VELJKO KNEZEVIC KAO VIC

AIM, ZAGREB, 17.02.1994. Jos proslog tjedna dr. Zvonimir Markovic, prije 18. mjeseci imenovani predstojnik hrvatskog Ureda u Beogradu, izjavljivao je da je njegova prtljaga spremna i da ce najvjerojatnije 15. veljace preuzeti novu duznost. No, po svemu sudeci morat ce jos nekoliko puta presloziti svoje kovcege, jer kako sada stvari stoje o tome ce se nesto vise znati tek za mjesec dana, tocnije

1. ozujka za kada je predvidjeno putovanje hrvatskog ministra vanjskih poslova dr. Mate Granica u uzvratni posjet SR Jugoslaviji.

Normalizacija hrvatsko-srpskih odnosa jos jednom je, naime, zapela. U Zagrebu je bio potpredsjednik jugoslavenske Vlade Zeljko Simic, primio ga je i predsjednik Tudjman, ali za sada nista konkretno nije ucinjeno, ukljucujuci i tako minimalni potez kao sto je uspostava telefonskih veza. I tu ima ne samo tehnickih problema, jer hrvatska strana pita da li ce na primjer za Knin ili Vukovar vaziti pozivni broj 381 (Jugoslavija) ili 385 (Hrvatska)? A to zbilja nije tehnicko, nego sustinsko politicko pitanje. Slicni "tehnicki" problemi sprijecili su i otvaranje autoputa, jer jos nije jasno da li ce na toj vaznoj saobracajnici stajati i natpis Srpska Republika Krajina, ili ce Hrvatska graniciti samo sa Jugoslavijom, odnosno Srbijom?

Svi ti sporovi jos su multiplicirani nakon sto je u Beogradu odluceno da se za sefa Biroa u Zagrebu, koji bi stolovao u Mesicevoj ulici na Salati, imenuje Veljko Knezevic, nekadasnji direktor Zagrebacke televizije, koji je davne 1990. napustio Hrvatsku. Na novinarsko pitanje da li je u duhu tolerancije imenovanje Knezevica, kada je on bio hrvatski drzavljanin, a do sada je isticano da se u uredima nece zaposljavati lokalno stanovnistvo, Simic je odgovorio da je Knezevic gradjanin SR Jugoslavije, te da "kada smo razmatrali pitanje imenovanja vodili smo racuna o tome da to bude covjek koji dobro poznaje sredinu u koju dolazi".

Hrvatska strana do sada nije sluzbeno reagirala, ali se njen rukopis lako mogao procitati u komentaru Hrvatske televizije sto je objavljen u nedjelju 13. sijecnja: "Jucerasnja vijest da je za sefa Ureda Savezne republike Jugoslavije u Zagrebu predlozen Veljko Knezevic, bivsi direktor Radio-televizije Zagreb i covjek dobro poznat na ovim prostorima, ali ne po dobru, izazvala je brojne komentare i otvorila, naravno, neka pitanja.

Stvar je beogradske vlade da predlaze svog predstavnika u Zagrebu, a stvar je Hrvatske hoce li prihvatiti imenovanje. Ako dolazak Veljka Knezevica znaci da Beograd na taj nacin zeli uz pomoc covjeka koji je rodjen u Kninu ubrzati normalizaciju odnosa i privoljeti Knin da prihvati Hrvatsku, uz ukljucivanje u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, ocekuje se da ce Zagreb prihvatiti taj prijedlog. Medjutim, ako bi to imenovanje znacilo provokaciju, sto niposto nije iskljuceno, onda takav izbor Hrvatska ne bi smjela prihvatiti jer to, naravno, ne bi vodilo normalizaciji odnosa koja, napominjemo, nije samo u interesu Hrvatske nego bi trebala biti jos vise u interesu Beograda.

Moze se postaviti pitanje: sto znaci i sam pristanak Veljka Knezevica da bude jugoslavenski predstavnik u Zagrebu. Logican odgovor, zakljucak je da je i sam priznao Republiku Hrvatsku i da bi se u skladu s time trebao truditi da sto prije ostvari normalizaciju odnosa. Sve su ovo samo nagadjanja o mogucem, no na odgovore necemo morati dugo cekati".

No za razliku od ovog ibis-redibis komentara ima i eksplicitnijih odgovora. Tako, recimo, osobni savjetnih predsjednika Tudjmana, dr. Zvonimir Lerotic smatra da je ovo ponizenje za Hrvatsku. Takvo stajaliste pak ne prihvaca zamjenik ministra vanjskih poslova dr. Ivan Sanader, jer po njemu ne moze biti ponizenje nesto sto netko drugi tamo kaze, proces nije zavrsen, postoji jos prihvacanje i suglasnost Hrvatske vlade. Stav je vlade da ce on biti prihvacen ako on doista dolazi iz Beograda da bi odigrao ulogu posrednika u mirnom procesu reintegracije UNPA podrucja.

