PUT POSUT SAMOHVALOM
Uoci Kongresa DPS-a
tekst:
"Demokratska partija socijalsita je paartija naroda, jer slijedi narod, njegove interse i potrebe", pise pored ostalog u Deklaraciji o ciljevima i principima DPS CG, jednom od dokumenata koji ce biti ponudjen na usvajanje delegatima Drugog Kongresa crnogorske vladajuce partije (subota, 05.03). Narodu ce, ipak, biti uskracena mogucnost da izvorno sazna o cemu se to i kako debatovalo n kongresu, jer je partijski vrh odlucio da se radi iza zatvorenih vrata. Ova nedosljednost bode oci, tim vise, kada se zna da su slicni skupovi najjacih opozicionih partija (Narodna stranka i Liberalni savez), bili otvoreni za javnost. Ona, medjutim, uoucuje na zakljucak da je na Kongresu moguca neka ostrija polarizacija oko delikatnih pitanja koja se vec postavljaju.
Ranije spekulacije i politicke dijagnoze o rascjepu na "crnogorski" i "srpski" dio DPS-a nijesu do sada ozbiljno potvrdjene, mada je ocito da takvih podjela ima i u vrhu partiajske piramide i u njenoj bazi. To je najbolje pokazalo nedavno, i bas po narudzbi DPS-a, sprovedeno ispitivanje javnog mnjenja, gdje se, kako saznajemo, za ravopravnu i u granicama federativnog uredjenja SRJ suverenu Crnu Gorudjizjasnilo 73 odsto gradjana, a za savez srpskih drzava svega par procenta (pominje se cifra od 3 procenta). Pukotina je ocigledna ali vrh DPS sve cini da je ignorise, zmurenjem i cutanjem najcesce. U tome, zasada, ima dosta uspjeha tako da ni od ovog Kongresa e treba ocekivati nesto vise od vec vidjenog posebno ne radikalizaciju sukoba koja bi dovela do raspada same partije. Iznenadjenja su, svakako moguca i ukoliko ih bude, ocitovace se u kadrovski pomjeranjime. Ima najava da ce, povodeci se bas za pomenutim procjenama, ovaj Kongres ucvrstiti onu orjenatciju u partiji koja je prepoznatljiva kao "umjereno crnogorska" koja Crnu Goru vidi samo kao ravnopravnu clanicu federacije, bez obzira ko bi jos, u toj federaciji, mogao biti. "Sigurno necemo rpihvatiti niakkavo drugo rjesenje - bilo unitarnu drzavu, bilo Veliku Srbiju ili Savez srpskih drzava", izjavio je ovih dana predsjednik Privredne komore Crne Gore i ujedno veoma uticajni direktor Zeljezare u Niksicu. Moglo bi se, imajuci u vidu rezoluntnost ovo stava, reci da oko ovi pitanja, u DPS-u, nema nikakvih nedoumica. Nema pouzdanih znakova ni o tome da ce kongres posluziti za odmjeravanje snaga "mladih lavova", sklonih liberalizmu, i onih koji pate od komunisticke skleroze, mada napetost izmedju jednih i drugih ocito postoji. Nekadasnji crnogorski komunisti, koji su poslije pobjede na prvim visestranackim izborima promijenili ime, sada, pred ovaj Drugi kongres, predjeni put zasuli su cvijecem samohvale. "Principijelnim i dosljednjim stavovima u odnosu prema burnim dogadjajima, procesima i iskusenjima vremena, nasa partija se afirmisala kao partija slobode i prava za sve ljude, partija demokratije, mira i razvijene politicke kulture", bezrezervno se "priznaje" u dokumentu koji ima naslov:"Afirmacija demokratije i ocuvanje gradjanskog mira". Duhom samodopadanja prozeta je i cjelokupna analiza burnog medjukongresnog perioda, a slicna armatura ugradjena je i u ciljeve i principe Demokratske partije socijalista. Naime, u Deklaraciji koja se tim stvarima bavi, partijski ideolozi su veoma pretenciozno zaposjeli sirokmanevarski prostor, pa se stice utisak da i nema potrebe za drugim politickim strankama na crnogorskom tlu. Demokratski socijalisti, naime, pretenduju na to da ostvare "humanisticke vizije drustva u kome se uspjesno ozivotvoruje spoj civilizacijskih tekovina i dostignuca savremenog svijeta", da budu "ekoloska stranka", "partija naroda", "partija gradjana Crne Gore", "partija patriotske svijesti", "jugoslovenska" i, na koncu konca, oni zele da budu realisti koji znaju da reaguju na savremene zahtjeve i probleme. Odsustvo samokriticnosti (bez obzira na izborne pobjede u medjukongresnom razdoblju) i napadno bjezanje od jasnije profilacije partije, moze na prvi pogled da odaje sigurnost u sebe i u vlastitu "mudro vodjenu politiku". Takva sigurnost vjerovatno i postoji, ali odsustvo kriticke distance u analizama vlastitih ucinaka, kao i previdjanje nekih neuralgicnih tacaka u sadasnjoj drustvenoj stvarnosti Crne Gore i Jugoslavije, moglo bi da govori i o nesigurnosti u vlastite spoznaje i politicki kurs. Demokratska partija socijalista, sudeci prema onome sto prakticno cini, ne djeluje kao neko ko posjeduje potencijal moderne, emancipatorske ljevice, a niti zrelost umjereno konzervativne politicke snage. Mozda je njena prednost, a ne hendikep to sto je nesto izmedju, dovoljno politicki rasplinuto da misli da je sveobuhvatno, ali je sigurno problem za DPS to sto je u nekoj vrsti ideoloske simbioze i sa retrogradnim politickim snagama iz okruzenja. Cak i kada bi zeljela da se od tih snaga emancipuje, tesko bi to mogla da ucini dok je u zacaranom krugu vlasti i dok je u strahu da iz toga kruga izadje. Po svemu sudeci, brod demokratskih socijalista ostace i poslije ovog kongresa nagnut na istu stranu kao i do sada i nastavice da plovi ustaljenom marsrutom. A hoce li ta plovidba obezbjediti mirnu luku ovoj partiji i Crnoj Gori ili ce ih odvesti u oluju-pokazace vrijeme.
Dusko Vukovic AIM Podgorica