NE VIRIMO IZ ZENEVSKE KANTE ZA SMECE

AIM, ZAGREB, 09.02.1994.

Kratka vijest iz Ljubljane u kojoj se kaze da je predsjednik Medjunarodnoga PEN-a Ronald Harwood na tamosnjoj konferenciji za novinare 21. sijecnja rekao da su "odnosi hrvatskih i srbijanskih pisaca i intelektualaca vrlo problematicni". Tekst u "Danasu" od

1. sijecnja u kojem se Hrvatskom PEN-u zamjera presucivanje Harwoodova boravka u Zagrebu i sadrzaja razgovora s njim. Kratak intervju u "Feral Tribuneu" od 1. veljace u kojem se pokusava od predsjednika medjunarodne organizacije pisaca saznati zrno vise. To je sazet pregled onoga sto je hrvatska javnost mogla procitati posljednjih dana o iznenadnom posjetu Ronalda Harwooda Zagrebu, na proputovanju izmedju Beograda i Ljubljane, u misiji koju je sam, govoreci za "Feral Tribune", opisao kao nastojanje "da stvorimo atmosferu, ukoliko je to moguce, u kojoj bi se mogli odvijati razgovori medju intelektualcima".

Rezultati te misije zasad su, kako i sam priznaje, dosta mrsavi, sto i nije iznenadjenje za iole pazljivijeg kronicara odnosa unutar organizacije kojoj je na celu, posebice izmedju Hrvatskoga i Srpskoga PEN-a. Tako ne iznenadjuju ni bezuspjesna nastojanja "Feralova" novinara da od njega pokusa doznati nesto vise o tom dijelu razgovora koji je sa Slobodanom Prosperovim Novakom, predsjednikom Hrvatskoga PEN-a, i jos nekolicinom hrvatskih knjizevnika vodio u Zagrebu. Harwood je, naime, objasnio da o detaljima ne zeli govoriti, jer drzi da je "najbolje da stvari za sada ostanu povjerljive", da je rijec o "privatnim razgovorima", te da stoga nema ni izjava za javnost. Na slican zid sutnje naisao je i "Danas" obrativsi se zagrebackim sudionicima razgovora. U ljutnji na sutnju, taj je list zamjerio Hrvatskome PEN-u nedostatak sluha za poruku koju jasno emitira Harwoodova odluka da probije kulturnu blokadu i ode na premijeru svoga komada u Beograd: "Autor 'Garderobijera' dosao je kao vjesnik moguceg skorog skidanja kulturnih sankcija. A onda valja skidati i uniforme. Potrebna je garderoba za novo doba", poentira lojalni "Danas".

Ocito je, dakle, da je "konspirativnom susretu" dodatnu tezinu dala cinjenica da se odrzao upravo u vrijeme kada smo hipnotizirano buljili u srdacna zenevska rukovanja i osmijehe kojima su predsjednici Tudjman i Milosevic garnirali svoj najnoviji zajednicki potpis, te da se Harwoodova misija pokusava citati u tom kljucu. Ne doima se odvise uvjerljivom "korak dalje" interpretacija, koja se takodjer mogla procitati izmedju redaka, o "sinkronizaciji" potpisivanja "Deklaracije o normalizaciji" i Harwoodova posjeta. Ali je zato izvjesno da njegovu inicijativu valja gledati u kontekstu ukupnih nastojanja Ujedinjenih naroda, s obzirom na status Medjunarodnog PEN-a kao jedne od nevladinih oganizacija UNESCO-a. Ali, je li to u ovom casu dostatno za ocekivanja da Hrvatski PEN bas "promijeni garderobu", da nacini radikalni zaokret?

