ZABRANJEN I ULAZ U REDAKCIJU

AIM, SPLIT, 03.02.1994. "Zabranjen mi je ulazak u Slobodnu Dalmaciju". Kad ovo kaze netko od bivsih radnika ili onih upucenih na cekanje, sugovornik ga obicno pogleda s nevjericom i neizgovorenim pitanjem - zasto? Ljudima je ocito tesko povjerovati da netko pravi spiskove i takvih zabrana, ali u splitskoj novinskoj kuci posljednjih deset mjeseci to, na zalost, nije rijetkost.

Kako komentirati obavijest voditelja sluzbe sigurnosti i opcih poslova, Ljube Kovaca, dostavljenu na glavni ulaz "Slobodne Dalmacije - Novine d.d." kojom je zabranjen ulazak u zgradu ljudima koji su jos uvijek na spisku zaposlenih u tom poduzecu? Portirima je nalozeno da ne smiju dozvoliti ulazak 20-orici uposlenih i to, kako stoji u obavijetsi "na osnovu odluke Odjela pravnih poslova od 23. 11. 1993. godine zabranjuje se ulazak u prostorije poduzeca slijedecim radnicima koji su upuceni na cekanje". Potom slijedi spisak s dvadeset imena od kojih su sedmoro novinari - Mladen Krnic, Zoran Erceg, Srecko Lorger, Ilija Marsic, Drazen Duilo, Ljubica Vuko, svi iz Splita i Smiljan Zaknic iz Korcule.

Obrazlozenja takve odluke, naravno, nema. A koji bi to pravnik uopce i mogao obrazloziti takvu zabranu? Svi ti radnici upuceni su na cekanje pocetkom listopada prosle godine zajedno sa jos desetak radnika "Slobodne Dalmacije". Javnosti je vec poznato sto stoji iza njihovog proglasenja tehnoloskim viskom, a najbolji dokaz da nije rijec ni o kakvoj potrebi za prestankom njihovog posla su svi oni koji honorarno ili kao zaposleni na odredjeno vrijeme, koje se produzava svaka dva mjeseca, obavljaju njihove nekadasnje radne obveze.

Svih ovih proteklih mjeseci, "cekaci" od "Slobodne" primaju minimalnu placu (nesto vise od dvjesto tisuca hrvatskih dinara sto se isplacuje dva puta mjesecno. To je otprilike 60 DEM mjesecno, a s obzirom da im je radna knjizica jos u "Slobodnoj Dalmaciji" tece im i radni staz. Imali su pravo i na "bozicnicu", sto znaci da su kao i svi uposleni dobili uoci Bozica jednu bocu vina i jednu pazinsku tuku. Uz taj "poklon" isla je, naravno, i prigodna cestitka na kojoj su odstampane dobre zelje "direktora drustva Ante Busica", koji je inace potpisao rjesenja o upucivanju na cekanje na rok "ne duzi od sest mjeseci".

Rijetko koji se od radnika "cekaca", barem kad je rijec o novinarima, na licu mjesta uvjerio u "efekte" zabrane ulaska u formalno jos uvijek njihovu redakciju. Naime, place im uglavnom donose pojedine kolege, a nemaju drugog razloga za posjetu firmi na cijem su platnom spisku dok ne dobiju otkaz. Ipak, nikome ne moze biti svejedno da ga se i na taj nacin oznacuje "nepodobnim".

Na zalost, slucaj 20-oro radnika s "liste cekanja" nije u "Slobodnoj Dalmaciji" usamljen. Od proljeca, kad je promijenjeno urednistvo lista, bilo je vise primjera da su neki novinari koji su dali otkaz, ili pak drugi koji su bili na bolovanju, ili oni kojima je prestao radni odnos na odredjeno vrijeme, udaljavani s glavne porte jer su portiri dobili naredbu "odozgo iz redakcije". U zgradu vise nisu mogli uci sve da ih je pozvao netko od (dojucerasnjih) kolega, a obrazlozenje zasto je tako, kao i u slucaju onih upucenih na cekanje, uvijek je izostalo. Koliko se zna u Splitu, ovaj primjer zabrane ulaska nije nigdje drugdje zabiljezen.

LJUBICA VUKO