"NJEZNA" FAZA RATA

Intervju sa Rasimom Kadicem, predsjednikom Liberalne stranke bosne i Hercegovine.

AIM, SARAJEVO, 18.02.1994. Slucaj je htio da, kada se god pojavi u Sarajevu, uz Rasima Kadica, prvog covjeka Liberalne stranke BiH, idu i nevolje: prosle zime pogodjen je snajperskim hicem dok je bio u setnji gradom a sada je, uz zgrazanje citavog svijeta, izvrsen jedan od najstravicnijih zlocina na sarajevskoj trznici. Iznenada oglaseni prekid vatre i ultimatum NATO-a je, kako sam kaze, prilika da se prekine ta crna serija. Interesujem se koliko je, boraveci van glavnog grada, bio u prilici uciniti za Bosnu i Hercegovinu i vjeruje li u upravo potpisani prekid vatre.

Kadic: Pa, najveci dio rata, posebno prvih nekoliko mjeseci, proveo sam u Visokom (nadomak Sarajeva) sa sadasnjim komandantom Armije BiH generalom Rasimom Delicem kao i ministrom za namjensku proizvodnju pa se samo iz poznavanja tih osoba moze zakljuciti sta smo radili. Pokusao sam biti neka vrsta politickog koordinatora u vrijeme kada nitko iz Sarajeva nije mogao izaci na tu slobodnu teritoriju. Nisam se, dakle, previse bavio vojnim stvarima. O tome se malo zna u Sarajevu jer je ovdje kruzila prica da tko nije u gradu jeste neprijatelj sto se, naravno, pokazalo kao pogresno misljenje. Mislim da sam u to vrijeme najvise prakticno pomogao obrani drzave. Kada je rijec o primirju, prvo treba konstatirati da je stanoviste Liberalne stranke kako je ovo agresija na BiH i rat za osvajanje teritorija. Da je agresija, svjedoci rezolucija Savjeta bezbjednosti i zavodjenje sankcija protiv Srbije i Crne Gore jer, u protivnom, zasto bi ih uvodili? S druge strane, imamo i agresiju hrvatskih trupa, to je isto potvrdjeno, mada jos nisu uslijedile sankcije jer se cini kako postoji neki precutni sporazum u Savjetu bezbjednosti da se Hrvatska ubrzano spasi tih sankcija u varijanti nekog novog sporazuma Muslimana i Hrvata, kako to oni pojednostavljeno kazu. Mi smatramo da ce u ovom trenutku zagrebacki i beogradski rezim preci sa grube faze rate, onog fasistickog osvajanja teritorija, u jednu sofisticiranu fazu ratnog osvajanja u kome ce personalnim promjenama pokusati da uljepsaju svoj fasizam. U sustini, dakle, rijec je o drugoj fazi rata i pokusaju zadrzavanja postojeceg stanja u Bosni i Hercegovini. Ti ocito dobro tempirani "laznjaci" iz Beograda i Zagreba ne bi smjeli da prodju ako nista, jer bi mi odavde trebali voditi nesto inteligentniju politiku, pogotovo sada kada Evropa pokazuje da vise ne zeli igrati samo ulogu pukog promatraca. Barem je tako najavila. Medjutim, prvenstveno Beograd i njegov rezim nisu mala zvjerka i vjerojatno ce uspjeti da amortiziraju postojecu situaciju ali ce, u svakom slucaju, biti malo jace nagazeni pa je za ocekivati da ce se barem oko Sarajeva desiti nesto konkretno. A trajan i pravedan mir je moguc samo ako se agresiji definitivno stane na put u sto mi, sudeci po ukupnim svjetskim odnosima snaga, ne vjerujemo da ce se desiti. Prije ce doci do neke srednje varijante potpune podjele Bosne uz legalizaciju etnickog ciscenja.

AIM: Nije li malo naivno ocekivati rjesenje za Sarajevo, van konteksta sveukupnog rjesenja bosanske ratne drame?

Kadic: Sarajevo je nesumnjivo kljucna stvar Bosne i Hercegovine ali ja uopste nisam siguran da ce se stanje oko grada rjesiti na nacin kako se sada predlaze - da se na 20 kilometara od grada ukloni srpska i nasa artiljerija, dakle u paketu. Mislim da ce Srbi tu uspjeti napraviti odredjene manevre koji ce omoguciti druge izlaze - uklanjanje artiljerije sa njihove strane ce vjerojatno biti popraceno nekim politickim zahtjevima koji ce razvodniti cjelokupnu situaciju. Tako od tvrdog ultimatuma ipak nece biti onoliko koliko mi na pocetku zadatog ultimatuma NATO-a ocekujemo. Evropa i Amerika nisu do sada napravili mnogo i ima dovoljno razloga da u sve sumnjamo, mada treba primjetiti da su ovom prilikom i Srbi ozbiljno shvatili upucene prijetnje. Sustina je da od razgovora ne moze pobjeci ni bosanska vlada i dobro je da smo od dnevnog ubijanja pedesetak ljudi usli u fazu politickog rjesavanja, iako ce granatiranja jos biti i oko Sarajeva i u drugim sredinama.

