OBNAVLJA LI SE JUGOSLAVIJA?

AIM, ZAGREB, 03.02.1994. Obnavljaju li velike sile Jugoslaviju - pitanje je koje se, za sada istina rijetko, moze cuti nakon vasingtonskih sporazuma Muslimana i Hrvata. Naime, samo mjesec dana nakon "povijesnog" zenevskog srpsko-hrvatskog sporazuma o normalizaciji odnosa, koji je de facto znacio medjusobno priznavanje Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, ali i Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Republike Srpske, cime se pristajalo na podjelu BiH, hrvatski predsjednik Tudjman u TV-obracanju naciji sada govori o svrhovitosti stvaranja najprije hrvatsko-muslimanske federacije, a potom konfederacije. Nije mu ni palo na pamet da objasnjava svoju cik-cak politiku, svoja salta mortala i kopernikanske obrate. Naprotiv, tvrdio je da se radi o dosljednoj i principijelnoj politici kojoj je glavni cilj kraj rata. Preko 60 TV-stanica preuzelo je ovu Tudjmanovu izjavu, u kojoj je svoje sugradjane pokusavao uvjeriti kako je opet u pravu i kako je to povijesna nuznost, jer je to jedini nacin da se zastite prava Hrvata, ne samo u Herceg-Bosni vec i u cijeloj Bosni i Hercegovini, a Hrvatskoj zbog primamljivih americkih ponuda omogucuje pocetak ostvarivanja stvarne suverenosti. Ono sto iz tog istupa daje pravo da se postavi i pocetno pitanje je Tudjmanova izjava kako vasingtonski sporazum, potpisan pod americkim patronatom, nije uperen protiv Srba, na sto se nadovezuje ministar vanjskih poslova Mate Granic koji je u Parizu pojasnio da ce "federativni ugovor biti ponudjen i bosanskim Srbima i to pod istim uvjetima".

Ako dobro citamo ovo: "pod istim uvjetima", to bi znacilo da ce, ako Srbi pristanu na vasingtonski recept, a Bosne i Hercegovine nema bez treceg naroda, onda ce buduca federacija moci uci u konfederaciju sa Srbijom, ili SR Jugoslavijom. Pitanje je samo vremena, ili medjunarodnog pritiska, kada ce se u tu novu Jugoslaviju ukljuciti Makedonci i Slovenci.

Takvu konstrukciju vec je obznanio Kresimir Pavelic, predsjednik Hrvatske demokratske stranke prava: "Nazalost, prva faza trece Jugoslavije je vec ostvarena. Osnovana je muslimansko-hrvatska federacija u BiH, ali bez onog dijela ove medjunarodno priznate drzave koju pod svojom vlascu drze Srbi. Ova umjetna tvorevina stupit ce u konfederaciju sa Hrvatskom i time je zatvoren prvi krug. Tada ce svjetski mocnici ponuditi i bosanskim Srbima da stupe u tu federaciju sto oni nece moci odbiti. Bosanski Srbi ce zahtjevati da po istom kriteriju njihova 'drzava' stupi u konfederaciju sa Srbijom, a jednako tako postupit ce i Marticeva 'drzava'. Hrvati se ovome nece moci oduprijeti, jer bi bili optuzeni za produzetak rata i nekooperativnost. Tako ce biti obnovljena SFRJ u kojoj ce opet, Srbi, Muslimani i Hrvati zivjeti u jednoj drzavi. Bez bosanskih Srba nema ni BiH, a s njima nije moguca bilo kakva konfederacija s Hrvatskom. Zbog toga pozivam hrvatske drzavotvorne stranke, kao i hrvatski drzavni Sabor da pod svaku cijenu sprijece stvaranje trece Jugoslavije, koja bi mogla biti konacna hrvatska grobnica".

Ovakvo misljenje, iako se mora priznati da je dosta logicno izvedeno, nije prevladavajuce, ali ono sto se moze cuti u mnogobrojnim reakcijama prije svega su kritike na racun Tudjmana. Ali ne zbog toga sto je vasingtonski sporazum potpisan, vec sto je on kriv za rat s Muslimanima i sto je Hrvatsku doveo gotovo na rub sankcija, a sada je prepustio u ruke americke politike. Tako predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti dr. Ivan Supek kaze: "Shvatljivo je da je nekoliko hercegovackih opcina zeljelo prikljucenje Hrvatskoj, no hrvatska drzavna politika nije smjela upasti u zamku koju nam nije postavljao samo Milosevic s ortacima, vec i britanska politika s lordom Owenom. Kako bi svjetski politicari umirili javnost (savjest?) sipaju izjave da su Srbi i Hrvati zajedno isli za diobom Bosne i Hercegovine, pa Owen i Stoltenberg nemaju druge nego da zagovaraju plan o trodiobi BiH. Stvaranje Herceg-Bosne i lom s Muslimanima nisu samo ugrozili opstojnost Hrvata u Bosni nego su jako otezali i povoljno rjesenje UNPA podrucja u Hrvatskoj. Upadanja u zamku agresora nije bilo samo nemoralno nego i glupo. Hrvatska je pala u svjetskom javnom misljenju i bit ce odsad lutka u rukama velesila".

Nista manje razorna nije kritika poznatog povjesnicara dr. Ive Banca koji kaze da Tudjman mora odgovoriti na dva pitanja: prvo, ako dodje do zaokreta u njegovoj politici prema BiH, zasto je sukob s Muslimanima uopce bio potreban, i kako je taj sukob pomogao polozaju Hrvata u BiH i borbi protiv velikosrpske agresije? Drugo, ukoliko Tudjman nastavi s politikom kapitulacije prema Srbiji, zasto na tu vrstu kapitulacije nije pristao 1991. godine i time dobio ono sto danas imamo, bez rata, razaranja i neopisivih ljudskih tragedija i gubitaka? Uostalom, on na ta pitanja mora odgovoriti bez obzira na to sto ce se dogadjati u narednom razfoblju.

