REKTOR I SINDIKAT

AIM, ZAGREB, 24.02.1994.

Hoce li netom (8. veljace) ponovo izabrani rektor Sveucilista u Zagrebu prof. dr. Marijan Sunjic proci uskoro kroz jos jedne izborne sibe, a pomocnik ministra znanosti prof. dr. Ilija Skrinjaric dati ostavku, kako to od njih ocekuje Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja? To su pitanje lansirala dva sindikalna obracanja javnosti u niti dva tjedna razmaka. Ona, isprovocirana propustima u izboru rektora a prije toga kompromitantnim smjenjivanjem dekana Geotehniskog fakulteta u Varazdinu, na svoj nacin artikuliraju nezadovoljstvo potisnute znanstvene javnosti prema potezima kljucnih ljudi na celu Sveucilista i Ministarstva znanosti.

Reagiranje, pak, na zahtjeve koji dolaze iz Sindikata ujedno ce biti i pokazateljem stanja u sveucilisnoj zajednici, te indirektan odgovor na pitanje o stupnju prodora drzave i politike na sveuciliste, odnosno zadiranja u svecilisnu autonomiju. Naime, kako Sindikat okuplja oko 75 posto znanstvenika u Hrvatskoj, njegovo misljenje ima (ili bi trebalo imati) i potrebnu tezinu u prosudjivanju propusta ucinjenih u spomenuta dva medjusobno usko povezana slucaja. I njihovih posljedica - ako ih bude.

Krenimo od novijeg: 18. veljace, deset dana nakon izbora prof.dr. Marijana Sunjica za rektora Zagrebackog sveucilista, Malo vijece Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja obratilo se "sveucilisnoj i demokratskoj javnosti" svojim "Stavovima" u kojima je taj izbor temeljito osporen. Glavni prigovor, iz kojeg se izvode ostali, temelji se na ocjeni da se u izboru rektora Zagrebackog sveucilista nisu uvazavali "kriteriji za izbor celnika ustanova znanosti i visokog obrazovanja" koji su jednoglasno prihva}eni na Saboru sindikata 13. studenog 1993. a bili su motivirani upravo predstojecim izborima na sveucilistu. U tim su kriterijima izrijekom spomenute kvalitete koje se ocekuju od buducih rektora i dekana: da budu ugledni znanstvenici nesumnjive reputacije; da imaju podrsku znanstvene zajednice; da su nezavisni intelektualci kojima je znanost i njezini interesi konacna i zadnja ambicija; da su osvjedoceni zalagatelji za demokratske vrijednosti, slobodu rijeci i pravnu drzavu; da posjeduju visok stupanj tolerancije i demokratske kulture.

Analizom sindikalnih "Stavova" objavljenih u dnevnim novinama moze se zakljuciti da u slucaju dr. Sunjica nije sporan samo prvi kriterij, dok se za sve ostale smatra da ih je vise ili manje narusio u tri godine svog dosadasnjeg mandata. Stoga se od rektora Zagrebackog sveucilista, ujedno i predsjednika Rektorskog zbora ocekuju korekcije, kako bi osim legaliteta stekao i legitimitet za mjesto na koje je izabran. Takav bi kredibilitet rektor trebao steci zamrzavajuci funkciju potpredsjednika stranke na vlasti, na koju je izabran prosle jeseni, na posljednjem Saboru HDZ-a; odstupanjem s mjesta predsjednika Vijeca HRT-a ili nastojanjem da se ta ustanova temeljito promijeni; zalaganjem za akademske slobode i pokretanje postupka za noveliranje Zakona o visokim ucilistima koji bi ih trebao garantirati; angaziranjem za radikalnu promjenu materijalnog polozaja sveucilista i znanosti te sudjelovanjem u izradi novog Statuta koji bi sveucilistu osigurao istinski demokratski ustroj. Nakon svega, predlaze Sindikat, rektor bi trebao razmotriti mogucnost ponavljanja svoga izbora, po proceduri koju ce propisati novi Statut, a takav bi se njegov postupak "cijenio kao vrlo moralan cin".

