PREGLED PISANJA SLOVENSKE STAMPE

AIM, LJUBLJANA, 28.01.1994.

Mladina o potpisu sporazuma Hrvatska - Srbija: "...Nakon sto su Tudjman i Milosevic odglumili farsu svojim rukovanjem i sporazumom o postepenoj normalizaciji odnosa izmedju Hrvatske i Jugoslavije, slovenacko ministarstvo inostranih poslova je pozdravilo taj potez. Gospodin Peterle je na pitanje skeptika odgovorio da je potez sam po sebi pozitivan, da ne moze unaprijed sumnjati u njegovu iskrenost. Lako se mogao uvjeriti da se radi o igri na racun Muslimana samo da je pogledao snimak toga dogadjaja. Kakve veze ima normalizacija odnosa izmedju Hrvatske i Jugoslavije sa stiskom ruke Tudjmana i sefa bosanskih Srba, Karadzica? To je istoriski necuven cin zbog kojeg bi Hrvati, da ih nije napustio Bog i pamet i da u glavi imaju malo istorijskog sjecanja na 1991. i 92. godinu, lincovali Tudjmana, jer je cist pokazatelj da se radi o trgovini Srba i Hrvata na racun Muslimana. Dakle, o gestu koji nema nikakve veze sa postizanjem pravednog mira. Ako vec Bog nije dao zdravu pamet slovenackom ministru inostranih poslova, njom je obdario slovenacke drzavljane. Vise od polovine anketiranih u brojnim anketama misli da se ne smije vjerovati u dobronamjernost ovog sporazuma...".

"Slovenske novice" pisu da se u "Zenevi dogodila mala senzacija..." jer je "svijet zasicen krvavog balkanskog rata podrzao ovo priblizavanje..., a jedini koji nisu zadovoljni, ali to ne smiju izraziti javno pokazati su bosanski Muslimani i one islamske drzave koje ih (mlako) podrzavaju. Karakteristicno i veoma vidljivo bilo je da su potpisivanju prisustvovali i naveliko se slikali i snimali svi sefovi delegacija, osim Alije Izetbegovica. Muslimanska zabrinutost je razumljiva. Iako znaju da izmedju Hrvatske i SR Jugoslavije moze doci do brojnih zapleta, na horizontu je ipak pomirenje koje se lako moze okrenuti protiv bosanskih Muslimana. Oni se ne misle tek tako odreci okupaciji hrvatskih teritorija u srednjoj Bosni, izlasku na more, a imaju velike planove i u istocnoj Bosni do Drine, odakle su ih, na pocetku rata istjerali Srbi. Da bi izbjegli rat na dva fronta pristalice Alije Izetbegovica zele mir sa Hrvatima. Oni ce na to pristati uz "sipak u dzepu" jer muslimanski zlocini u dolini Lasve ne mogu biti zaboravljeni. Pored svega, u Zenevi se pokazuju obrisi novog saveznistva - Hrvati i Srbi protiv Muslimana. Tako bi se bosanski konflikt vratio u svoj prirodni, starodavni istorijski okvir: u rat izmedju polumjeseca i krsta, islama i krscanstva.

"Republika" pise da "...kada su hrvatski i jugoslovenski predstavnici saopstili javnosti da ce se poceti zalagati za normalizaciju odnosa, kod kuce smo slusali prazna razglabanja o tome sta ta vijest znaci za nastavak rata u Bosni, umjesto da bi culi sta to znaci za Sloveniju. Kao da je Slovenija Amerika na drugoj strani okeana, a ne drzava koja je - bilo to nekom drago ili ne - fizicki prikovana na Kupu, balkanske planine i panonske ravnice. To bi morali cuti bez obzira na to sta i koliko ce se uistinu obostiniti iz tog najnovijeg hrvatsko-srpskog dogovora. Ako ni zbog cega drugog, a ono zato da ne bi bili iznenadjeni kada se jednog dana osvjestimo da je nasa drzava, koja danas zeli biti veca od Pape, zbog svoje nojevske politike do jugoistoka ostala praznih ruku, telebanski klovn u medjunarodnoj areni koja se brzo mijenja. Vise od filantropskog jadikovanja nad zlom rata, od nasih drzavnika treba ocekivati poteze koji bi najavili da zivimo u politicki i ekonomski agresivnoj drzavi koju zanima njena buducnost, a pokrecu je njeni interesi, umjesto sto je djecije zagledana u proslost i zivi od principa. Ocekivati bi, ukratko, politiku kojoj bi dijalog sa dojucerasnjim protivnikom znacio materijalnu dobrinu, a ne moralnu vrlinu. Umjesto toga je slovenacka politika do nekadasnje zajednicke savezne drzave ocito motor koji pokrecu emocije, apriorizmi, predrasude i duhovi. Jedini 'argument' koji cujemo tada kada upozorimo na nedostatak bilo kakve stategije do juznoslovenskih zemalja - naime argument da bi nas svaki diplomatsko - politicki i ekonomski zahvat u taj prostor prije ili kasnije vratio nazad u onu zajednicu iz koje smo jedva iskobeljali - jedva da je argument za opravdavanje slovenacke lezernosti i nedostatka ideja...".

Pod naslovom "Normalizacija?", "Delo" pise da "zenevski dokument koji najavljuje sredjivanje odnosa izmedju Hrvatske i Srbije (Jugoslavije), iako govori samo o otvaranju srpskog i hrvatskog predstavnistva u Zagrebu, odnosno Beogradu, moze postati znacajan korak ka uspostavljanju mira na Balkanu. Hrvatsko-srpska deklaracija nastala je, na kraju, u okviru mirovne konferencije o nekadasnjoj Jugoslaviji... Slican sporazum koji je jos preciznije razradjivao hrvatsko-srpske odnose - u njemu je zapisana i uzasna ideja o 'humanom preseljavanju Hrvata i Srba' - prije godinu i po dana potpisali su tadasnji predsjednik SR Jugoslavije, Dobrica Cosic i dr Franjo Tudjman. Njime je Hrvatskoj, nakon povlacenja jugovojske, vraceno dubrovacko podrucje, sto je Cosica, koji je ocito pozurio pred rudu, stalo polozaja na koji ga je doveo Slobodan Milosevic. Mozda i zato sto su Srbi samo dobili koridor u Bosanskoj Posavini. Ovaj put je, naravno drugacije, jer su za potpisnicima hrvatsko-srpske deklaracije i pred televizijskim kamerama stajali njeni stvaraoci

• Milosevic i Tudjman. Veliki i mali reziseri balkanskog rata i tragaci za nekakvim mirom, ocito ne mogu iz svoje koze. Srpska strana nije potpisala - kamoli da je to javno saopstila - opravdane zahtjeve Beograda da je ovom deklaracijom priznala suverenitet Hrvatske u njenim medjunarodno priznatim granicama, sto tvrdi Tudjman, koji opet opjeva pobjedu hrvatske politike sto bi, po njemu, sada moralo biti 'jasno svakom osnovnoskolcu'. Milosevic je, bar u javnim nastupima oprezniji i radije govori o tome da je 'sada potpuno jasno ko je za mir, a ko je za nastavak rata'. Kninski Srbi su, preko svojih politicara, saopstila da 'hrvatsko-srpska deklaracija nije uperena protiv suverenosti i teritorijalne nedotakljivosti Republike Srpska Krajina...".

ZORAN ODIC