HRVATSKI MEDIJI

DEZERTER IVANCIC AIM, ZAGREB, 08.02.1994. Hoce li Viktor Ivancic, glavni urednik tjednika "Feral Tribune", biti prvi hrvatski novinar koji ce se na sudu morati braniti od optuzbe za dezerterstvo? Takav sasvim moguci rasplet njegova slucaja sugerira vijest koju je u nedjelju, 6. veljace, emitirala HINA pozivajuci se na izjavu pomocnika zapovjednika za politicku djelatnost splitskoga Zbornog podrucja Hrvatske vojske bojnika Ivana Zelica. On je, naime, rekao da se Viktor Ivancic, nakon petodnevnog dopusta, nije pojavio u vojarni Dracevac u kojoj je, nakon mobilizacije 31. prosinca, proveo 22 dana na vojnoj obuci i gdje se "morao javiti u ponedjeljak, 31. sijecnja". Zelic je takodjer izjavio da Ivancic nije opravdao svoje kasnjenje, te da djelatnici Hrvatske vojske nisu uspjeli utvrditi gdje se nalazi. Na izravno pitanje moze li se takav postupak smatrati vojnim dezerterstvom, Zelic odbija, "zasad", upotrijebiti "tako tesku rijec", jer "odluku o tome moze donijeti samo (vojni) sud". Tako, jednim potezom vojnih vlasti, rasprava o granicama slobode informiranja (neocekivano?) skrece u mnogo ozbiljnije vode i nagovjestava da ce se u povodu Ivanciceva slucaja sada morati oglasiti i oni u Hrvatskoj koji su to dosad, iz ovih ili onih razloga, izbjegli, ili se "pokrili" aktivnostima "tihe diplomacije", odnosno alarmiranjem utjecajnih pojedinaca i institucija u inozemstvu. Jesu li slutili ovakav rasplet i bas zbog toga igrali na kartu pritiska iz inozemstva, ili su naprosto odabrali za sebe udobniji put, tesko je reci. Ostaje cinjenica da se vecina hrvatskih medija i organizacija koje brinu o zastiti ljudskih prava i slobodi medija nerado izjasnjavala o Ivancicevoj mobilizaciji.

Izuzevsi dakako "Feral Tribune", te fanzin Antiratne kampanje "ARKzin" i rijecki dnevnik "Novi list", mediji su se uglavnom zadovoljili prenosenjem razmjene saopcenja izmedju Ivanciceve redakcije i Ureda za obranu grada Splita, ako se vec nisu upustili u dokazivanje svoga "pravoga" patriotizma, raskrinkavajuci Ivancicev "dvojbeni", bilo da su se sami odvazili na komentar ili su pronalazili sugovornike medju politicarima od kojih se mogao ocekivati slican stav.

U tom su smislu dobro posluzile, primjerice, izjave Vladimira Seksa, potpredsjednika hrvatske Vlade, o "zagadjivacima hrvatskog medijskog prostora", medju koje je uvrstio i "Feral Tribune". U intervjuu objavljenom 10. sijecnja u "Slobodnoj Dalmaciji", Seks je, odgovarajuci na pitanje sto misli o Ivancicevoj mobilizaciji i interpretacijama inozemnih medija da je rijec o pritisku, bio nadasve precizan: "U Hrvatskoj postoji oko 250 glasila i isto toliko glavnih urednika. Ne vidim moralnog, pravnog ili bilo kojeg razloga da bilo tko ko podlijeze vojnoj obvezi, bude izuzet od vojne obveze. Drzim da je vazno pitanje politicke osjetljivosti da se utvrdi da netko svoju vojnu obvezu moze obnasati i na mjestu na kojem se nalazi, ali mislim i da svaka novinska kuca moze na dva-tri mjeseca bez osobe koja obnasa odgovornu duznost." Podrazumijeva se da tako i "Feral Tribune" moze bez svog glavnog urednika, a ako se clanovima urednistva cini da je poziv u Hrvatsku vojsku u bilo kakvoj vezi s kritickom pozicijom tog lista prema vlasti, "onaj tko to tvrdi, treba takvo sto i dokazati".

Potpredsjednik Vlade doduse nije rekao kakvi se "dokazi" za takvu tvrdnju ocekuju, ali se u televizijskoj emisiji "Latinica", u kojoj se 4. veljace nasao u za njega nimalo neudobnoj ulozi tuzitelja, pobrinuo za zaostravanje optuznice. Konkretizirajuci svoju raniju ocjenu da se "ne radi ni o oporbenim stavovima, ni o kritici i neslaganju, nego se hrvatska vlast pokazuje kao neprijatelj naroda", Seks je govorio o primjeru "Feral Tribunea" i "Novog lista", odnosno o tome da je u pojedinim napisima rijec o "eklatantnom primjeru povrede prava i slobode drugih", jer cilj takvog pisanja nije izazivanje smijeha kod citateljstva nego "mrznje, prezira i odvratnosti". Prema nositeljima vlasti, naravno.

