CILJ NAM JE CJELOVITA BiH

Intervju s generalom Rasimom Delicem, zapovjednikom Armije BiH

AIM, SARAJEVO, 28.02.1994.

AIM:Gospodine Delicu, odmah na pocetku da kazem da se o vama veoma malo zna u javnosti, mislim na Vase personalne znacajke.

Delic: Najbolje je kad se o vojniku malo zna. To je rezervirano u javnosti za glumce, fudbalere, pjevace. Kad se zna sve o nekom vojniku, onda su to losa, ratna vremena. No, evo, za vasu znatizelju - rodjen sam 4. februara 1949. u sada najmladjoj be-ha opstini, Cajnicu. Osnovnu skolu i gimnaziju zavrsio sam u Brckom, a poslije toga Vojnu akademiju kopnene vojske zapoceo 1967. u Beogradu do 1969. a zavrsio trecu godinu u Sarajevu odnosno cetvrtu u Zadru, smjer artiljerija. 1971. godine izasao sam iz Vojne akademije kao potporucnik bivse JNA. Sluzbovao sam u Sarajevu od '71. do '84. a od '84. do '90. godine u Doboju. U vojnickoj sluzbi prosao sam sve od komandira voda do komandanta artiljerijskog diviziona u Sarajevu, odnosno komandanta artiljerijskog puka i komandanta garnizona u Doboju. Od '90. do '92. godine bio sam u Sarajevu ponovno, u komandi sarajevskog korpusa. U medjuvremenu zavrsio sam i ostale skole koje su postojale u bivsoj JNA i visoku vojno-politicku skolu koja je u rangu komandno-stbne akademije i skolu narodne obrane, kao najvisu vojnu skolu koja je postojala u bivsoj JNA. Odmah po izbijanju sukoba u Sarajevu nasao sam se, jer je to tadasnja vojna klika htjela. od 1. do 13. aprila na Trebevicu gdje sam imao priliku pomoci da, koliko je bilo u mojoj mogucnosti, ne dodje do direktnog ataka na Sarajevo prvih dana rata. Na Trebvicu sam, inace, bio izolovan, ali sam 13. aprila 1992. godine napustio JNA i javio se u Republicki stab TO BiH gdje me postavljaju na duznost nacelnika nastavno-operativnih organa u RS TO. Poslije toga dobio sam zadatak od tadasnjeg nacelnika staba TO BiH da na prostoru centralne Bosne, prije svega u Visokom, Brezi, Kiseljaku formiram jedinice koje bi trebale da organizuju oruzanu borbu na tim terotirijama. S tim zadatkom sam izasao i ostao na slobodnoj teritoriji BiH a moja komanda, koju sam organizovao, bavila se skoro svim zadacima kojima se nije mogao baviti Stab Vrhovne komande koji se nalazio u blokiranom Sarajevu. Nakon gotovo godinu dana, 8. juna 93., postavljen sam na duznost komandanta staba Vrhovne komande Oruzanih snaga BiH na kojoj se i sada nalazim. O rezultatima na toj duznosti mogu procjenjivati oni koji su me postavili, mada licno mislim da pokusavam raditi posteno i odgovorno, da doprinesem nasoj borbi koliko je to u mojoj mogucnosti. Armija BiH, kao institucija jaca, jaca njen ugled i to je ono sto je bitno a ne isticanje pojedinca. Mozda je i to odgovor na vase pitanje o mojoj nepoznatosti siroj javnosti.

AIM: Ipak, niste mi odgovorili na osobna pitanja o Vama kao obiteljskom covjeku.

Delic: Imam suprugu i dva sina. Stariji je u Armiji BiH od avgusta 92., a mladji sin ima 16 godina i ucenik je gimnazije.

AIM: Neki strani generali o Vama su govorili kao o licnosti koja je danas potrebna jednoj pravoj armiji bosanskohercegovacke orjentacije. No, Vi na svoje mjesto dolazite u trenutku kada se cinilo da unutar armijskih redova dolazi do izvjesnih napetosti, pa cak kada je rijec o ljudima koji su bili u najvisim vrhovima Armije BIH.

Delic: Pokusavam da korektno radim povjereni posao. Nisam birao duznost i posao koji bi trebao izvrsavati u oruzanoj borbi, a mislim da je najbitnije da svi radimo prema nasim mogucnostima. Cak ni vrijeme kada sam dosao na celo Armije BiH nisam birao sam, tako je bilo odredjeno, naredjeno je da prihvatim, a ja radim najboje kako umijem. Vrhovna komanda ce ocijeniti da li je to dobro ili ne.

