NOVA HRVATSKA POLITICKA GEOGRAFIJA

AIM, ZAGREB, 28.02.1994. U hrvatskim politickim krugovima nastavlja se veliko pospremanje i postaje sve evidentnije da se polako, ali sigurno, sto ce ovisiti od mnogo cega, posebice od rata ili mira, stvara nova politicka geografija. Ako se u raskolu Paragine stranke prava vidio direktni prst drzave i HDZ-a, ako se to donekle odnosilo i na Dalmatinsku akciju, cijim clanovima slijedi sudjenje zbog podmetanja dinamita pod vlastite prostorije, a sve je zapocelo nakon sto su ankete pokazivale da ova regionalna stranka postaje druga ili treca snaga u Dalmaciji, za zbivanja u ostalim strankama treba "optuziti" teznju da se hrvatska politicka scena konacno profilira.

Sadasnje stanje u kojemu dominira mastodont HDZ, koji zapravo glumi nekadasnji Socijalisticki savez i okuplja ljude razlicitih politickih opredjeljenja, kojima je jedini cilj bio smjena vlasti, a potom stvaranje nezavisne hrvatske drzave, te uz jednu ozbiljnu opozicionu stranku - Budisin HSLS, ali samo kada je u pitanju broj biraca, te niza patuljaka, medju kojima donekle iskacu Hrvatska seljacka stranka, Hrvatska narodna stranka, Hrvatska stranka prava i Socijaldemokratska partija Hrvatske, nije prirodan raspored politickog misljenja u Hrvatskoj. Najnovije ankete pokazuju da bi u ovom trenutku na izborima HDZ dobio 35,9 posto glasova biraca, sto je daleko ispod 43,72 posto koliko je zabiljezila na izborima 1992. godine. Druga stranka bila bi HSLS sa 33,2 % (1992. godine - 17,33 %), HSP bi dobio 7,1 %, HSS 5,3 %, HNS 5,3 %, SDP 3,6 %, Dalmatinska akcija 3,0 %, a Istarski demokratski sabor 2,7 % glasova. Za Tudjmana kao predsjednika bi, prema ovom istrazivanju, u prvom krugu glasalo 45,1 posto, a za Budisu 24,6 posto, sto je donekle pad za Tudjmana jer je na proslim izborima dobio 56,73 posto, a porast za Budisu koji je prikupio 21,87 posto glasova.

No, sve su to racuni bez krcmara, jer gotovo da nema stranke u Hrvatskoj koju ne tresu unutarnje nesuglasice. Za vodecu partiju to je vec dugo evidentno. Cak ni Tudjman vise ne preza da upotrebljava izraze "ljevica" i "desnica", a glavne podjele su oko pitanja antifasizma, pomirenja Hrvata, pretvorbe, stupnja demokracije, odnosa prema informiranju i ljudskim i nacionalnim slobodama. Tudjman je za sada uspio svojom politikom - malo lijevo

• malo desno, ocuvati jedinstvo stranke, ali pitanje je dokle ce mu to uspijevati. Zadnji kamen kusnje bio je pokusaj smjenjivanja predsjednika Sabora Stipe Mesica, koji je propao, ali po svemu sudeci samo je odgodjen, jer razlike su tolike da je tesko pretpostaviti da u jednom trenutku nece doci i do otvorenog cijepanja stranke na najmanje dva dijela.

U HSLS-u vec duze vrijeme suska se o dolasku Drazena Budise sa liderskog mjesta, sto je ovih dana po tko zna koji put demantirano, ali i ovdje se radi o stranci koja okuplja ljude nespojivih politickih pogleda, kao sto je i samo ime stranke kompromis. I povrsni poznavalac politicke teorije lako ce zakljuciti da ova stranka ima cak i pogresno ime, jer i ona je smao jedna od brojnih varijanti nacionalnih stranaka, kao sto su Stranka prava, HSS ili HNS, pa donekle i Socijaldemokratska partija Hrvatske. Pocelo je pucati i tamo gdje se cinilo da je najcvrsce. Clan Predsjednistva Hrvatske seljacke stranke i saborski zastupnik Mirko Madjor uputio je ovih dana otvoreno pismo predsjedniku Dragi Stipcu u kojem ga optuzuje da "svoje generacijske drugove pretpostavlja mladim i obrazovanim ljudima, seljacima, radnicima i intelektualcima", te da "svjesno pretvara stranku u svojevrsni seljacki sindikat" i konacno da stanje u stranci oslikava "svojevrsni cudesan spoj anarhicnosti i autokratizma".

Sto se HNS-a tice ona se pocela ruliti vec nakon teskog izbornog debakla, pa joj sada slijedi smjena na vrhu i odlazak Savke Dabcevic-Kucar.

Jedino gdje se cine neki pomaci ka ujedinjenjima je ljevica, ali uz brojne porodjajne muke. Pitanje je da li ce ovaj eksperiment, jer fotelje su prepreka, a tek potom ideologija, dati odredjene rezultate. Za sada je doslo gotovo do spajanja Racanovih socijaldemokrata sa Vujicevim socijaldemokratima, ali ne odustaje se da u lijevi blok udju i jos dvije preostale lijeve stranke: Degenovi socijalisti i Horvatova Socijademokratska unija. Ogromna doza netrpeljivosti medju nekim celnicima (na primjer Racan - Horvat) prepreka je ozbiljnijim pregovorima, ali mnogi politicki analiticari i smatraju da ljevica ima "dzokera u rukavu" i da je rijec o Miki Tripalu koji bi hrvatskoj ljevici trebao vratiti njeno realno mjesto u hrvatskoj politickoj geografiji. Racuna se da bi pod Tripalovim vodstvom ljevica zabiljezila znacajniji izborni uspjeh nego sto su ga zajedno imale cetiri stranke, a

1. one su osvojile 8,37 posto glasova, od cega ogromna vecina otpada na Racanove reformirane komuniste.