Politicke stranke, pak, s manje ili vise suzdrzanosti i rezervi, podrzavaju vasingtonski sporazum, s tim sto najvise dvojbi ima oko konfederacije, ali i oko toga kako ce Hrvatska vratiti UNPA- podrucja, te sto je s trecim narodom u BiH bez kojeg nema trajnog mira. Zanimljivija od stavova opozicije su misljenja nekih kljucnih ljudi iz HDZ-a koji nisu nikada podrzavali Tudjmanovu bosansku politiku, posebice se to odnosi na Stipu Mesica i Josipa Manolica, koji su jednako teskom artiljerijom tukli po Bobanu kao i, racimo, Budisa, sto ih je stajalo gotovo izgona iz stranke i sa funkcija.

Ali nakon svega sto se dogodilo tesko je prihvatiti ocjenu da je vasingtonski zaokret rezultat samo americkog pritiska, kao sto je za zenevske pregovore tvrdjeno da dolaze iz ruske kuhinje. Koliko god je tocno da je rat nastavak vanjske politike drugim sredstvima, vazi i pravilo da je vanjska politika nastavak unutrasnje, pa zato treba uzeti u obzir da je Tudjman unutar vlastite stranke imao snaznih pritisaka da promjeni politiku prema BiH, da su takvi zahtjevi dolazili iz najjacih opozicionih stranaka, da je jedinstvenu BiH trazila Crkva, da su se Hrvati iz Bosne (van Hercegovine) snazno organizirali, a konacno ni ratna situacija nije isla na ruku HVO-u. Kad se sve to uzme u obzir i pridoda teska ekonomska situacija i dovodjenje u pitanje stabilizacionog programa, jer obecani svjezi novac nije stizao, onda se slaze mozaik koji je Tudjmanov plan o Banovini ponovo pretvorio u san. Time se ujedno dobija i prava slika onoga sto se dogodilo u Livnu kada je Boban dao ostavku i opovrgava teza da se radi o ad hoc promjeni politike. vec je paralelno sa pregovorima sa Srbima radjeno i na dogovoru s Muslimanima.

Bez obzira sto neki u svemu ovome vide ozivljavanje Jalte, a argument za to nalaza u ruskim jedinicama na Palama, koje su docekane kao oslobodilacke, a neki obnovu Jugoslavije, ostaje nekoliko nerazjasnjenih pitanja. Pored niza "sitnih", medju koje spada i da li ce biti barem djelomice raskinut i revidiran zenevski sporazum, dva su krucijalna: sto ce biti s Republikom Srpskom koja se sada proteze na 70 posto BH teritorija i kako ce Krajina postati Hrvatska?

Sudeci po etnickoj karti BiH krajevi gdje Hrvati i Muslimani imaju vecinu sveli bi tu samozvanu drzavu na nekoliko krpica, sa nesto vecim prostorom oko Banja Luke i Nevesinja. Da li to znaci da ce se Srbi morati povuci i napustiti ono sto su osvojili oruzjem, a ako je vec tako tko ce ih na to prisiliti i cime to uciniti? Ili su u pravu oni koji tvrde da su za mirno rjesenje, a to onda znaci obnovu Jugoslavije?

Sto se Krajine tice, Tudjman je jasno dao do znanja da Hrvatska nece produziti sadasnji mandat UNPROFOR-a, to jest da ce traziti da (a to mu je mozda i obecano i to je jedino sto mu moze spasiti glavu) zastitne snage postanu interventne. Ili? Jedan zapadni ambasador ovih je dana u Zagrebu izjavio: "Krajinu Hrvatska sada ne moze napasti, a ne moze je vratiti ni politickim sredstvima. Prestane li ratovati s Muslimanima, Hrvatska ce stvoriti politicke i vojne pretpostavke da, za nekoliko godina, kada Srbija bude posve iscrpljena, 'Krajinu'jednostavno pregazi".

U citavoj ovoj prici, koja moze imati razlicite zavrsetke, pa bi joj najbolje odgovaralo i ime rasomonijade, nitko jos nista nije pitao narod. Tocno je da se to i ne radi dok ga se ne uvjeri da i on misli onako kako mora misliti, ali nije na odmet navesti nekoliko podataka. Sarajevski list "Bosna", kojeg uredjuje poznati travestit Senad Avdic, i koji Hrvate naziva jedino ustasama, tako objavljuje istrazivanje sprovedeno u Sarajevu, Zenici i Tuzli, a po kojem se moze nedvosmisleno zakljuciti da su Bosnjaci (tako se sada nazivaju Muslimani) konacno raskrstili s idejom multinacionalne drzave i opredjelili su se za svoju nacionalnu drzavu, bilo u varijanti bosanske republike, bilo cjelovite BiH. Tako na pitanje: Ako Armija BiH uspije vojnim putom osloboditi cjelokupni teritorij BiH, da li na taj nacin oslobodjena BiH treba biti nacionalna drzava Bosnjackog naroda, 63 posto anketiranih odgovara sa DA, a u Sarajevu cak 70 posto.

Istodobno u istrazivanju zagrebackog "Globusa" provedenog u Hrvatskoj, na pitanje: Prihvacate li prijedlog o osnivanju muslimansko-hrvatske federacije cak 44 posto odgovara sa DA (protiv je 29,7 posto, a ostali se ne izjasnjavaju) ali zato je cak 45 posto ispitanika protiv konfederacije izmedju BiH i Hrvatske.

Sto kazu Srbi pricekat cemo da saznamo.

GOJKO MARINKOVIC