"Mi nikada nismo virili iz zenevske kante za smece", kategorican je Slobodan P. Novak. Ako Srpski PEN nalazi razloge zbog kojih treba bezrezervno podupirati sluzbenu politiku svoje drzave, on ne vidi razloga da tako treba postupiti i Hrvatski PEN. Barem ne do onoga trenutka dok se srpski pisci, osim vrlo opcenitog poziva (ili pristanka) na obnavljanje komuniciranja, mnogo jasnije ne odrede prema temama do kojih je hrvatskima posebno stalo. Rijec je u prvom redu o stavu prema uzajamnom priznavanju dviju drzava. "Razgovori izmedju hrvatskih i srpskih pisaca - rijeci su S.P. Novaka - ne mogu se voditi bez jednog uvjeta, bez toga da se Srpski PEN javno ocituje i od svoje vlade zatrazi priznavanje Hrvatske u njezinim medjunarodno priznatim avnojevskim granicama". Bez ispunjavanja takvog uvjeta, dotle dok su jos u opticaju ocjene da se rat na ovim prostorima vodi oko necega sto se, receno nam je, u pismu prvog covjeka Srpskog PEN-a Predraga Palavestre neodredjeno naziva "invisible borders", tj."nevidljivim granicama", razgovori su liseni pravoga smisla.

Za Harwoodovu odluku da posjeti Zagreb, Hrvatski je PEN doznao takoreci u zadnji cas, dan prije njegova dolaska, pa ga se, dakle, nije ni presutjelo. Vrijeme je bilo prekratko da se sazove Upravni odbor, razgovore nije vodila organizacija nego grupa pisaca, te je i to razlog zasto su dobili status "privatnih", zasto je dogovoreno da se o njihovu sadrzaju ne obavjestava javnost i zasto nije sazvana konferencija za novinare. Hrvatski ce PEN ovih dana o svojim stavovima pismeno obavijestiti Medjunarodni PEN, a pretpostavljamo da ce se nastaviti i "posredna komunikacija" sa srpskim knjizevnicima.

I inace je mnogo prostora za pretpostavke, kao i uvijek kada treba, na temelju fragmenata do kojih novinar uspije doci, sastaviti koliko-toliko cjelovitu sliku o dogadjajima koji se zbivaju bez sudjelovanja javnosti. Pogotovu kada je rijec o organizaciji na cijem je celu covjek poput Slobodana P. Novaka, na cije je poteze i poglede u posljednje vrijeme utroseno mnogo prostora u hrvatskim glasilima. Najvise buke diglo se oko njegova istupa potkraj prosle godine na munchenskoj knjizevno-glazbenoj priredbi "Europamusicale" gdje je izgovorio nekoliko vrlo ostrih recenica na racun vlasti i prilika u Hrvatskoj i "zaradio" poduzi komentar na televiziji, sto su svi s pravom prepoznali kao reagiranje sluzbene politike. Nedavno se, uz Vladu Gotovca, ponovo nasao na udaru "najhrvatskije linije" prigodom odluke da Matica hrvatska pokrene novi list za kulturu "Vijenac" i da mu S.P. Novak bude glavnim urednikom. Ne bi se, dakle, moglo svjedociti o velikoj ljubavi, pogotovu u posljednje vrijeme, izmedju S.P. Novaka i aktualnog hrvatskog politickog vrha, ni njemu najblizeg dijela kulturne javnosti.

Cini se takodjer da je i u Hrvatskome PEN-u vrlo snazna struja koja dijeli kriticko i skepticno raspolozenje mnogih hrvatskih intelektualaca (i opozicijskih politicara) prema onako srocenoj "Deklaraciji o normalizaciji" kakva je 19. sijecnja potpisana u Zenevi, jednako kao i prema nekim ranije potpisanim dokumentima. Ta se generalna skepsa osjeca u brojnim javnim istupima, pa i na skupovima hrvatskih i srpskih intelektualaca koji se u posljednje vrijeme odrzavaju u Zagrebu sa zeljom da se barem pokusa uspostaviti kakav-takav dijalog. Neki, naime, i u takvim skupovima (poput onoga nedavno odrzanog u zagrebackom Muzeju "Mimara" ili ovih dana, s novinarima nezavisnih glasila iz SR Jugoslavije), vide vjesto razapetu mrezu politickog vrha da sto siri krug uglednih i neovisnih ljudi, makar i neizravno, iskoristi za promociju svojih pragmaticnih poteza problematicnog ucinka.

Dakle, dio odgovora na pitanje o razlozima suzdrzanosti Hrvatskoga PEN-a prema naglom otopljavanju vrlo hladnih odnosa izmedju dviju knjizevnickih organizacija krije se i u strahu od politicke manipulacije. Ostatak odgovora valja traziti u visini zida koji se marno gradio nekoliko posljenjih strasnih godina.