Predmnijevajuci vjerojatno kakva im je uloga u spomenutoj televizijskoj emisiji namijenjena, vec i zbog cinjenice da se Hrvatska televizija uopce upustila u za nju tako egzoticnu temu kao sto je sloboda medija, te da nije rijec o programu uzivo, novinari "Feral Tribunea" nisu se odazvali pozivu voditelja Denisa Latina da osobno sudjeluju. O tome sto je iz emisije eventualno izostavljeno gledalac ne moze nista znati, ali je ipak jedna montazna dosjetka indikativna. Dva puta se, naime, moglo cuti pitanje Vladimira Seksa oponentici Miri Ljubic-Lorger, predsjednici Dalmatinske akcije i saborskoj zastupnici, kako bi se osjecala da je mediji nazovu "najvecom kurvom", i njezin odgovor da bi se - smijala. Mozda i bi, ali je ipak indikativno da je gospodin Seks odabrao bas tu vrstu pitanja da bi testirao tolerantnost jedne od razmjerno rijetkih zena u hrvatskoj politici, te da je televizija nasla za shodno upravo taj fragment izdvojiti u najavu emisije. Jednako indikativna je mozda ponekome i nebitna toboznja zabuna koju je ponudio voditelj, a prihvatio njegov sugovornik Seks, da se ime "Feralove" stalne rubrike "Greatest Shits", nastale parafrazom uobicajene i beskrajno uljudjenije "Greatest Hits", prevede kao da je taj list "govnom godine" nazvao predsjednika drzave, samim tim sto je u spomenutoj rubrici najcesce citirao njegove izjave.

U hrvatskoj se javnosti, upravo medju onima koji na prvi pogled samo tankocutno odbijaju "Feralov" nacin zezanja i zgrazaju se nad gruboscu i nedostatkom dobrog ukusa, nerijetko moze cuti da ih zapravo i ne smetaju toliko vulgarnosti, koliko drugi tekstovi i stavovi u tim novinama, odnosno, ne toliko nacin koliko predmet (i njihova zezanja i pisanja opcenito). U takvim razgovorima najlakse se i pribliziti razumijevanju razloga zasto su se u povodu toga lista tako drasticno razisle neke domace i vecina inozemnih prosudbi o pravoj pozadini "Feralove" nepocudnosti, pa onda i sve vezano za mobilizaciju njegova glavnog urednika.

"Feral Tribune", naime, godinama njeguje isti stil, najvecim dijelom to uspijevajuci trudom trojice novinara. Taj stil se nekome svidjao ili nije, osporavalo ga se i napadalo, ali i citalo, cijenilo i nagradjivalo. No, unatoc kritikama i napadima, Viva "Ludezu" se nije diralo "u supstancu"; sva trojica glavnih autora mogli su pisati. I pisali su; ne samo satiricke tekstove nego i reportaze s ratista.

Sve donedavno, sve dok je bilo izgleda - nakon sto se ekipa odvojila od "Slobodne Dalmacije" i zakoracila u neizvjesnost samostalnog opstanka na trzistu - da ce se "Feralova" naklada zaustaviti unutar granica pristojne neutjecajnosti. Kada su postali tjednik i u tom ritmu izlazenja uspjeli odrzati nakladu, cak i u tako nepovoljnim prilikama kakve su aktualne hrvatske, presli su nevidljivu crtu koja dijeli marginalne od utjecajnih. Srecom, imali su glavnog urednika u najboljim godinama...

Kada je urednistvo "Feral Tribunea" odaslalo svoje vidjenje Ivanciceve mobilizacije, reagiranja su bila razlicita: od upozoravanja na patriotsku duznost do uvjeravanja da je rijec o propustu redakcije koja je sama kriva sto nije navrijeme upozorila vojne vlasti i zatrazila od njih ratni raspored za svog glavnog urednika na radnom mjestu, te da ce se zabuna brzo rijesiti. Ali nije. Cak ni nakon cvrstih obecanja hrvatskog ministra vanjskih poslova dr. Mate Granica glavnoj tajnici Vijeca Europe Catherine Lalumiere u Strasbourgu 24. sijecnja o spremnosti hrvatske Vlade "da se taj problem odmah rijesi, cim joj stigne takva zamolba".

A "zamolba", i ne jedna, vec je stajala i na njegovom i na drugim vaznim stolovima. Ako ne bas iz Vijeca Europe, a ono barem iz Medjunarodnoga PEN-a, iji je predsjednik Ronald Harwood iskoristio kratak posjet Zagrebu da se obavijesti i o slucaju Ivancic i koji je 19. sijecnja poslao pismo predsjedniku Tudjmanu sa "zamolbom" da on osobno intervenira u toj stvari, nadajuci se da i predsjednik dijeli "slicna gledista", naime, da i glavni urednici glasila koja zastupaju drugacija misljenja od sluzbenih trebaju biti jednako tretirani kao i njihovi kolege.