AIM: Zanimljivo je da ste ucestvovali na zasjedanju bosanskog parlamenta uoci sastanka u Zenevi. Zbog cega ako se zna da je politicki zivot u Bosni mrtav i da su odluke koncentrirane u rukama nekolicine ljudi, prvenstveno, Izetbegovica i Silajdzica?

Kadic: Mnogi su skloni utvrditi kako Izetbegovic saziva parlament samo onda kada treba reci "NE", pa je i ovoga puta samo potvrdjen stav od prije nekoliko mjeseci: pristaje se na sporazum ali samo uz uvjet da se vrate teritoriji koji su bili pretezno naseljeni muslimanskim stanovnistvom. Moram reci da sam na tom zasjedanju bio jedan od rijetkih protiv takvog stava - on je vrlo neodredjen i eksplicitno pristaje na podjelu drzave. Ako je vec tako, ja sam predlagao nekim vrlo utjecajnim ljudima u Stranki demokratske akcije koji su, treba priznati, nosioci politickog zivota u republici, sa Izetbegovicem i Silajdzicem na celu, da taj stav promjene u novi: da se zaloze za stvaranje kompaktne nacionalne teritorije za zivot Muslimana, sa izlazom na Savu i more. A ne vracanje teritorija jer to, u idealnoj varijanti, znaci pravljenje ponovno leopardove koze u Bosni sto nije moguce i zbog cega se, na koncu, vec dvije godine ratuje. Ako Karadzic kaze da ne zeli zivjeti sa ostalim narodima a Izetbegovic zakljucuje da ih na to ne moze natjerati, onda treba zaokruziti tih 33 posto kompaktnog nacionalnog teritorija. Cak i uz varijantu preseljenja stanovnistva da bi se dobila teritorija koja se moze braniti i sa izlazima na more i Savu. Ja sam takvu ideju provukao kroz usi pojedinaca u SDA, racunajuci da unutar te stranke postoji jaka grupacija ljudi koji upravo to zele, pa se sad otvorenije govori na tu temu. Mi zapravo na sjednicama skupstine govorimo o necem zamagljeno, jer vlada nije ponudila rjesenje, ono politicko, prilagodjeno trenutku. To je jedna politicka perverzija - vlada nista ne nudi a trazi od nas poslanika stav. U normalnoj zemlji, svaka vlada izadje sa rjesenjem i politickim programom i brani ga pred parlamentom.

AIM: Na zalost, Bosna i dalje u sebi ima ugradjenu tzv. konstrukcionu gresku jer nacionalisticki lideri sebi prisvajaju apsolutno pravo da zastupaju cjelokupne narode. Nije li to glavni razlog zbog cega se Bosna ne moze izvuci iz vrtloga rata?

Kadic: Ostajemo i dalje na poziciji da je koncept predstavljanja citavih naroda jedan fasisticki koncept ali kojeg je prihvatila i Evropa, nemajuci sluha za manjinska politicka misljenja kao varijantu omeksavanja tvrdih nacionalista. Jednom smo Kutiljeru, portugalskom diplomati koji je posredovao u dogovaranju bosanskih lidera prije rata, predstavili svoj plan i on je bio sokiran kako relativno mladi ljudi mogu zastupati tako liberalan, gradjanski koncept. To nam je i priznao ali je rekao da istorija ide svojim tokom, jednom nacionalistickom matricom i da mi naprosto moramo ostati politicka manjina koja drugacije misli. Koncept predstavljanja citavih naroda u krajnjem znaci teritorijalizaciju nacije, ona potpomaze etnicko ciscenje i preseljavanje naroda, stvaranje homogenog teritorija i krece se ka uspostavi nacionalno cistih teritorija u Bosni i Hercegovini. Bez obzira sto smo jasni politicki protivnici takvog pristupa mi smo uvjereni da ce to tzv. fakticko stanje biti u stvari i pravno stanje u Bosni. To automatski znaci priznanje da smo mi postali skeptici u pogledu nekog rjesenja kakvo smo mi zastupali za Bosnu i Hercegovinu. Kao utjeha nam ostaje da se nadamo da i na one dvije preostale tvorevine ima liberalnih shvatanja slicnih nasima.

