POMAK S MRTVE TOCKE

AIM, OSIJEK, 23.02.1994. Prvi susret razdvojenih obitelji u Sektoru "Istok", koji se dogodio proslog utorka na kontrolnoj tocki UNPROFOR-a kod Nemetina, pored Osijeka, prvi je znak "otopljavanja odnosa" na tom podrucju. To je ujedno i prvi konkretan, opipljiv rezultat, kojeg koordinator za civilna pitanja u tom sektoru i zupan osjecko-baranjski Branimir Glavas, nakon niza mirovnih ponuda sto ih je uputio "drugoj strani" tokom prosle godine, sada drzi u svojim rukama. Iako je u Sektoru "Istok" primirje uspostavljeno

1. sijecnja 1992. godine najstabilnije, (potpuni mir uspostavljen je tek dolaskom UNPROFOR-a, u svibnju 1992) "normalizacija odnosa" izmedju slobodnog i okupiranog dijela Hrvatske vise od dvije godine stajala je na mrtvoj tocki.

Nemetin, selo tri kilometra istocno od Osijeka, do sada je bilo poznato iskljucivo po razmjeni zarobljenika i povremeno po kontaktima predstavnika hrvatskih vlasti i onih iz UNPA zone "Istok". Proslog utorka nakon neuspjeha u subotu (kojeg su vlasti s okupiranog podrucja pravdale iznimno losim vremenskim uvjetima i cestama zakrcenim snijegom), napokon se, u satoru UNPROFOR-a sastalo dvadeset dvoje ljudi iz sest razdvojenih obitelji koje nisu medjusobno kontaktirale vise od dvije godine. Dirljivi susreti, nabijeni emocijama i provalom osjecaja pokazali su svu tragicnost ljudskih patnji ovoga rata. Dvosatni razgovor u kojem je mnogo toga ostalo nedorecenoga, prvi je korak u nastojanju da takvi susreti postanu stalna praksa i omoguce razdvojenim obiteljima da se povremeno srecu i razgovaraju.

• Ovo je prvi pozitivni rezultat nasih mirovnih inicijativa - zadovoljno je istakao Branimir Glavas, koji je s brojnim novinarima vise od sest sati cekao da do susreta napokon dodje.
• Vjerujemo da ce i ostale nase mirovne inicijative sada biti prihvacene s vise razumjevanja. Vazno je da se od necega krenulo. Pred nama je cijeli niz pitanja i problema koje ce trebati zajednicki rjesavati - naglasio je Glavas.

Pripadnici UNPROFOR-a ovoga su puta mnogo pridonijeli da se planirani susret doista i ostvari. Srpska je strana, naime, imala prilicno teskoca sa osiguranjem prijevoza Hrvata iz Apsevaca (mjesto na samoj granici sa SR Jugoslavijom i UNPA zone "Istok"), zbog nedostatka goriva, pa je u pomoc priskocio UNPROFOR, koji je svojim vozilima dovezao clanove razdvojenih obitelji.

Susret u Nemetinu, na "nicijoj zemlji" bio je i rijetka prilika da se u istom satoru nadju hrvatski novinari sa svojim kolegama iz SR Jugoslavije i s okupiranih dijelova istocne Slavonije. Branimir Glavas odgovarao je na brojna pitanja srpskih novinara, ne izbjegavajuci ni ona najprovokativnija. Sudeci po "naostrenosti" i preduvjerenjima s kojima su predstavnici medija dosli na ovaj susret, bit ce tesko ocekivati da se otopljenje odnosa nastavi i prosiri, kroz doprinos kojeg mediji na tom planu nesumnjivo mogu dati.

No, bio je to tek prvi susret nakon dvije godine i tesko je na osnovu njega davati digorocne zakljucke. Vazno je da se krenulo s mrtve tocke.

DRAGO HEDL