetak u crnogorskim kolektivima. Strucnjaci razlicitih profila, istjerani iz svoje sredine, primorani su da posao traze u novim boravistima. Problema ne bi bilo, ili bi ih, zacijelo, bilo manje, da ista, rijetka slobodna mjesta ne mjerkaju i brojni, nezaposleni gradjani Crne Gore. Republicka privreda ni u mnogo boljim vremenima nije svom narodu mogla obezbijediti "pravo na rad", a kamo li da moze danas, potpuno ruinirana, apsorbovati i domacu i izbjeglicku radnu snagu.

"Trebinjci"

Preovladjujuce je misljenje da se dio izbjeglica na volseban nacin dobro snasao u Crnoj Gori. Dosta ih se prekonoc uvrstilo u "gornji dom" republickih bogatasa. O porijeklu imovine tih ljudi samo se nagadja, ali, utisak je, za vecinu najprihvatljivija je teza o "krvavom novcu"!? Tim pricama najbolji zamajac daju (malobrojni) bahati "trebinjci" (generalni naziv za sve bogate i nabusite izbjeglice iz BiH), ciju obaveznu sminku cine skupocjeni automobili, garderoba i nakit, naravno, i ponasanje koje ide uz to. Zbog takvih, mnogi "domoroci" skloni su vec da se prema izbjeglicama generalno odnose kao prema nezvanim gostima. U tom pogledu drastican je primjer Herceg Novog. Taj primorski gradic tesko ce prepoznati onaj ko ga nije vidio samo dvije posljednje godine. Broj stanovnika udvostrucen, fini duh Mediterana isprario, a stari Novljani vise u kucama, nego "vanka". "Ovdje je doskoro najstrasnija prijetnja bila 'pomokricu ti se na biciklo', a sada ovi highlanderi potezu levor kad ih poprijeko pogledas" - zali se jedan, preko lokalne stampe, mjestanin. U tom dijelu Boke, tvrde upuceni, gotovo sva vodeca radna mjesta u kulturnim, zdravstvenim i privrednim kolektivima zauzele su izbjeglice. Malo dalje, u Tivtu, nakon cuvenog "oslobadjanja" lokalnog Radija, za glavnog urednika imenovan je izvjesni Jovo Doslo, izbjeglica iz Mostara. Povrh svega, zale se mjestani, sve dobre placeve za kuce dobijaju "vucurevicevci".

Zaposljavanje izbjeglica moralo je, dakako, dobiti i politicku dimenziju. Stranke tzv. crnogorskog bloka odavno upozoravaju kako je konacan cilj te operacije mijenjanje nacionalne strukture u Republici i njeno "potpuno posrbljavanje". "U Crnu Goru se forsirano dovode izbjeglice srpske nacionalnosti, s ciljem trajnog remecenja njene etnicke strukture, a pri tome im se u znatnom broju slucajeva, obezbjedjuje visok drustveni status, time sto bivaju rasporedjeni na izuzetno znacajna mjesta: pomocnika ministra, direktora crnogorskih nacionalnih institucija (gospodin Radomir Bulatovic, bivsi predsjednik srpske opstine "Centar" - Sarajevo, postavljen je na mjesto direktora Drzavnog muzeja na Cetinju, iako nema osnovnih referenci za to), nosilaca izuzetno vaznih pravosudnih i funkcija u oblasti zdravstva" - kaze generalni sekretar Liberalnog saveza Predrag Vulikic.

Vulikic podsjeca da je aktuelna vlast lani prisilno iselila iz Crne Gore vise stotina Crnogoraca, izbjeglica iz Vrake (Albanija). Neki su poslani mimo svoje volje u Metohiju, neki vraceni nazad u Albaniju, a sve "zarad realizacije nekih starih velikodrzavnih projekata".

S druge strane, u Narodnoj stranci smatraju da izbjeglice predstavljaju znacajan kadrovski potencijal, tim prije sto je velik broj intelektualaca napustio Crnu Goru. "Taj dio 'propalih investicija' mozemo nadomjestiti vrlo sposobnim, uglavnom medicinskim kadrom (ljekari koji nijesu u inostranstvu, u politici su)" - smatra Predrag Drecun, predsjednik IO Narodne stranke.

Drecun, naravno, ne spori da su izbjeglice veliko opterecenje za socijalne programe Republike i konstatuje da ce biti tesko relativizovati taj konflikt. "Socijalni problemi izbjeglica mogu biti rijeseni tek po uspostavljanju trajnog mira i diobnog bilansa, a do tada, jedini model su kratkorocni programi zaposljavanja i to u poljoprivredi, barem za one sa niskim kvalifikacijama" - zakljucuje Drecun, uz opasku da pod istim uslovima prednost u zaposljavanju svakako moraju imati gradjani Crne Gore.

Za, kako to bas "narodnjaci" cesto vole da kazu, montanjarski mentalitet Crnogoraca, nema sumnje, taj bi model bio prihvatljiv. Obradjivanje zemlje oni su ionako odvajkada smatrali "poslom nedostojnim junaka". Pitanje je samo, je li porast "ratnickog rejtinga" dojucerasnjih komsija podigao i njihove aspiracije na funkcije koje su Crnogorci, maltene po prirodnom pravu, dosad smatrali svojima. Razloga za brigu, u svakom slucaju, imaju, ali i za razmisljanje - nijesu li se u Beogradu oni cesto ponasali kao danas u Crnoj Gori "trebinjci".

Darko SUKOVIC

AIM Podgorica