PRIBLIZAVANJE NATO-u

AIM; Skopje, 26.01.1994

*Kao sto je ideja o demilitariziranoj zoni bila na klimavim nogama, jednako toliko je bilo klimavo da se Makedonija osloni na vlastitu odbranu. * Sve u svemu, pitanje vlastite obrane sigurnosti i dalje je ostalo ahilova peta te mlade balkanske drzave, okruzene vojno znatno jacim susjedima. *ovi komandant mirovnih snaga UN general Trigve Telefsen rekao je da se zajedno s makedonskom vladom pripremaju i planovi za svaki slucaj.

Ideja o Makedoniji, najjuzbijoj bivsoj jugoslavenskoj republici kao demilitariziranoj zoni, koja je bila sastavni dio makedonskog nacionalnog programa nastalog u predvecerje raspada bivse jugoslavneske federacije - izgubila je na svojoj aktualnosti. Ne zbog toga sto makedonsko drzavno vodtstvo smatra da je ideja losa, nego iz jednostavnog razloga sto je ona nerealna, posebno, na Balkanu. Ratni pozar u bivsoj Jugoslaviji nije ugasen, pa ni sve opasnosti od njegovog sirenja prema jugu, dakle i na Makedoniju nisu definitivno prosle.

Kao sto je ideja o demilitariziranoj zoni bila na klimavim nogama, jednako toliko bi bilo klimavo da se Makedonija oslonila na vlastitu odbranu. Ne treba zaboraviti da je ta dvomilijunska i najsiromasnija bivsa jugoslavenska republika nakon povlacenja bivse jugo-vojske s njene teritorije ostala prakticki nenaoruzana i pos paskom globalnog embraga medjunarodne zajednice na uvoz oruzja na prostor bivse Jugoslavije. Nakon sto je drzavno vodstvo predvodjeno makedonskim predsednikom Kirom Gligorovim uspelo ishoditi povlacenje nekadasnje jugoslavenske vojske bez ispaljenog metka, Makedoniji je bivsa zajednicka armija ostavila samo lako naoruzanje. A ta se situacija do danas nije bitno promijenila.

Sve u svemu, pitanje vlastite obrane sigurnosti i dalje je ostalo ahilova peta te mlade balkanske drzave okruzene vojno znatno jacim susjedima. Najvece jamstvo i dalje je preventivna misija "plavih slemova" Ujedinjenih Nacija, koja broji vise od 1.000 vojnika, policajaca i civilnog osoblja sa zadatkom nadgledanja njene sjeverne i zapadne granice. Medjutim, kako je boravak vojnika UN privremenog karaktera, a ambicije susjednih zemalja prema njenoj teritoriji dugorocna kategorija, Makedonija nastoji po svaku cijenu, uci u sistem kolektivne sigurnosti NATO. Makedonija u tom svom nastojanju nije nikakav izuzetak. Jednostavno i ona je, kao uostalom i sve druge drzave iz kruga bivsih socijalistickih zemalja, istakla svoju kandidaturu za ulazak u Sjevernoatlantski savez.

Kako je , nakon poslednjeg summita na vrhu NATO-a postalo sasvim izvjesno da ce guzva pred vratima te vojno-politicke asocijacije, ipak, potrajati duze nego sto su to ocekivale zemlje novi pretendenti za stalno clanstvo u NATO-u i u Makedoniji se sve vise prihvaca koncept "partnerstva za mir", kojem se nastoji pridruziti i ta bivsa jugoslavenska republika. O tome je vec vise puta govorio i predsjednik Makedonije Kiro Gligorov, koristeci svaki medjunarodni kontakt da istakne namjere Makedonije da se pridruzi projektu "Partnerstvo za mir".

No, kao i u mnogo cemu drugome, i ovom se prilikom Makedonija suocila s formalnim preprekama. Projekt "Partnerstvo za mir" namijenjen je bivsim clanicama Varsavskog ugovora, a kao sto je poznato bivsa Jugoslavija, pa prema tome i Makedonija kao jedna od bivsih jugoslavenskih republika nije pripadala tom bloku. S druge strane, Makedonija ne ispunjava ni drugi formalni uvjet, koje su ispunile sve ostale bivse jugoslavenske republike ( Slovenija, Hrvatska pa i Bosna i Hercegovina) osim kaznjenih Srbije i Crne gore, a to je punopravno clanstvo u KESS.