"Zamolbom" se moglo drzati i misljenje Ante Gavranovica, predsjednika Hrvatskog novinarskog drustva, izreceno u intervjuu "Slobodnoj Dalmaciji" jos 8. sijecnja. Gavranovicev odgovor na novinarevo pitanje o Ivancicevoj mobilizaciji bio je: "Nazvao me direktor 'Feral Tribunea' i obavijestio da je Ivancic mobiliziran, te ocekuju odredjenu reakciju HND-a, buduci da je on jedini glavni urednik koji je mobiliziran. Ja to ne mogu niti imam pravo komentirati, ali osobno smatram, a takav je i stav Predsjednistva HND-a, da to nije put rjesavanja odnosa s 'Feral Tribuneom'. Postoji i drugaciji put, ovlasten sam u ime Predsjednistva da o tome nasem stavu obavijestim neke vojne organe za koje smatramo da su nadlezni za te poslove. Naravno, ne zelimo se upletati u njihov posao niti u odluku, niti nas u ovome trenutku zanima Ivancic kao pojedinac, nego smatramo da u ovome trenutku ne bi trebalo davati stofa svim medjunarodnim organizacijama koje ce to opet iskoristiti protiv Hrvatske." Kako novinar "Slobodne Dalmacije" nije bio zadovoljan ovakvim odgovorom i kako je inzistirao na tome da je Viktor Ivancic vojni obveznik i da i njega, kao i svakog drugog gradjanina Hrvatske vlast moze pozvati u vojsku kad god zeli, Gavranovic je bio jos odredjeniji: "U svakoj stvari dva su pristupa. Jedan je vas, a drugi je nas. Zasto mi mislimo da treba reagirati? Nasa je zelja otkloniti sve moguce sumnje u pogledu demokratizacije medijskog prostora. Osobno smatram da ovakav postupak tome ne pridonosi. Uopce me ne zanima Ivancic, ali je to napravljeno prema listu koji je na tapetu zbog svoje uredjivacke politike. Ne ulazim u prava vojnih organa da postupaju tako kako postupaju, ne smatram da Ivancic ima bilo kakva druga prava i obveze od onih koje ima svaki gradjanin, ali mislim da ce tu cinjenicu netko drugi iskoristiti u negativnom kontekstu protiv Hrvatske."

Bez obzira na to sto su u nastavku vrlo agresivnog intervjua predsjednik HND-a, a i Drustvo opcenito, optuzeni za, kako je napisano, "feralovstinu", ma sto to znacilo, pokazalo se da je Ante Gavranovic bio u pravu. Doista su se u inozemnim glasilima pojavili mnogobrojni protesti novinara i organizacija i doista se ne moze reci da su bili u prilog sluzbene hrvatske politike. Da li ce biti "iskoristeni protiv Hrvatske", vidimo i vidjet cemo. Izvjesno je da takva vrsta publiciteta ne koristi nijednoj zemlji, pa ne koristi ni Hrvatskoj.

Napokon, "zamolbom" onima koji su ga tako zeljeli shvatiti moglo se drzati i u dva intervjua izreceno misljenje predsjednika hrvatskog Sabora Stipe Mesica, pa i onda ako se taj njegov status ljulja na politickom vjetru. U "Novom listu" od 26. sijecnja, primjerice, Mesic izricito kaze: "Moram reci da sam protiv politizacije nekih slucajeva, posebno da u tome na bilo koji nacin sudjeluje vojska. Ona je u stvari izvrsni organ drzave, ona predstavlja dio drzavne uprave, s tom razlikom sto je naoruzana. Utoliko se njen polozaj razlikuje od polozaja ostalih dijelova drzavne uprave. Bas zato sto je naoruzana, svaka odluka koja se tice vojske mora biti u skladu s pravnim normama, tu ne smije biti, posebno u nasoj vojsci, nikakvih prigovora. Upravo zato da se ne bi dobivao dojam da se vracamo u stara vremena. Moramo stvarati drustvo kompatibilno najrazvijenijim drustvima u kojima vojska nije odlucujuci faktor. Slazem se s onima koji kritiziraju takav nacin mobilizacije (poput Ivanciceve, op.). Ona ne moze biti kazna. Za mene mobilizacija znaci da sam ja ovoj drzavi potreban, a da kada me se mobilizira da su moje usluge vazne i potrebne. Onda mobilizacija ima smisla. Ne znam kako je to vas kolega dozivio, ocito kao kaznu, ali tko radi taj i grijesi. Problem bi nastupio onda kada se greske ne bi ispravljale..."

Receno Mesicevom terminologijom, "problem je nastupio" i zasad "greska nije ispravljena". Unatoc svim dopisima, napisima, upozorenjima i "zamolbama". Sada valja ocekivati stupanje na scenu znalaca proceduralne vjestine.

Viktoru Ivancicu njegove bi kolege mogle poruciti samo da angazira dobrog odvjetnika, ukoliko to vec nije ucinio, a "Feral Tribuneu" da za glavnog urednika imenuju - zenu. Naravno, uz "zamolbu" da to ne shvate kao cinizam. Vise kao profesionalni crni humor.
MERI STAJDUHAR