Sindikat takve svoje "Stavove" obrazlaze odbijanjem da sebe i svoje clanstvo navikava na "apaticno prihvacanje postupaka protivnih besprijekornoj proceduri i visokim demokratskim standardima", i to "radi ugleda znanstvene zajednice, a time i civilizacijskog habitusa vlastitoga naroda".

Ne upustajuci se u procjene koliki su izgledi da se o sindikalnim stavovima ozbiljno raspravlja a koliki da se oni naprosto ignoriraju, vrijedi podsjetiti na put kojim se od "apaticnog prihvacanja" stiglo do "ocekivanja", pa i zahtjeva.

Upravo je izbor rektora vrlo dobar primjer za to, kako zbog vaznosti, jer je rijec o odabiru osobe koja ce voditi Zagrebacko sveuciliste u sljedece cetiri po svemu sudeci presudne godine, tako i zbog reprezentativnosti, jer su veliki izgledi da se mnogo toga vezanog za taj izbor pokusa provesti i na nizim sveucilisnim razinama. Presedan je, naime, vraski izazov za oponasanje, pogotovo ako dolazi s najviseg mjesta.

Dr. Marijan Sunjic postao je rektorom prvi put u travnju 1991. pobijedivsi u izravnom suceljavanju programa, uvjerljivosti i osobnoga sarma nekoliko konkurenata koji su se natjecali za rektorsko mjesto. Bilo je to vrijeme svojevrsnog demokratskog romantizma koje je mnogima, pokazalo se naivno ili barem prerano, ulijevalo nadu da sudjeluju u hrvatskom civilizacijskom skoku. Dogadjaji koji su slijedili bili su samo niz velikih demantija takvoga ocekivanja. U tom kontekstu valja gledati i preobrazbu dr. Sunjica - od zagovornika "sveucilista iznad politike" i "demokratskih mehanizama kontrole", shvacanja rektora kao osobe najodgovornije za "eticku obnovu sveucilista" koja treba donijeti "novi duh na siru drustvenu scenu, nov nacin ponasanja, komuniciranja", do stranackog celnika, znanstvenika odvise benevolentnog spram kvalifikacija o "zatvorenom sveucilistu" i "pseudokandidatima" umjesto pravih konkurenata za svoje mjesto.

U jednakom kontekstu valja takodjer gledati i realtivno brzo pristajanje sveucilisne javnosti na snizavanje ocekivanja, u cemu je bez sumnje presudnu ulogu odigrao rat, a vjerojatno nista manju ni dugotrajno privikavanje na drugorazrednu poziciju koju su bastinili iz prethodnih desetljeca i tadasnje posvemasnje marginalizacije.

U odustajanju od stvaranja temeljno novih pravila ponasanja u sveucilisnom i znanstvenom okruzju, cini se da se krije odgovor zasto je sveuciliste postalo medijski atraktivno na najmanje pozeljnim temama. I sto se tako dogodilo bez obzira na to sto se primjerice i prof. dr. Sunjic svesrdno protivio tome da, usprkos velikim objektivnim teskocama s kojima se sveuciliste suocava i uspjesima koje unatoc nepovoljnim ratnim okolnostima postize, u medijima o njemu vise govori u povodu propusta, ili uglavnom o njima. Tako je bilo s donosenjem Zakona o visokim ucilistima, a tako je i s dva najnovija slucaja o kojima je rijec.

Kako obicno biva, sve je krenulo pomalo periferno, mnostvom u najmanju ruku cudnih postupaka koji su se zbivali potkraj prosle i pocetkom ove godine na Geotehnickom fakultetu u Varazdinu, vezanih za primopredaju poslova dotadasnjeg ravnatelja docenta dr. Ivana Gotica dekanu prof.dr. Mati Gazareku. Iako je taj postupak preciziran novim Zakonom o visokim ucilistima i na vecini fakulteta proveden bez ikakvih konflikata i zavrzlama, dr. Gotic je to odbio uciniti, odnosno odbio je svoje ovlasti prenijeti na dekana. Dr. Gazarek se za pomoc dva puta usmeno obratio rektoru Sunjicu, ali je od njega upucen na Ministarstvo znanosti. U dva navrata, u dopisima od 3. studenog i 1. prosinca 1993., koja je potpisao pomocnik ministra prof. dr. Ilija Skrinjaric, Ministarstvo je stalo na dekanovu stranu.