Ali Lerotic je uporan i u TV emisiji "Parlament" kaze: "Ako se samo uzme u obzir da mi ne mozemo unaprijed promisliti da li je nesto provokacija ili nije onda znaci da politicki nismo stvar promislili. Mi moramo vec sada reci da li je to provokacija ili nije, a ne kad on dodje pa ako se bude ponasao ovako ili onako procjeniti. A pitanje je slijedece: ako je Veljko Knezevic iz Knina, to znaci iz Hrvatske, on je hrvatski drzavljanin, a ako Milosevic odlucuje da jedan Kninjanin bude voditelj ureda u Zagrebu znaci da on smatra da je cijelo podrucje koje je osvojio on legitimirao upravo u Zagrebu. On je po toj logici mogao postaviti Karadzica ili bilo koga u Zagrebu, ali se politicki gledano postavlja pitanje sto znaci kad postavlja nekoga tko je izvan Jugoslavije. Ja ne kazem da je on predstavnik Knina ovdje nego predstavnik Jugoslavije koja se sada tretira kao via facti ono sto je osvojeno".

Dr. Markovic pak misli da je Milosevic fantasticno uspio sa imenovanjem Knezevica, jer smo svi sada preokupirani time. To mu je i bila namjera da se gubimo na sporednim stvarima. Sve su mogucnosti otvorene i nema potrebe da se bas oko toga toliko rasplinjavamo.

Osijecko-baranjski zupan Branimir Glavas ne slaze se s ocjenom da je to ponizenje Hrvatske i da to pitanje zasluzuje toliku paznju. "Smatram da je to jedan dobar srpski vic, koji Hrvatska moze prihvatiti kao vic ili odgovoriti vicom na vic. Evo, neki dan slusam i gledam na TV Tomislava Mercepa koji kaze da ga vole i Srbi i Hrvati, pa na slanje Knezevica bilo bi dobro da Hrvatska odgovori slanjem Tomislava Mercepa u Beograd".

Ovaj svoj prijedlog Glavas je jos popratio komentarom da i mi, a ne samo Milosevic znamo pricati viceve. Ali, da se ne radi tek o pukom vicu, i da je podvala uspjela, govore mnogi zucljivi komentari po novinama, ali i stavovi nekih stranaka. Tako Hrvatska narodna stranka dr. Savke Dapcevic-Kucar, u svom pismu Vladi izricito predlaze: da se "vodeci racuna o osjetljivosti gradjana Hrvatske prema jos svjezim sjecanjima na rat i bolnim ranama od agresije na Hrvatsku, proglasi Veljka Knezevica 'personom non grata' za prvog sefa ureda tzv. SR Jugoslavije u Hrvatskoj".

No, ova polemika oko licnosti Veljka Knezevica, i njegove podobnosti da se ponovo vrati u Zagreb, i kako neke novine pisu mogucnosti da zatrazi povrat stana i mirovine, otvorila je i neka dublja i sustinskija pitanja. Ne znamo da li namjerno ili u zaru polemike dr. Lerotic je otkrio i neke tajne namjere Zenevskog sporazuma. On ce, naime, izjaviti da "nakon sto je ultimatum postavljen Srbima, i kada francusko-americki plan sadrzi i to da se Muslimanima dodijeli oko 37 posto teritorija, nazalost, vise se ne moze na racun Bosne i Hercegovine nitko zadovoljiti, ni jedna ni druga strana".

Na prava pitanja paznju je skrenuo i predsjednik Hrvatske socijalno liberalne stranke Drazen Budisa, koji u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji" kaze: "Nije tajna da su upravo Rusi stajali iza sklapanja tog aranzmana izmedju Hrvatske i Milosevicevog rezima. Nema dvojbe da Rusija ima svoje interese na cijelom podrucju bivse Jugoslavije i da oni ne idu samo do onih medja do kojih tradicionalno seze pravoslavlje. To je konstanta ruske politike, a danas se moze nazreti kako se ruska politika vrlo lako moze vratiti svojim tradicionalnim velikoruskim izvoristima. Mogu razumijeti zasto ta zemlja vodi takvu politiku, ali ne mogu shvatiti, sto mi trazimo u takvim aranzmanima".

Jedno krilo hrvatske politike, pogotovo one opozicione nije nikada ni prihvatilo pregovore sa "zlocincima", ali cini se, bez obzira sto je za Tudjmana primarno pitanje vracanje "krajine" i sto je to bio povod za Zenevski sporazum, da razvoj dogadjaja u glavnoj matici svjetskih zbivanja pokazuje da je srpsko-hrvatski sporazum jedan od rukavaca.

Nakon svega sto se zbilo, nakon prijetnje bosanskim Srbima, nakon hrvatsko-muslimanskih razgovora, lako se moze dogoditi da Zeneva bude repriza Cosic-Tudjmanova sporazuma, jer Hrvatska ce se zasigurno odluciti za glavnu maticu. No, ni u kom slucaju to ne znaci da ce odbaciti ono sto je dogovoreno, pogotovo sto po mnogim procjenama hrvatska pozicija jaca. Jer, kako izjavljuje Ivo Sanader tocno je da se Hrvatskoj prijeti sankcijama ako pokusa vojnom opcijom vratiti svoje teritorije, ali postoji i izjava predsjednika Clintona da nema govora o ukidanju sankcija Srbiji kad se rijesi pitanje Bosne i Hercegovine, nego da se one odnose i na rjesenje UNPA podrucja u Hrvatskoj i cak, sto je malo tko ocekivao, prijeti da se nece ukidati sankcije dok se ne rijesi pitanje Kosova, Vojvodine, Sandzaka.

A u cijeloj toj prici "vic" sa Veljkom Knezevicem zbilja dobija sovju pravu dimenziju - dimenziju vica.

GOJKO MARINKOVIC