Meri Stajduhar IZ ZENEVSKE KANTE ZA SMECE AIM, ZAGREB, 09.02.1994.

Kratka vijest iz Ljubljane u kojoj se kaze da je predsjednik Medjunarodnoga PEN-a Ronald Harwood na tamosnjoj konferenciji za novinare 21. sijecnja rekao da su "odnosi hrvatskih i srbijanskih pisaca i intelektualaca vrlo problematicni". Tekst u "Danasu" od

1. sijecnja u kojem se Hrvatskom PEN-u zamjera presucivanje Harwoodova boravka u Zagrebu i sadrzaja razgovora s njim. Kratak intervju u "Feral Tribuneu" od 1. veljace u kojem se pokusava od predsjednika medjunarodne organizacije pisaca saznati zrno vise. To je sazet pregled onoga sto je hrvatska javnost mogla procitati posljednjih dana o iznenadnom posjetu Ronalda Harwooda Zagrebu, na proputovanju izmedju Beograda i Ljubljane, u misiji koju je sam, govoreci za "Feral Tribune", opisao kao nastojanje "da stvorimo atmosferu, ukoliko je to moguce, u kojoj bi se mogli odvijati razgovori medju intelektualcima".

Rezultati te misije zasad su, kako i sam priznaje, dosta mrsavi, sto i nije iznenadjenje za iole pazljivijeg kronicara odnosa unutar organizacije kojoj je na celu, posebice izmedju Hrvatskoga i Srpskoga PEN-a. Tako ne iznenadjuju ni bezuspjesna nastojanja "Feralova" novinara da od njega pokusa doznati nesto vise o tom dijelu razgovora koji je sa Slobodanom Prosperovim Novakom, predsjednikom Hrvatskoga PEN-a, i jos nekolicinom hrvatskih knjizevnika vodio u Zagrebu. Harwood je, naime, objasnio da o detaljima ne zeli govoriti, jer drzi da je "najbolje da stvari za sada ostanu povjerljive", da je rijec o "privatnim razgovorima", te da stoga nema ni izjava za javnost. Na slican zid sutnje naisao je i "Danas" obrativsi se zagrebackim sudionicima razgovora. U ljutnji na sutnju, taj je list zamjerio Hrvatskome PEN-u nedostatak sluha za poruku koju jasno emitira Harwoodova odluka da probije kulturnu blokadu i ode na premijeru svoga komada u Beograd: "Autor 'Garderobijera' dosao je kao vjesnik moguceg skorog skidanja kulturnih sankcija. A onda valja skidati i uniforme. Potrebna je garderoba za novo doba", poentira lojalni "Danas".

Ocito je, dakle, da je "konspirativnom susretu" dodatnu tezinu dala cinjenica da se odrzao upravo u vrijeme kada smo hipnotizirano buljili u srdacna zenevska rukovanja i osmijehe kojima su predsjednici Tudjman i Milosevic garnirali svoj najnoviji zajednicki potpis, te da se Harwoodova misija pokusava citati u tom kljucu. Ne doima se odvise uvjerljivom "korak dalje" interpretacija, koja se takodjer mogla procitati izmedju redaka, o "sinkronizaciji" potpisivanja "Deklaracije o normalizaciji" i Harwoodova posjeta. Ali je zato izvjesno da njegovu inicijativu valja gledati u kontekstu ukupnih nastojanja Ujedinjenih naroda, s obzirom na status Medjunarodnog PEN-a kao jedne od nevladinih oganizacija UNESCO-a. Ali, je li to u ovom casu dostatno za ocekivanja da Hrvatski PEN bas "promijeni garderobu", da nacini radikalni zaokret?