Medjutim, u dopisu Ministarstva znanosti od 25. sijecnja 1994., upucenim varazdinskom Geotehnickom fakultetu koji je takodjer potpisao prof.dr. Skrinjaric i tako isprovocirao Sindikat da zatrazi njegovu ostavku, stoji: "Na temelju vaseg dopisa od 23. 12.

1. godine, zapisnika sjednice Znanstveno-nastavnog vijeca Geotehnickog fakulteta od 29. 11. 1993., te suglasnosti rektora Sveucilista u Zagrebu prof.dr. Marijana Sunjica, zelimo vas izvijestiti da je za vrsioca duznosti dekana Fakulteta u prijelaznom razdoblju potvrdjen dr. Marijan Mestric. Na sjednici ZNV Geotehnickog fakulteta odrzanoj 29.11.1993. donijeta je odluka o razrjesenju dekana dr.Mate Gazareka i imenovanju dr. Marijana Mestrica za vrsioca duznosti dekana u prijelaznom razdoblju. Rektor Sveucilista u Zagrebu prof.dr. Marijan Sunjic dao je suglasnost na izbor dr. M. Mestrica. Dr. Marijan Mestric obnasat ce duznost dekana do donosenja Statuta Sveucilista i statuta Fakulteta, odnosno dok se ne stvore uvjeti za izbor dekana po odredbama novog Zakona o visokim ucilistima, a najduze do sest mjeseci od dana preuzimanja duznosti. Sukladno navedenom, dr. M. Mestric treba odmah preuzeti funkciju dekana Fakulteta i ima sva ovlastenja koja mu po Zakonu o visokim ucilistima pripadaju."

Kakvo je objasnjenje profesora Gazareka? On tvrdi da je sjednica ZNV Fakulteta bila nelegalna, jer je prisustvovao samo vrlo mali broj clanova, da se prisutnima reklo kako je dr. Gazarek dao ostavku, sto nije tocno, te da je pozadina stvari u interesima dr. Gotica stetnim po Fakultet zbog kojih su njih dvojica i dosli u sukob. Sto se tice promjene stava Ministarstva, on je vidi u
jednostavnoj cinjenici da se u anketi provedenoj medju dekanima o izboru novog rektora zalozio za drugu osobu, ne za prof. dr. Sunjica.

Cijelu dokumentaciju o svom slucaju dr. Gazarek je poslao svim dekanima clanovima Sveucilisnog Senata i mnogi su skloni vjerovati da je ona utjecala da ishod glasovanja za dr. Sunjica bude kakav je bio (20 clanova za, 14 protiv), uz eliminaciju glasa novoimenovanog dekana varazdinskog Fakulteta, prema odluci Senata na sjednici na kojoj se birao rektor.

Taj je slucaj bio povodom prvom obracanju Sindikata javnosti pocetkom veljace,a i jedna od kljucnih zamjerki na izbornu proceduru za novog rektora Sveucilista u Zagrebu. Njima se pribrajaju i druge: preuzak krug ljudi koji su u izboru izravno sudjelovali, zatvorenost i nepotrebna kratkoca postupka s obzirom na znacenje mjesta za koje se kandidat birao.

Pribroje li se ovom eklatantnom primjeru i neki drugi, o kojima takodjer postoji dokumentacija, ne cini se odvise uvjerljivim ocekivanje da ce u sveucilisnim i znanstvenim krugovima, a prije svega u vrhovima Sveucilista i Ministarstva znanosti, odjednom, preko noci, zavladati "novi duh", novi stil ponasanja. Za to je potrebna organiziranija znanstvena javnost, spremnija da brani svoj temeljni interes onda kada procijeni da je on sustinski ugrozen. I uvjerenje da je stvarni argument jedini autoritet pred kojim se treba pokloniti.

MERI STAJDUHAR