NE DOCEKAVSI GODOA

AIM, SARAJEVO, 21.02.1994. "Ovo je nasa velika politicka pobjeda", izjavio je Ejup Ganic, clan Predsjednistva BiH u intervjuu drzavnoj televiziji, svega nekoliko casova prije ponoci - vremana koje je NATO zacrtao kao krajnji rok za povlacenje srpskog i muslimanskog teskog naoruzanja s podrucja Sarajeva. Dakako, u svom maniru, jos je jednom pretjerivao.

Naime, svakom ozbiljnijem analiticaru vec od samog postavljanja ultimatuma bilo je posve jasno da nikakvog vida vojne intervencije nece biti. Gotovo da je bilo tragikomicno gledati nastojanje medjunarodne zajednice da dramaturski podigne tenziju, kako bi se stekao utisak da stvarno zele akciju: pocev od iseljavanja osoblja vidjenijih ambasada u Beogradu, povlacenja djelatnika UNHCR-a iz Sarajeva, preko pravog stampeda stranih novinara koji su pozurili na bosanske prostore zeljni novih senzacija do djecje naivnih uputstava domacih medija odaslanih gradjanima o tome kako se trebaju ponasati u slucaju zracnih napada itd.

Stavise, cak su uvedene i specijalne emisije tempirane tocno u ponoc kako bi, valjda, gradjani slusali, a oni sretniji sto imaju prioritetnu struju, i gledali eventualni napad NATO-vih aviona. No, velika predstava je okoncana ali su neke posljedice ipak proizvedene.

U Sarajevu se zaista lakse dise jer je nakon skoro dvije godine neprestanog granatiranja napokon docekano i vrijeme u kojem gradjani vise ne strepe od ubojitih projektila. I to je, za sada, jedini pozitivni efekat. Na drugoj strani, ostaju brojne nedoumice. Osnovno je da grad nije deblokiran - on se i dalje nalazi u potpunom okruzenju, bez cestovnih veza sa ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, ovisan o humanitarnoj pomoci i zracnom mostu koji vec mjesecima doprema hranu iscrpljenim Sarajlijama.

Nadalje, srpska se vojska i dalje nalazi na okolnim brdima s teskim naoruzanjem, s jedinom razlikom sto su sada grupirali tesku artiljeriju na nekoliko tocaka i sto im drustvo na tim mjestima prave ruski pripadnici UNPROFOR-a. Pjesadijsko naoruzanje, narocito snajperi i "sijac smrti" - ovdasnji naziv za M-84 domace proizvodnje, i dalje su realna opasnost za urbani dio grada i civilno stanovnistvo na obje strane podjeljenog grada.

Istina, nitko nije ocekivao spektakularne rezultate preko noci ali se cini da mnogi previdjaju kako je pitanje Sarajeva u stvari vjesto politicki instrumentalizirano. Jer, vec prije famoznog ultimatuma NATO-a bio je postignut sporazum o tome da se grad preda pod protektorat Ujedinjenih nacija. Za Radovana Karadzica opkoljeni grad citavo vrijeme i nije predstavljao nista drugo do taoca ukupnog razrjesenja bosanske krize i njegov najjaci argument. Slicno je razmisljalo i muslimansko rukovodstvo ali je u tom svojevrsnom nadmudrivanju uvijek bilo korak iza srpske strane. Dok je paznja svjetskih medija bila koncentrirana na Sarajevo, u drugim dijelovima Bosne vodjene su zestoke operacije u kojima se gotovo i nije izvjestavalo. Tako je vojnicki zaokruzeno ono sto se sada politickim i diplomatskim putem nastoji kapitalizirati.

Naprosto, Karadzic je tijekom rata trosio upotrebnu vrijednost Sarajeva onako kako mu je to odgovaralo. Izgleda paradoksalno, ali upravo njemu odgovara sva guzva koja se dogodila oko grada posljednjih dana. Naime, u ovoj fazi rata jedino srpskoj strani odgovara prekid neprijateljstava kako bi se mogle povuci granice i zamrznuti postojece stanje na terenu. Nakon formalnog popustanja na pitanju Sarajeva, sada je sasvim izvjesno da ce se krenuti u diplomatsku ofenzivu kojom ce se Muslimani pokusati privoljeti da prihvate ponudjene zenevske papire kako bi se i definitivno priznala podjela Bosne. Logika ce biti jednostavna: ako su Srbi mogli popustiti kod Sarajeva, zasto onda ne bi i Muslimani u pogledu krajnjih mapa?

U tom kontekstu, treba promatrati najavu nastavka pregovora u Zenevi za pocetak iduceg mjeseca kao i rusku inicijativu da se svjetski mocnici okupe na nekoj vrsti Balkanske konferencije na kojoj bi se definitivno razrjesila sudbina Bosne. I, po svoj prilici, definisale osnove novog svjetskog poretka.

Zategnutost oko Sarajeva polucila je jos jednu veoma bitnu stvar: na velika vrata Rusija se vratila u sam vrh svjetske diplomacije. Jer, htjeli to na Zapadu priznati ili ne, protiv stava Moskve se nije moglo ici silom vec samo kompromisom na sto je srpsko rukovodstvo citavo vrijeme i racunalo. Samohvalisanje Vitalija Curkina kako je Rusija najzasluznija za prevladavanje krize, ali i pohvale koje u vezi s ruskom ulogom stizu iz Ujedinjenih nacija i sjedista NATO-a, samo su dodatna potvrda da se "uspavani dzin" i te kako respektuje. Cini se da su Jeljcin i tamosnji politicari napokon shvatili sustinu i pronikli u nacin svog opstanka: ako ne mozes biti uspjesan kod kuce i tamo poluciti rezultate - to se moze uciniti na medjunarodnoj sceni na kojoj je Amerika vec poduze uspanicena svojom usamljenoscu.

No, vratimo se Sarajevu. Ako se i prihvati kao izvjesno da ce naredne dvije godine grad biti pod protektoratom Ujedinjenih nacija ostaje pitanje da li ce on ostati podijeljen kao sto je to sada. Jer, snage UNPROFOR-a razmjestile su se na linijama razgranicenja: znaci li to priznanje faktickog stanja i pocetak podizanja nekih novih bodljikavih zica ili mozda zida kako bi se jasno stavilo na znaje koji je "srpski" a koji "muslimanski" dio Sarajeva? Jer, ni Izetbegovic ni Karadzic ne odustaju od Sarajeva kao buduceg centra svojih mini-drzavica a potpuno je izvjesno da grad ne moze zivjeti podvojeno. Stavise, Karadzic nedavno porucuje da ce Srbima u opkoljenom gradu nakon rata podijeliti medalje za iskazanu hrabrost i patnje koje su prezivjeli pod muslimanskom vlascu i, onako uzgred, porucuje da bi, sto se njega licno tice, streljao tek nekih petnaestak Srba koji su, po njegovom sudu, radili protiv srpskog interesa!!!

Nadmudrivanje se, dakle, nastavlja pa sve upucuje na zakljucak kako je konacni mir u Bosni i Hercegovini jos miljama daleko. Uostalom, moze li i biti drugacije kada Curkin u svom obracanju stranim novinarima porucuje kako je "rat seksi"?

Bez obzira sto je ova izjava uzeta van konteksta, o tome bi barem valjalo razmisliti.

GORAN TODOROVIC