SPLITSKI CRNOKOSULJASI I PREBIJAJU LJUDE

AIM, SPLIT, 03.02.1994. Sokantna splitska praksa izbacivanja ljudi silom i uz prijetnju oruzjem iz stanova u kojima stanuju godinama kao legalni stanari, ponovo je uzbudila splitsku i hrvatsku demokratsku javnost. U posljednjih desetak dana najmanje je sest obitelji nasilno, uz vec vidjeni ritual prijetnji, uvreda i ponizavanja, izbaceno iz svojih domova.

Medju onima koji u Splitu najvise pomazu obiteljima koje "posjete" te grupe za izbacivanje koje su vrlo dobro naoruzane i u uniformama Hrvatske vojske, jeste Dalmatinski komitet za ljudska prava iz Splita i njegov predsjednik Tonci Majic. U jednom od takvih izbacivanja iz stana pretucen je i tesko ozlijedjen i sam Majic koji je dosao da, koliko se to uopce moze u slicnim prilikama, pomogne napadnutim ljudima. Slucaj o kojemu je ovdje rijec odigrao se u srijedu 2. veljace u stanu na adresi Poljicka

1. vlasnistvo vojno-stambenog fonda, a u kojem sa dvije kceri zivi Slovenka Marinkovic, rastavljena od 1987. godine. O tome sto mu se dogodilo prica Tonci Majic koji je kao predsjednik organizacije ciji je osnovni zadatak zastita ljudskih prava dosao da pomogne i bez ikakva razloga tesko je povrijedjen.

Toga dana oko 11 sati u stan su provalili pripadnici HOS-a i tamo doveli udovicu sa dvoje djece - prica Majic - Dosao sam u isti stan oko 12,30 sati. Tamo sam zatekao gospodju Slovenku, dva civilna policajca i tri-cetiri osobe koje su se predstavile kao pripadnici HOS-a, ali nisu bili u uniformama. Vodi ih Ivan Perkusic zvani Barba. Prijetili su i vrijedjali a zabranili su upotrebu telefona.

Oko 15 sati - nastavlja Majic - dosla su i dva vojna policajca te jos HOS-ovaca, od kojih su neki sada vec bili u uniformama sa oznakama na rukavu "Za Dom spremni". Dosao je i invalid sa stakom iz susjednog stana u kojem stanarsko pravo ima obitelj Radosavljevic, a koji je takodjer provaljen o cemu sam vec govorio. U tom je stanu, inace, sada "stab" ove bande koja, kako su sami rekli, broji oko 30 clanova. Odatle oni svakog dana izlaze da provale ili opljackaju bar neki stan zbog cega je i zavladala psihoza straha jer nitko ne zna tko je slijedeci.

Taj invalid - prica dalje Majic - stakom je pokusao udariti Slovenku Marinkovic. Uhvatio sam staku da to sprijecim, na sto me je on svom snagom udario i polomio mi nosnu kost. Drugi me smjesta zgrabio za kosu i poceo mi glavu tresti svom snagom. Skliznuo sam sa kauca gdje sam sjedio na sto me je jedan brkati u uniformi udario nogom u slabinu, a onda su to isto uradili i neki drugi. Poceo sam obilno krvariti. Onda su me uhvatili za ruke i noge i ponijeli vani, a sve su to gledali civilni i vojni policajci koji se ni jednim pokretom nisu mijesali i pokusali to zaustaviti.

Dok su me nosili, netko me je par puta udario u glavu, a onda su me pred stanom bacili na pod. Sve je to bilo potrebno kako bi nas silom odveli u "Loru", jer smo gospodja Marinkovic i ja odbijali ici posto znam da vojna policija nikada nikome u ovakvim situacijama nije pomogla. Nju su naprosto izgurali iz stana.

I tako se prica dalje premjesta u vojarnu "Lora" gdje su obadvoje zadrzani na saslusanju puna tri sata. O tome Tonci Majic dalje kaze: "Napravljen je zapisnik. Objasnjeno nam je da nam oni ne mogu pomoci jer imaju naredjenje, odnosno kako oni kazu - naputak, gospodina Lausica da samo popisu tko je u stanu i da odu, da drugacije ne interveniraju. Da prakticki ljude ostave na milost i nemilost provalnicima i pljackasima. Receno nam je takodjer da njihovi ljudi ne bi pristali da izbacuju hrvatske invalide i udovice. Dok smo cekali gospodina Budimira ispred zgrade, policajac sa brojem 4149, koji je bio i u stanu, cupao me za kosu, tresao mi glavu i vrijedjao me.

Kada je dosao, gospodin Budimir nam je objasnio da ima naredjenje zamjenika ministra, nije rekao kojeg, da gospodju Slovenku vrate u stan. To je trebala osigurati vojna policija. Posao sam s njom. Dosli smo pred vrata, pozvonili, a otvorila nam je zenska osoba u crnoj uniformi, vicuci da je to sada ustaski stan. Iz susjednog stana opet je dosao invalid i jos nekoliko HOS-ovaca. Invalid me opet udario stakom u tjeme, jer smo vec poceli ici niz stepenice. Ostali su vikali da ce nas zaklati ako nas ikad vise vide u toj zgradi koju su, kako su se derali, htjeli 'potpuno ocistiti', cak i od Hrvata.

Gospodja Slovenka je otisla pozvati vojnu policiju, kao sto joj je prethodno savjetovao g. Budimir, 'ako bude problema'. On je, dok smo mi cekali pred zgradom, obecao pozvati nekoga. Ali, onda je dosao Ivan Perkusic, vikao na nas, posebno na mene, te me, nakon sto je neko vrijeme u mene drzao uperen pistolj, svom snagom tim pistoljem udario razbivsi mi glavu i naocale. Morali smo otici ne docekavsi vojnu policiju".

Prica, nazalost, kako je to danas cest slucaj, zavrsava kao i brojne prethodne, u kojima je samo tokom prosinca prosle godine u Hrvatskoj iz stana nasilno izbaceno oko 200 obitelji. U ovoj prici, Slovenka Marinkovic za sada je ostala bez stana, Toncu Majicu je slomljena nosna kost, "zaradio je" tri sava, ima i manji potres mozga, posjekotine, zatvoreno oko i brojne otoke...

Tko je slijedeci? - sa strahom se pitaju mnogi Splicani i drugi hrvatski gradjani.

STOJAN OBRADOVIC