Prijemu Makedonije u KESS uspjesno se protivi Grcka, koja je u sporu s tom novom drzavom zbog njenog imena , koje smatra svojom historijskom bastinom. Doduse, Grci nude Makedoniji trgovinu nakon koje bi Grcka skinula veto na njen prijem u punopravno clanstvo KESS-a. Makedonija bi trebala sa svoje zastave skinuti sesnaestokrako zlatno sunce, koje Grci, takodjer, smatraju svojim historijskim simbolom ( pripadalo je makedonskoj dinastiji iz razdoblja prije nove ere obiljezeno vladavinom Filipa Makedonskog i Aleksandra Velikog). Zauzvrat Grcka bi skinula veto u KESS-u. Navodno, tu diplomatsku razmjenu sklon je podrzati i Washington. Prema nekim informacijama, koje stizu iz Atene, ukoliko bi se tako nesto dogodilo, sto bi otvorilo vrata i nastavku trenutno zamrznutih grcko-makedonskih pregovora pod okriljem Ujedinjenih Nacija, Amerika bi u martu priznala Makedoniju i s njom uspostavila diplomatske odnose.

Koliko god sve to s diplomatske tocke gledanja izgledalo privlacno, u ovom je trenutku pod velikim upitnikom bi li takva odluka mogla proci u makedonskom parlamentu. Za njeno donosenje potrebna je dvotrecinska vecina glasova, a izvjesno je da najbrojnija parlamentarna grupa opozicijskog VMRO-DPMNE, koja okuplja makedonske nacionaliste, ne podrzava tu ideju. U takvoj situaciji, Makedoniji ne preostaje drugo, nego i nadalje, kada je rijec o njenoj sigurnosti i obrani, biti oslonjena na dva nesigurna uporista.

S jedne strane, to je igra na kartu sukobljenih interesa na njenoj teritoriji susjednih zemalja. Pri tome se polazi od procjene da su svi susjedi svjesni da kada bi jedan pokusao nesto napraviti u Makedoniji, uslijedila bi kontrareakcija drugog, kao i procjene da trenutno nitko od njih nije spreman preuzeti rizik otvaranja novog ratnog zarista, koje bi eskaliralo u siri regionalni sukob - pravi balkanski rat.

Drugo uporiste, koje takodjer u sebi nosi izvjesnu kolicinu nesigurnih elemenata je detalj spomenut na pocetku teksta - misija UNPROFOR-a u Makedoniji, koja je u ponedeljak obavila i godisnju smjenu komandanata. Komandantsku palicu nad mirovnim snagama UN preuzeo je norveski general TRigve Telefsen s mandatom od godinu. Poseban znacaj u tom nordijskom bataljonu "plavih sljemova" ima maericka ceta, koja je, takodjer, prije desetak dana zamijenjena svjezim snagama - 350 novih amerockih vojnika, koji ostaju sljedecih sest mjeseci nadgledati makedosnku sjevernu granicu.

Dolazak generala Telefsena, medjutim otkrio je jedan dosada nepoznat detalj. Iako mandat vojnika UN u Makedonija predvidja iskljucivo monitoring, tj. nadgledanje i izvjestavanje o situaciji na makedonsko-srpskoj i makedonsko-albanskoj granici, plavi slemovi ipak nisu svedeni na puke promatrace. Odgovarajuci na novinarsko pitanje sto ce preduzeti vojnici UN u slucaju agresije, Telefsen je , doduse, rekao da "ne vidi razloga da se tako nesto dogodi", ali je dodao da se zajedno s makedonskom vladom pripremaju i planovi za svaki slucaj. Ipak, postavlja se pitanje moze li, posebno nakon onoga sto je dozivjela Bosna uz uredno stacionirane vojnike UN na njenom tlu, biti jamstvo sigurnosti Makedonije? Po svemu sudeci, NE!

VERA GEORGIEVSKA