AIM: Vi ste skolovani oficir, poznajete osnovna ili sva bitna vojna pravila. U pocetku rata je bilo dosta sektasenja prema ljudima Vaseg kova. Da li ste osobno nailizali na takve probleme i da li se danas u Armiji BiH ljudi cijene prema onome sto cine i sto umiju a ne premo tome sto su, eventualno, bili?

Delic: Apsolutno se slazem da je bilo odbijanja ljudi poput mene, mada to opravdavam cinjenicom da je postojalo nepovjerenje prema ljudima koji su bili u bivsoj JNA. Ja sam to pokusao objasniti na veoma jednostavan nacin - kada sam zavrsio gimnaziju u Brckom kao najbolji ucenik generacije grada nisam imao priliku da nastavim fakultet jer su financijska sredstva moje porodice bila skromna. Bio sam prisiljen da odem u vojsku. Nisam otisao iz nekih ubjedjenja vec iz osnovnih zivotnih potreba. Kao sto su doktori iz onog sistema nastavili sa svojim zvanjem i u ovom, to treba da rade i vojnici profesionalci. Zbog toga mislim da je nepovjerenje u ljude iz bivse JNA trebalo izostati, mada nije iskljuceno da je medju njima moglo biti i zlonamjernika, sa nekim poslovima koji su trebali da naskode nasoj oruzanoj borbi. Morao se onda primjenjivati individualni pristup, a ja sam se u principu borio protiv takvog sektasenja trazeci da se ljudi cijene prema svom znanju i poslu. No, mislim da je to vrijeme proslo i da se za ovih dvadeset i vise mjeseci rata ipak iskristalizirao odnos prema doprinosu pojedinaca, njegovoj odgovornosti i rezultatima u ovoj nasoj borbi a ne prema duznostima ili sredinama iz kojih dolaze iz starog sistema.

AIM: Armija BiH se, prema stranim analiticarima, uspjela konsolidirati i u komandnom, i u organizacionom, i oruzanom smislu, te stvoriti jednu respektabilnu silu. Medjutim, pored uspjeha koje Armija BiH postize, procjenjuju da postoji mogucnost da, uslijed zanosa ode u drugu krajnost, odnosno da se izgubi mjera vlastite snage.

Delic: Meni je drago kada poznavaoci govore respektabilno o Armiji BiH. No, jos uvijek nismo u nikakvom zanosu, ni ja niti nasi komandanti. Znamo mi sta nam fali, sta nedostaje ovoj armiji i sigurno je da cemo raditi da ona i dalje napreduje i jaca. Nema razloga za nikakvim zanosom jer mi nismo ostvarili nase ciljeve i oni su jos uvijek daleko od nas. Moramo uporno raditi, ne samo Armija vec citavo nase drustvo, da taj prostor koji nam dozvoljava daljnje napredovanje maksimalno iskoristimo. Obzirom na uslove u kojima se Armija BiH razvija mislim da nema neke bojazni da bi armija otisla u neku krajnost samozadovoljstva, jer nam to nece uostalom dozvoliti ni agresor.

AIM: Kada je na pocetku rata Predsjednistvo BiH utvrdilo Platformu djelovanja Predsjednistva u ratnim uvjetima, cinilo se da se stvara jedan opcebosanski front otpora i obrane cjelovite, suverene medjunarodno priznate BiH, one koja iza sebe ima svoju tradiciju i povijest. Medjutim, dolazilo je do izjava koje dovode do izvjesnih kolebanja jer su ciljevi odjednom postali nejasni, i koji za razliku od pomenute Platforme, zagovaraju malu bosansku republiku, odnosno muslimansku republiku kao neku vrstu zamjene za suverenu i cjelovitu BiH.