AIM: Ovakvo tragicno stanje na terenu je u velikoj mjeri i zasluga medjunarodne zajednice. Da li ste i vi pripadali skupini naivnih koji su citavo vrijeme prizivali ili prizeljkivali vojnu intervenciju?

Kadic: Medjunarodna zajednica je zakovala pitanje Bosne i Hercegovine Brijunskim deklaracijom kada je kao eksluzivni modalitet rjesavanja jugoslavenske krize odabrala pravo naroda na samoopredjeljenje do otcjepljenja. To su oni onda uradili zbog Slovenije, medjutim, Milosevic je iskoristio taj princip da obrani stav o narusavanju avnojevskih granica. Time je sve bilo uzaludno jer smo zapali u jednu nacionalisticku euforiju na Balkanu kao najvecu postkomunisticku fazu. U Bosni je to prakticki znacilo uspostavljanje jednonacionalnih teritorija unutar drzave - taj proces nije moglo zaustaviti nista osim vojne intervencije u koju su nas ubjedjivali akteri spoljnopolitickog zivota. Mislim da bi u ukupnom svodjenju racuna personalnog znacaja nekih ljudi u nasoj diplomatiji trebalo postaviti pitanje Silajdzicu zasto nas je tako dugo zavaravao mogucnoscu skidanja embarga i vojnom intervencijom. To je jednostavno bilo gubljenje vremena. Cak i kada bi se sada nesto promjenilo, predugo smo cekali i to platili da bi se neko na to danas vadio. Ne mogu a da se ovom prilikom ne prisjetim da smo mi jedini na konvenciji nase stranke punih godinu dana prije izbijanja rata trazili protektorat nad Bosnom i dovodjenje stranih trupa na granice sa Srbijom i Hrvatskom. Sto se naivnosti tice, ljudi koji prozivljavaju ovaj pakao jedino se mogu uzdati u boga da ih nece strefiti njihova granata ili ocekivati da ce neka demokratska sila u svijetu pokusati sprijeciti one koji ih ubijaju.

AIM: Cini se da za prostor bivse Jugoslavije i u politickom smislu vazi zakon o spojenim posudama: kriza u bilo kom njenom dijelu prelijeva se na sve prostore nekadasnje zemlje. Kako onda razrjesiti bosansku krizu bez odgovarajuceg rjesenja za Kosovo, Sandzak, Kninsku krajinu?

Kadic: Jedna od najvecih gresaka Evrope bila je parcijalno priznavanje tri bivse republike i drugo, nisu shvatili sustinu teritorijalno-nacionalnog rasporeda u bivsoj Jugoslaviji. To je dovelo do toga da je Bosna platila najvecu cijenu i tek se sada razmatra vezana trgovina u politickim rjesenjima. Mi smo bili stranka koja je svojevremno predlagala da Bosna, sa stanovista svoje nezavisnosti, ponudi Srbiji i Hrvatskoj promjenu granica ukoliko to oni zatraze na bazi istih kriterija i uz medjunarodni nadzor i arbitrazu. Izetbegovic to tada nije smio prihvatiti, no sada dolazimo do toga: pomocu principa nacionalnog reciprociteta se moze mnogo toga rjesiti ali istim kroterijumima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Mislim da samo logika ratnih nacionalistickih snaga moze dovesti do rjesenja - tu su snagu Srbi u Hrvatskoj vec postigli i izborili, dobivsi neki politicki status. Evropa sada ima dva izbora: pustiti da tu istu snagu pokazu i Sandzaklije i Siptari u Srbiji da bi onda priznali tu varijantu ili da, obrnuto, te pokusaje sasjeku.

AIM: Cini se kako se tvoje vidjenje ne poklapa sa posljednjim istupima Izetbegovica koji sve cesce pominje vojnu opciju. Moze li to biti dobar put, pod ovakvim okolnostima u kojima se Bosna nalazi?

Kadic: Mislim da ukupan odnos ukazuje na to da Izetbegovic sigurno ne moze razmisljati o tome da je vojna opcija nacin za razrjesnje krize u BiH. Sa mog aspekta, bez obzira sta mi mislili o sebi, jos smo uvijek najslabija karika na Balkanu, cak i pojedinacno u odnosu na Srbiju i Hrvatsku, a da ne govorimo kada su oni udruzeni. Tako da su Izetbegoviceve izjave vecinom za unutarnju upotrebu. Uvjeren sam kako on ne misli da mi mozemo vojnicki okoncati ovaj rat tako sto cemo pobjediti agresora i sa istoka i sa zapada. Ali kad nas svaki dan pritiscu, moramo se iznutra braniti da sacuvamo makar i minimum teritorija koji imamo uz cinjenicu da ofenzivnih pobjeda mi nemamo. Dakle, preostaje nam samo politicko rjesenje jer nasa je vojna sila mocna samo onoliko da ulije snage preostalom stanovnistvu da i dalje ne bude genocida, masakra i izgubljenih gradova. Sustinski mi smo u medjunarodnim okvirima od pocetka imali politicku snagu, pecat legitimiteta jer mi smo napadnuta strana - na nasoj su strani i zakon i pravda i bozja i zemaljska. Stoga i dalje treba kombinovati princip obrane teritorija i nase diplomatske ukljucenosti u svjetske tokove, bez obzira na sve zlocine sto nam je uradio agresor ali i medjunarodna zajednica time sto nije sprijecila zlocine. Mi smo, na zalost, brojem mrtvih morali gurati medjunarodnu zajednicu da nesto napravi.

