ZASTO JE TUDjMAN SPASIO MESICA (prevesti)
Tudjman je svojim autoritetom izvojevao jos jedno primirje u HDZ-u i mozda za neko vrijeme odlozio definitivni raskol u stranci, koji je u ovom casu jos dublji, jer u Saboru ga nisu secirali samo opozicionari vec i ljudi iz njegove stranke. Tudjman je ocito svjestan da nije trenutak za smjenjivanje Mesica, jer nije siguran da je odnos snaga u Parlamentu takav da bi sve zavrsilo onako kako bi on htio. Njemu rat protiv Mesica i Manolica ne treba i zbog toga sto oni mogu biti glavna poluga normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa. Tesko je, naime, pretpostaviti da unutar HDZ-a postoje pogodniji ljudi za ponovnu gradnju mostova izmedju Zagreba i Beograda od ove dvojice i njihove grupe. Svakako to ne bi mogao biti netko a la Mercep ili Vukojevic.
AIM, ZAGREB, 30.01.1994. Stipe Mesic nije predsjedavao proslotjednom zasjedanju Zastupnickog doma hrvatskog Sabora, ali nije bio ni na skijanju, kako je to tvrdio Josip Manolic, a jos manje u inozemstvu kako je to bilo objavljeno u posebnom saopcenju Predsjednistva HDZ-a u kojem se demantiraju glasine da je predsjednik Tudjman zatrazio od Mesice da podnese ostavku. Cijelo vrijeme zapravo je bio u Zagrebu, sluzbeno na bolovanju zbog lakseg kirurskog zahvata a najveci dio vremena dok je trajalo zasjedanje proveo je u svojoj predsjednickoj kancelariji, prateci tok sjednice preko televizora. Nekoliko puta prosetao se i saborskim hodnicima, a u cetvrtak se pojavio i u dvorani. Sva ta igra, "nestasnog djecaka" hrvatske politike jos vise je aktualizirala traceve i glasine o njegovoj smjeni, sto ih je po prvi puta objavio tjednik "Globus", pozivajuci se na vrlo visoki izvor.
Mnogi su se stoga pitali sto je zapravo istina? Sam tok dogadjaja, posebice ono sto se zbivalo iza zatvorenih vrata, pokazao je da je "Globusov" informator bio u pravu, ali da je cijela stvar malo preuranjena i prerano probijena, sto je onda dovelo do kontraefekta. Naime, kako je to objavio i rijecki "Novi list" u ponedjeljak 24. sijecnja odrzan je sastanak Kluba zastupnika HDZ- a na kojem su Antun Vrdoljak, Ante Kutle, Ivan Milas, a posredno i Vladimir Seks i Ivic Pasalic, otvorili pitanje Mesiceva daljnjeg predsjednikovanja Saboru. Prema tom izvoru na Mesica se najljuce okomio Vrdoljak optuzujuci ga da je jednog visokog duznosnika Vijeca Evrope nedavno "instruirao" protuhrvatskim optuzbama. Sam Mesic nije prisustvovao tom sastanku, iako je bio u zgradi, ali naknadno je utvrdjeno da je sudjelovao u "drugom poluvremenu", kojem je predsjedavao sam Tudjman. Iz razgovora sa Mesicem saznali smo da je bilo burno, ali da je sklopljeno jos jedno primirje i da je upravo Tudjman bio taj koji je trazio jedinstvo stranke. Uskoro se, zahvaljujuci "Glasniku HDZ", saznalo sto je Tudjman govorio na tom zatvorenom sastanku i iz cega se moze razabrati gdje je sustina spora.