"Mi nikada nismo virili iz zenevske kante za smece", kategorican je Slobodan P. Novak. Ako Srpski PEN nalazi razloge zbog kojih treba bezrezervno podupirati sluzbenu politiku svoje drzave, on ne vidi razloga da tako treba postupiti i Hrvatski PEN. Barem ne do onoga trenutka dok se srpski pisci, osim vrlo opcenitog poziva (ili pristanka) na obnavljanje komuniciranja, mnogo jasnije ne odrede prema temama do kojih je hrvatskima posebno stalo. Rijec je u prvom redu o stavu prema uzajamnom priznavanju dviju drzava. "Razgovori izmedju hrvatskih i srpskih pisaca - rijeci su S.P. Novaka - ne mogu se voditi bez jednog uvjeta, bez toga da se Srpski PEN javno ocituje i od svoje vlade zatrazi priznavanje Hrvatske u njezinim medjunarodno priznatim avnojevskim granicama". Bez ispunjavanja takvog uvjeta, dotle dok su jos u opticaju ocjene da se rat na ovim prostorima vodi oko necega sto se, receno nam je, u pismu prvog covjeka Srpskog PEN-a Predraga Palavestre neodredjeno naziva "invisible borders", tj."nevidljivim granicama", razgovori su liseni pravoga smisla.

Za Harwoodovu odluku da posjeti Zagreb, Hrvatski je PEN doznao takoreci u zadnji cas, dan prije njegova dolaska, pa ga se, dakle, nije ni presutjelo. Vrijeme je bilo prekratko da se sazove Upravni odbor, razgovore nije vodila organizacija nego grupa pisaca, te je i to razlog zasto su dobili status "privatnih", zasto je dogovoreno da se o njihovu sadrzaju ne obavjestava javnost i zasto nije sazvana konferencija za novinare. Hrvatski ce PEN ovih dana o svojim stavovima pismeno obavijestiti Medjunarodni PEN, a pretpostavljamo da ce se nastaviti i "posredna komunikacija" sa srpskim knjizevnicima.

I inace je mnogo prostora za pretpostavke, kao i uvijek kada treba, na temelju fragmenata do kojih novinar uspije doci, sastaviti koliko-toliko cjelovitu sliku o dogadjajima koji se zbivaju bez sudjelovanja javnosti. Pogotovu kada je rijec o organizaciji na cijem je celu covjek poput Slobodana P. Novaka, na cije je poteze i poglede u posljednje vrijeme utroseno mnogo prostora u hrvatskim glasilima. Najvise buke diglo se oko njegova istupa potkraj prosle godine na munchenskoj knjizevno-glazbenoj priredbi "Europamusicale" gdje je izgovorio nekoliko vrlo ostrih recenica na racun vlasti i prilika u Hrvatskoj i "zaradio" poduzi komentar na televiziji, sto su svi s pravom prepoznali kao reagiranje sluzbene politike. Nedavno se, uz Vladu Gotovca, ponovo nasao na udaru "najhrvatskije linije" prigodom odluke da Matica hrvatska pokrene novi list za kulturu "Vijenac" i da mu S.P. Novak bude glavnim urednikom. Ne bi se, dakle, moglo svjedociti o velikoj ljubavi, pogotovu u posljednje vrijeme, izmedju S.P. Novaka i aktualnog hrvatskog politickog vrha, ni njemu najblizeg dijela kulturne javnosti.

Cini se takodjer da je i u Hrvatskome PEN-u vrlo snazna struja koja dijeli kriticko i skepticno raspolozenje mnogih hrvatskih intelektualaca (i opozicijskih politicara) prema onako srocenoj "Deklaraciji o normalizaciji" kakva je 19. sijecnja potpisana u Zenevi, jednako kao i prema nekim ranije potpisanim dokumentima. Ta se generalna skepsa osjeca u brojnim javnim istupima, pa i na skupovima hrvatskih i srpskih intelektualaca koji se u posljednje vrijeme odrzavaju u Zagrebu sa zeljom da se barem pokusa uspostaviti kakav-takav dijalog. Neki, naime, i u takvim skupovima (poput onoga nedavno odrzanog u zagrebackom Muzeju "Mimara" ili ovih dana, s novinarima nezavisnih glasila iz SR Jugoslavije), vide vjesto razapetu mrezu politickog vrha da sto siri krug uglednih i neovisnih ljudi, makar i neizravno, iskoristi za promociju svojih pragmaticnih poteza problematicnog ucinka.

Dakle, dio odgovora na pitanje o razlozima suzdrzanosti Hrvatskoga PEN-a prema naglom otopljavanju vrlo hladnih odnosa izmedju dviju knjizevnickih organizacija krije se i u strahu od politicke manipulacije. Ostatak odgovora valja traziti u visini zida koji se marno gradio nekoliko posljenjih strasnih godina.

Meri Stajduhar