AIM: Sto, po tebi, jos treba da se desi kako bi Izetbegovic otvoreno kazao da zeli muslimansku drzavu, s obzirom da se proces zaokruzivanja velike Srbije i Hrvatske privodi kraju?

Kadic: Da bi se doslo do nacionalno pozeljnih teritorija, a Evropa je prakticna pa je to odmah prevela na onih 33 posto teritorija da bi lakse vidjela o cemu se radi, treba da se dese dvije stvari: ili da Armija BiH osvoji dio teritorija i tako kvalitativno promjeni stanje na terenu ili da svijet odlucnom akcijom prisili Srbe da vrate tu zemlju. U protivnom oni to nece uraditi. A zna se da su Srbi uzeli visak zemlje jer su znali da ce time jednostavno kupovati samilost nad nacinom osvajanja teritorija, jer ce vracanjem nekih dijelova koji im ionako ne pripadaju kupovati politicku amnestiju. No, cak i da do toga dodje, medjunarodna zjednica mora primjeniti jace mehanizme pritiska na Beograd. Zelim vjerovati da je ovo sto se dogadja oko Sarajeva u stvari pocetak takvog pritiska.

AIM: S obzirom da je gradjanska opcija za koju ste se zalagali definitivno porazena sto vam je ciniti nakon rata, i vjerujes li da cete docekati trenutak detroniziranja Milosevica, Tudjmana i Izetbegovica?

Kadic: Nase procjene unutar stranke kazuju da ce krajnja faza rata na ovim teritorijima imati za posljedicu pocetak proganjanja politickih manjina. Nakon sto se na svim teritorijima zavrsi posao sa etnickim manjinama, na nekima vise a negdje manje, i tu treba reci da je ovaj bosanski teritorij najtolerantniji u odnosu na manjine, mi procjenjujemo da bi onda na udar trebale doci i politicke manjine medju kojima smo i mi. Zato sam vodju britanskih liberala kada mi je bio nedavno u posjeti, prvo pitao kako se u njegovoj zemlji moze dobiti politicki azil. Na zalost, vrlo tesko. Imamo namjeru ostati politicki aktivni a mislim da ce i na drugim prostorima-teritorijama, prvenstveno na srpskoj a onda i na hrvatskoj, doci do pojava politickih opcija koje su slicne onome sto smo mi zastupali. Mislim da cemo mi biti prvi koji ce, uz lopove i svercere, nakon rata napraviti neku povezanost medju nama. Sto se tice odlaska trojice kljucnih aktera moram priznati da je Izetbegovic na izvjestan nacin pasivan u odnosu na ovu dvojicu: prvenstveno sa stanovista vojne snage, nacionalnog potencijala pa i geografije jer smo mi u okruzenju. Tako on u tom negativnom posmatranju ne moze biti poistovjecivan sa Tudjmanom i Milosevicem. On je samo pasivno prihvatio nacionalnu opciju ali treba priznati da i na teritorijama koje drzi BiH vlast dolazi do etnickog ciscenja: bilo pobjedama Armije BiH, bilo dobrovoljnim odlaskom sa teritorija zbog inercije rata. Iako procjenjujemo da bi ovo mogao biti najliberalniji teritorij, ukoliko zelimo prosperitetnu BiH, mislim da ce gospodin Izetbegovic morati ocjeniti svoje ucesce u necemu sto je dovelo do smrti ovoliko ljudi - ako nista mi smo svi odgovorni za ovoliko stradanje - ali on je bio na vrhu. Zato treba ocekivati da ce imati snage da na kraju ovog rata ode iz politickog zivota BiH i da je, kako je sam govorio, ostavi mladjima da povezuju savove koji su popucali u ovom vremenu ludila. Dakle, da svojim dobrovoljnim odlaskom oslobodi jednu nacionalnu muslimansku energiju kako bi se zakrpale razvaline iz ovog rata za koji je pitanje kada ce zavrsiti.

GORAN TODOROVIC