Nakon sto je dao svoju verziju povijesnog razvoja hrvatske drzavotvorne ideje, Tudjman je ustvrdio da se jedino "jedinstvom i najvecih oprecnosti, u teritorijalnom i staleskom smislu, to jest u hrvatskom politickom smislu, moze doci do svoje drzave. To i tu ideju u HDZ-u smo ostvarili - da bez jedinstva, da budem grub, i ustasa i komunista, odnosno antifasista, partizana, i svega onog naroda koji je bio vezan za NDH, ali protiv fasizma a za slobodu i demokraciju, da bez svih onih koji su u mukotrpnom povijesnom hodu dosli do spoznaje, da nam ako zelimo opstati kao narod - treba drzava".
"... Moram biti konkretan, bas zato sto me i neki od vas pitaju: Zasto se vi Predsjednice, ne oslobodite nekih od tih pojedinaca iz desnice ili ljevice? Ja odgovaram, da mi nismo imali HDZ, s takvim programom kakvim smo imali, i kakav smo ponovo objavili na Drugom saboru, i ne bismo je mogli ocuvati. Radi Hrvatske treba nam i takav HDZ, ali sve cvrsce zbijen oko stozernog programa i provjerene politike. Ali ja odlucno molim stranacke prijatelje, spomenute i ne spomenute, koje krste ekstremnim nacionalistima, zamalo ustasama, da vode racuna o tome da ne prave smetnje, da ne daju povoda, ne samo domacoj zasukanoj i liberalnoj oporbi, vec i svima obmanutima i neobavijestenima u svijetu. Prema tome, molim da nasi prijatelji, koje uvjetno nazivaju desnica, shvate da nam svako ustastvo steti i u medjunarodnim odnosima. Jednako tako, ne manje odlucno molim one na tzv. ljevici, da isto tako, ne govore gluposti kako ima proustaskih elemenata u HDZ-u, jer je to ne manje stetno".
"... Ono sto su nam zamjerili, ili cime nas zele kompromitirati pred svijetom, bilo je to da u svojim redovima imamo pretjeranih ekstremnih nacionalista, koje prozivaju, povezujuci ih ponekad cak s obnavljanjem duha NDH. Razno-razni protivnici, kako HDZ-a tako i suvremene Hrvatske, iz zemlje i svijeta, prozivaju i obrusavaju se, na primjer na Vicu Vukojevica, Jurica, Gordanu Turic. Iz slicnih i posebnih razloga, na udaru su i Mate Boban i Ivan Milas i, pogotovo, Antun Vrdoljak. U isto vrijeme se zele produbiti ne samo razlike, nego izazvati raskol isticuci nasuprot toboznje desnice liberalnu ljevicu, spekulirajuci s imenima Boljkovca i Manolica, Mesica, Vedrisa i Gregurica. Dakako neki od nasih clanova se ponekad zaborave i daju povoda za takve spekulacije".
Tudjman je tako prvi puta jasno i glasno zapravo potvrdio da postoje najmanje dvije struje u HDZ-u, a onda ponesto rekao i o konkretnom slucaju: "Sa zadovoljstvom mogu reci, kada sam razgovarao sa Stipom Mesicem, objasnivsi mu da im je dao povoda i da sa njim kao predsjednikom Sabora racunaju domaci i vanjski protivnici pravog HDZ-a, koji ne zele ovu, nego neku drugu Hrvatsku, on je rekao da nece biti nikada protiv politike HDZ i protiv Tudjmanova vodstva. Prema tome ta racunica sa Mesicem bila je pogresna i zbog njega nece biti raskola. To se odnosi i na Jozu Manolica koji takodjer kaze da nije za raskol u HDZ-u, bez obzira sto je nakon sastanka Predsjednistva dao intervju koji u dva momenta sadrzi nesto sto nije smio reci".