Delic: Platforma Predsjednistva BiH jos uvijek je vazeca i u ovim razgovorima koje drzavna delegacija BiH gotovo svaki mjesec vodi o rjesavanju be-ha krize, uvijek se pominje cjelovitost BiH. Normalno u ovom ili onom vidu, u vidu Unije, unitarne ili neke drukcije drzave, no uvijek sa zakljuckom da BiH mora da ostane u granicama u kojima je medjunarodno priznata kao drzava. Nas cilj, ocuvanje drzave BiH, ostaje i dalje. No, rekao bih da, sto se tice Armije BiH, ona i u ovom momentu prvenstveno radi na tome da agresor ne ostvari svoje zacrtane ciljeve, dakle da odbrani slobodni dio BiH koji kontrolisemo, te stvaranje uslova drzavnoj delegaciji da nadje rjesenje za be-ha krizu. Drugo, je ocuvanje bioloskog bica bosanskohercegovackog naroda, odnosno, patriotskog fronta koji stoji u odbrani tekovina drzave BiH kao hiljadugodisnje tradicije na ovim prostorima. Taj segment koji stiti Armija BiH treba da bude buduci segment koji ce ciniti drzavu BiH. Nacin na koji se moze ocuvati jedinstvena drzava BiH, sa nekim unutarasnjim ustrojstvom koje ce regulisati bilo organi drzavne BiH bilo medjunarodna zajednica kao nametnuto rjesenje, sigurno ce se, kada sutra dodje mir, brzo u istorijskom kontekstu promijeniti s obzirom da zivot cini svoje. Zivot ce poremetiti sve ove nepravilne i neprirodne tokove koji su zavladali u BiH. BiH je prezivjela mnogo osvajaca koji su pokusali da je rascjepaju, razdijele, pretvore u nesto neprirodno, i na kraju je ona ostajala uvijek ista, u istim granicama i izgledu kakav se nama bosancima sigruno najvise svidja. Zbog toga zadatak Armije BiH, da ne govorim o nekim drugim apstraktnim zadacima, jeste da bdije nad drzavom Bosnom i Hercegovinom, njenom teritorijom, njenim narodom i da, shodno svojim mogucnostima, pruzi maksimalno u oslobadjanju BiH. Mislim da bi nerealno bilo reci da Armija BiH, u ovom trenutku, treba i moze da oslobodi cijelu zemlju. Nama to svijet nije dozvolio, i kad bi nam on to dozvolio, mi idemo dalje.

AIM: Bili ste na citavom teritoriju Republike BiH koji je slobodan i znate raspolozenje boraca - za kakvu se oni BiH zele boriti? Da li se zele boriti za BiH kakva je u srcima vecine nasih ljudi, ili je promjena rapsolozenja u pravcu stvaranja jedne etnicki zaokruzenije drzave?

Delic: Mislim da ni drzavni organi a ni nasi borci nisu za etnicku drzavu. Platfroma Predsjednistva to pokazuje i ona nije promjenjena za stvaranje etnicke drzave. Raspolozenje boraca je za BiH kao cjelovitu drzavu. No, sad treba imati u vidu mogucnosti da se dodje do takve drzave, da li politickim ili vojnim sredstvima. Vojnim sredstvima je to veoma tesko u uslovima nametnutog embarga i pritiska medjunarodne zajednice da se to rijesi na drugaciji nacin. Ali, shodno jacanju Armije BiH mijenja se raspolozenje medjunarodne zajednice i tretman drzavne delegacije BiH, odnosno njenih zahtjeva pred medjunarodnom zajednicom. Prema tome je ne bih smatrao svrsenim poslom ni etnicku drzavu niti etnicku podjelu, nego se mi, kao vojnici, trebamo i dalje boriti za ocuvanje bosanskohercegovackog naroda kao bioloskog osnova za drzavu BiH. Sirimo slobodne teritorije a tada ce se stvarati uvjeti za pravedno rjesenje BH krize. Ocigledno je da mnogo toga ovisi i od stava medjunarodne zajednice.

AIM: Bosanksohercegovacki narod nije zelio ovaj rat, on mu je nematnut. Tijekom rata ta osnovna zelja, ta bit da se zeli mir, ocuvala se i do danas. Mnogi ne razumiju sta se sve na pregovorima desava pa smo imali grafite "potpisi alija neka je k'o avlija". Realno gledajuci da li je uopce moguce da se karta o etnickoj podjeli sutra implementira, kada bi se to i htjelo?

Delic: Iskustvo ovih dvadeset i vise mjeseci pokazuje da je to veoma tesko. Skoro nemoguce. Jos uvijek bi veliki broj ljudi trebao da bude pokrenut sa svojih ognjista, neke prirodne veze koje su postojale medju ljudima, bracne recimo, trebale bi biti raskinute. Mislim da ce biti tesko implementirati jednu takvu podjelu po etnickoj, nacionalnoj osnovi. Kada je prihvatila jednu takvu mogucnost za razrjesenje be-ha situacije, medjunarodna zajednica je nametnula sebi nesto sto je nemoguce ili je strahovito tesko provesti. Zbog toga ce se stavovi medjunarodne zajednice polako mijenjati i imati otklon ka stvaranju neke prirodnije veze i prirodnije unutrasnje organizacije drzave BiH. Etnicka podjela ocigledno pokazuje da ce se rat i dalje nastaviti, da treba na svaki metar bosnskohercegovackog prostora postaviti nekog vojnika koji ce braniti kucu od druge kuce, sto medjunarodna zajednica nije zainteresovana da uradi. Niti moze. Ocekujem otklon medjunarodne zajednice i prihvacanje realnosti BiH, a ta realnost je multikulturna i multinacionalna vrijednost i karakter drzave BiH. AIM: Postoji li u ovom trenutku, po svojoj konstituciji, opcebosanska armija i da li formiranje muslimanskih jedinica na podrucju Zenice odstupa od opcebosanske orjentacije Armije?