Za regionalne stranke, koje su bile direktan odgovor na zagrebacki centralizam i unitarnu drzavu, u jednom se trenutku drzalo da mogu ozbiljno ugroziti primat HDZ-a makar u nekim hrvatskim krajevima. Dalmatinska akcija uspjela je na proslim izborima za Zupanijski dom u Splitskoj zupaniji dobiti 10,19 posto glasova i tako postati, nakon HDZ-a i HSLS-a, treca stranka. Popularnost joj je stalno rasla, sve dok i u njoj nije doslo do raskola, a potom i udara sa politickim sudjenjima, tako da je ovog casa tesko predvidjeti kako stoji ova stranka.

No najveci udarac HDZ-u zadao je Istarski demokratski sabor koji je u svojoj zupaniji osvojio cak 66,40 posto glasova i gotovo sva mjesta u lokalnoj samoupravi. Ova regionalna, ili kako je drugi nazivaju autonomaska stranka, tako je zauzela ono mjesto koje je na prvim izborima imao Racanov SDP, sto samo po sebi moze govoriti o njenom ocinstvu. Ali vec od samog pocetka rada ove stranke bilo je evidentno da i ona boluje od sindroma HDZ-a, jer ono sto je HDZ bio na razini Hrvatske to je IDS bio u Istri. Mnogi su predvidjali da to stanje: IDS i ostali, nece dugo trajati, jer razlike u pristupu kakva Istra, koliko regionalizma, a koliko autonomije bile su sve ostrije. A javno je sve pocelo pucati u sijecnju na Zupanijskoj skupstini, kada se clanstvo podjelilo oko, na prvi pogled, tehnickog pitanja: da li pet ili 12 ureda lokalne samouprave. U pozadini te dileme zapravo su stajale dvije koncepcije: po jednoj Istra bi trebala biti regija s posebnim statusom, sto podrazumijeva zakonodavnu i izvrsnu vlast, a po drugima svim raspolozivim sredstvima treba se boriti za istarsku regiju, u kojoj ce gradjani preko svog parlamenta i vlade odlucivati o sudbini te regije. Prema tome jedni su za odmah, a drugi to smatraju tek ciljem. Citav taj sukob, koji ipak u krajnjoj liniji treba svesti na tipicnu borbu za vlast, zavrsio je tako da je na izvanrednom saboru IDS-a odluceno da se iz stranke iskljuce Ivan Herak, te Elio i Darko Martincic, trojica osnivaca i kljucnih ljudi stranke. Sve se to dogodilo dok je Herak bio na sluzbenom putu u Americi sto jos pojacava dojam borbe za vlast i daje cijeloj prici okus urotnistva. Dvojica kljucnih ljudi koji su maknuli "Herakovu" grupu, jer jos ih je desetak smijenjeno, su predsjednik stranke Ivan Jakovcic i zupan istarski Luciano Delbianco, a optuzba je glasila da se nisu drzali stranacke discipline i da su nekontrolirano i samoinicijativno suradjivali sa vlastima, posebice s predsjednikom Tudjmanom. Herak kojeg bi mnogi iz vladajuce stranke rado vidjeli u ministarskoj ili potpredsjednickoj fotelji odbija optuzbe da je bio "krtica" HDZ-a u IDS-u, vec tvrdi da je zupan Delbianco kljucni covjek "slucaja IDS".

"Delbianco je usao u IDS (prije je bio u SDP i kao takav obavljao funkciju gradonacelnika Pule) ocjenjujuci da to mora uciniti zbog svog politickog probitka. Ja znam da je taj covjek do zadnjeg trenutka koketirao i s HDZ-om i HNS-om i s mnogim drugim strankama koje su ga zvale. On je pregovarao s HDZ-om i onda kada je vec potpisao pristupnicu IDS-u. Ucinit cu sve da dokazem svoje sumnje da je Luciano Delbianco, ustvari, 'krtica' HDZ-a u redovima IDS-a, te da on pokusava unistiti stranku", kaze Herak.

Utemeljitelj IDS-a, Elio Martincic uz sve ipak dodaje: "radili smo premalo. Trijumfirali smo, ponasali se kao HDZ". Inace je misljenja da HDZ nema veze s ovim, jer bi to bilo kafkijansko i orvelovsko trazenje krivca u trecima, bez obzira na to sto HDZ-u, kao i drugim strankama odgovara slabljenje IDS-a u Istri.

Mnogi se pitaju nije li to zapravo bio normalan proces, jer ako se Hrvatskoj dogadja dehadeizacija, zasto se Istri ne bi dogodila deideisacija? Zasto bi, naime, po hrvatsku demokraciju bilo slabo zato sto je jedna stranka predominantna, a za Istru dobro? Mozda samo iz vizure opozicije.

GOJKO MARINKOVIC