Tudjman je svojim autoritetom izvojevao jos jedno primirje i mozda za neko vrijeme odlozio definitivni raskol u stranci, koji je ovog casa, nakon potpisivanja zenevskih dokumenata jos dublji, jer u Saboru ga nisu secirali samo opozicionari vec i ljudi iz njegove stranke. Tudjman je ocito svjestan da nije trenutak za smjenjivanje Mesica, jer nije siguran da je odnos snaga u Parlamentu takav da bi sve zavrsilo onako kako bi on htio. A za cijelo to vrijeme niti Mesic, niti Manolic ne stoje skrstenih ruku. Mesic se cak usudio da da intervju "Feral Tribuneu", novini kojoj je Tudjman glavna tema napada i izrugivanja, a onda i rijeckom "Novom listu", kojeg je nedavno Seks (uz Feral i Globus) proglasio glavnim zagadjivacima hrvatskog medijskog prostora.
A da razlike nisu tako bezazlene vidi se u odnosu prema dva kljucna pitanja hrvatske politike: ljudska prava i Bosna i Hercegovina. Odgovarajuci tako na pitanje o, za sada navodnim, zlocinima Tomislava Mercepa, Mesic ce reci: "Bolje da mi funkcioniramo kao pravna drzava nego da nasi gradjani idu na sudjenja na medjunarodni sud. Na taj nacin bi se opet izjednacavali sa agresorom. Vjerujem da ce iz ovoga svi izvuci pouke, pa cak i da ima krivih. Ne bih htio nikoga unaprijed optuzivati, ali za njih bi bilo bolje da im sude domaci sudovi, nego da to bude izvan nasih granica".
A odgovor na pitanje kako to da se Vice Vukojevic, zastupnik hrvatskog Sabora i predsjednik jedne saborske komisije pojavljuje kao brigadir u uniformi HVO, glasio je: "U svakom slucaju on ce morati objasniti svoju poziciju, je li zastupnik hrvatskog Sabora ili brigadir jedne druge drzave".
Jasno da jasnije ne moze biti, ali i pored toga Sabor je nakon burne polemike u "slucaju Mercep" ostao samo na zastupnickom pitanju i na tome da ce se cijeli slucaj ispitati, a u "slucaju Vukojevic" nije se ni izjasnjavao, iako je polemika bila burna i sabornica bila podjeljena u misljenju. Neki su, naime, bili misljenja da se time nanosi steta Hrvatskoj i samo daje hrana onima koji tvrde da se Hrvatska vojska direktno uplice u BH rat, dok su drugi, pak, tvrdili da je tu pravno sve u redu, ali je pitanje politicke odluke. Po svemu sudeci i ovu ce dilemu presjeci Tudjman, koji je Vukojevica zapravo vec bio otpisao.
No, Tudjmana ocito vise brine sto se u Zatupnickom domu otegla rasprava o srpsko-hrvatskom sporazumu pa je zato bilo potrebno da jos jednom pojasni razloge zasto je zenevski sporazum dobar, jer "taj i takav sporazum o normalizaciji odnosa, otvaranju ureda, s pozivima na povelju UN i na osnovne dokumente KESS-a, de facto, s medjunarodnog stanovista, znaci stvarno, ne jos i formalno, ali stvarno priznanje. U tom sklopu mi dobivamo mnogo. Jasno da je Milosevic pristao na to, zato sto to ide i njemu u prilog. I kada se netko pita hoce li on izvrsiti taj sporazum ja mislim da hoce, bas zbog koristi koji on njemu donosi - zbog medjunarodne izoliranosti, zbog ekonomskog sloma, ali i zbog toga sto u tim srpskim krugovima dolaze do spoznaje kako je potrebno da, napokon, dodje do normalizacije izmedju Hrvatske i Srbije". A ako on tako tumaci sporazum, onda mu sasvim jasno nije potreban rat s Mesicem i Manolicem, koji uostalom mogu biti i glavne poluge normalizacije. Tesko je, naime, pretpostaviti da unutar HDZ-a postoje pogodniji ljudi za ponovnu gradnju mostova izmedju Zagreba i Beograda od ove dvojice i njihove grupe. Svakako to ne bi mogao biti netko a la Mercep ili Vukojevic.
GOJKO MARINKOVIC