Delic: Mislim da ne odstupa, iz razloga sto su to jedinice uvezane u sistem rukovodjenja i komandovanja, izvsavaju zadatke pretpostavljene komande a oni su jasno definisani i postavljeni i proizvod su opstih ciljeva sa drzavnog nivoa. Podsjecam da je i u onom prethodnom ratu bilo jedinica koje su se zvale muslimanske, ali su se borile za slobodu BiH. Nije vazan naziv, cak ni kodeksi unutar tih jedinica koji se postuju a mozda nisu za sve prihvatljivi, kao recimo princip vjere, vec da li su to dobre i kvalitetne jedinice koje izvrsavaju zadatke onako kako im se naredi, a u skladu sa ciljevima borbe.

AIM: Jos prije godinu dana govorilo se o vojnoj intervenciji u BiH, a danas se nakon posljednjeg ultimatuma Srbima, ta prica ponovno aktualizira.

Delic: Mislim da nikada nece doci do medjunarodne vojne intervencije u BiH. Jednostavno, svjetski mehanizmi izgradjeni za donosenje takvih odluka su slozeni, komplicirani, s pravom veta, bez nacina kako odluke sprovesti, tako da se ni brojne donesene rezolucije o BiH nikada nisu ostvarivale na terenu. Ne vjerujem, dakle, u intervenciju vec u snage Armije BiH i u nas narod. Od svijeta trazimo samo jedno - da nam dopusti ravnopravno ucesce u ovoj borbi, da nam skine embargo koji vazi samo za Armiju BiH i vise nikoga na tlu bivse Jugoslavije. No, i to ce biti vrlo tesko pa moramo potraziti i druga rjesenja kojima bi se Armija BiH bolje opremila i naoruzala kako bi se ravnomjernije suprotstavila agresiji koja je sada prisutna s dvije strane.

AIM: Kakvi su izgledi da se na prostoru srednje Bosne izdejstvuje primirje?

Delic: Sukob s postrojbama HVO-a traje od 92. kada je stvoren vojno-politici rezim HVO koji je protjerao s dijela opstina Lasvanske doline Muslimane i Armiju BiH. Nasa je zelja da se ljudi vrate u svoje domove a pokusavamo to rijesiti na sto korektniji nacin. No, nismo do sada nailazili na sugovornike koji bi to tako rjesavali. Zbog toga je ta citava teritorija, dijelovi novotravnicke opstine, Vitez i Busovaca, dovedena u okruzenje a nama ni ovoga momenta nije zelja da to vojnicki rijesimo. To je potvrdio i prijedlog g. Izetbegvoica o ulasku UNPROFOR-a umjesto Armije BiH. Time bi se obezbjedjivalo da ljudi vise ne ginu. Armija BiH mora pokusati ostvariti ljudima iz starog Viteza, koji devet mjeseci u okruzenju umiru, uvjete za normalniji zivot i to je iskljucivi razlog zasto Armija BiH zeli da se spoji s tim mjestom. Sto se tice primirja, ne bih govorio samo o podrucju srednje Bosne vec trebamo traziti ukupno rjesenje sa postrojbama HVO-a za citavu BiH. Ne mozemo istovremeno na jednom mjestu prekinuti sukobe a dozvoliti da se razara Mostar ili Gornji Vakuf. Mislim da se to treba razrijesiti na politickom nivou, jer je ocigledno da se radi o politici. U srednjoj Bosni ne postoje nikakve "hrvatske enklave" ili "hrvatske teritorije", kao sto mi ne smatramo da su ono sto kontroliramo "muslimanske teritorije". U Zenici, primjerice, ipak zivi 18.000 Hrvata a na televiziji su prikazivani snimci kako Hrvati iz Viteza bjeze u Zenicu! Mi zelimo da sacuvamo i zadrzimo one vrijednosti koje je imala BiH. Jedan Vitez ne moze da bude "hrvatski" ako je u njemu zivio isti broj Muslimana i odredjeni broj Srba.

AIM: Objektivno, koliko je angaziranje Republike Hrvatske u ratnim sukobima u BiH?

Delic: Veliko. Pa, svi zapovjednici HVO-a, a njih je do sada bilo troje, bili su aktivni, profesionalni borci Hrvatske vojske. Nisu nikada ni skinuti sa spiska HV, i jasno je da HV, uz naredjenje Republike Hrvatske, ima udjela u sluzbi u Herceg-Bosne. Zapravo, gotovo sav komandni kadar HVO-a je stigao iz HV. No, tesko je procijeniti trenutno tacan broj dobrovoljaca iz Hrvatske ili brigade HV koji je na tlu BiH.

ADIL KULENOVIC