ZAGREBACKE METROPOLITANSKE NAVADE

AIM, ZAGREB, 25.01.1994.

Cak i u vrijeme najzesceg rata u Hrvatskoj, nocni zivot i svi drugi oblici zabave u Zagrebu nisu zamirali ni trenutak. Doduse u nesto izmjenjenim okolnostima, uz neku vrstu policijskog sata, ogranicenog radnog vremena lokala, uz zamracene ulice i neizbjeznu domoljubnu ikonografiju. Bio je to samo razlog vise da se Zagrebu spocitne razuzdanost u vrijeme kada niti trideset kilometara daleko gore sela i gradovi, i povede razgovor o ravnomjernoj raspodjeli ratnih stradanja u Hrvatskoj.

Objede su isle tako daleko da se Zagreb znalo nazvati leglom dezertera i ratnih profitera (o potonjem bi se i dalo govoriti). A ni danas, dvije godine poslije, uz koliko-toliko bolje stanje, barem kad se radi o ratnim zbivanjima, objeda na racun raskalasenih metropolitanskih navada, iz provincije nimalo ne manjka.

Zagreb se svim silama trudi da postane metropola. I to mu cini se polazi za rukom, osobito ako se ne grebe po prilicno sjajnoj ali i plitkoj povrsini. Najbolji dokaz tome su grupe inozemnih novinara koji su naprosto sokirani snagom kontrasta, naprimjer, porusenog Pokupskog (radi se o mjestu koje je u zoni gradskog autobuskog prometa) i bljestavila zagrebackih izloga, ulica, restorana... Skoro da ljudi pomisle kako se i nisu maknuli iz sigurnosti svojih zapadnoevropskih gradova.

Zagrepcani, osobito oni mladji, vole i izlaske i zabavu. Teret rata su u posljednje vrijeme itekako poceli osjecati na svojim novcanicima sto se odrazilo i na ucestalost izlazaka, no ljudi se snalaze, nesto se uspara, a ti proredjeni odlasci u restorane, kina, kazalista itd. poprimaju oblike pravih malih rituala ugodnog trosenja vremena i novca, u zelji da se barem na kratko pobjegne nimalo veseloj svakodnevnici.

Posebna su prica subotnji i nedjeljni prijepodnevni odlasci na "spicu". Svatko tko u ovom gradu imalo drzi do sebe pojavit ce se u jednoj od promotivnih kavana na Trgu bana Jelacica, ili ce se tek prosetati Trgom, nije ni bitno, jer vidjeti i biti vidjen jednostavno se mora. Prilika je to da se sazna sto je trenutno "in", da se cuju svjezi tracevi iz politickih, kulturnih, sportskih i estradnih krugova. A i ne kosta mnogo.

Kad je vecernji izlazak u pitanju, Zagreb i tu pruza dosta mogucnosti, no za one koji se odluce vecer provesti u nekom kaficu, kavani, restoranu ili klubu, unatoc ogromnom izboru, zadovoljstvo moze pruziti tek nekoliko njih u strogom gradskom sredistu. Pod "zadovoljstvo" podrazumijevamo kakvu-takvu pristojnu uslugu, ambijent, glazbu itd. I tako je jedan ne bas mali grad svoj nocni zivot stisnuo na par stotina kvadratnih metara na uglu Tesline i Gajeve ulice. Radi se o prostoru nekadasnjeg OKC-a, a danas je to pravi kompleks kafica, i to izrazito frekventnih i "in" mjesta: BP club, Atrij, Hard rock kaffe, Talija i Teatar.

Atrij, nekad broj jedan gradskom sminkeraju, bio je neko vrijeme utociste sumnjivim biznismenima i "izbjeglicama" BH provinijencije, sto je za sobom povuklo i poprilican broj policajaca u civilu, a krajnji rezultat su bile veoma ceste racije. Bio je to razlog napustanja ovog mjesta od strane stare klijentele. Sada su stvari nesto drugacije, a Atrij svim silama nastoji dovesti natrag stare i "dobro potkozene" goste.

Talija je otvorena s namjerom da joj glavni gosti budu djelatnici Zagrebackog kazalista mladih. No kako se radi o dopadljivom prostoru, ugodnog interijera (zidove krase odlicni Lupinovi aktovi) i vjecito jace glazbe nego drugdje, vrlo brzo je provaljeno i postalo je utociste vrlo sarenih grupica ljudi. Mogu se tu sresti gotovo sve bivse i sadasnje zvijezde, glumci, rokeri, pisci, vojnici, kurve, narkomani, kojekakvi marginalci, ali i cisto normalan i fin svijet.

Teatar i Hard rock caffe, i ne zasluzuju osobitu paznju, iako je potonji pompozno otvoren kao jedan od prvih europskih HRC-a u poznatom lancu. Jedini klub u ovom nizu istinsko gradsko kult mjesto je BP club, vlasnistvo jazz legende Boska Petrovica. Ugodan prostor, vrhunska usluga, ziva svirka gotovo svako vece, veliki izbor pica, pogotovo piva, ucinili su ovo mjesto omiljenim sastajalistem velikog broja Zagrepcana. A gazda se pobrinuo da u njegovom lokalu ne bude dosadno ni u neko gluho doba, pa je tako, recimo, svake subote tocno u podne u BP-u izvrsna svirka poznate rock grupe Vjestice.

Pored sve vece oskudice u novcu, u modu kao mjesta za izlaske, cini se, ponovo dolaze restorani. Njih u Zagrebu doista ima mnogo, i to jako dobrih, no ovom prilikom spominjemo samo dva: Vinodol i Baltazar. Prvi je u Teslinoj ulici, dakle u neposrednoj blizini vec spomenutih kafica, i paznju zasluzuje osim po odlicnoj hrani i kao glavno sastajaliste svih relevantnijih politickih krugova u gradu, od onih na vlasti, do oporbenih. Ovo mjesto je novinarima, naprimjer, nepresusan izvor pouzdanih informacija, o smjerovima kretanja unutarnje politike, gospodarstva, a nerijetko i dobrog politickog traca, pa i istinskih pikanterija.

Drugi restoran, Baltazar, koji se nalazi na Novoj vesi spominjemo iskljucivo zbog zaista dobre ponude hrane i pica, zbog vrhunske usluge, i jednostavno zbog toga sto je ovaj restoran klasican primjer kako jedno takvo mjesto treba izgledati.

Kad su disko klubovi u pitanju niti tu Zagreb nije u deficitu. Ipak, u zadnje vrijeme kao da je nestalo interesa za mastodontskim plesnim dvoranama sa po par tisuca natiskanih raspomamljenih plesaca. U modi su zive klubske svirke. Tako je najpoznatiji "Saloon" svoj donedavno klasicni disko program pretvorio u sedam tematski i sadrzajno razlicitih muzickih veceri. Najpoznatije i najposjecenije su one utorkom i cetvrtkom. Svaki utorak je Rubi tuesday, klasicno rock vece uz zivu svirku najpoznatijih ali i onih nesto manje poznatih hrvatskih rock bandova, dok su cetvrkom gosti Saloona izvrstan Fanky band Song Killers.

No, to nije kraj, osobito kad su nekadasnji disko klubovi u pitanju. Tako, recimo, u studentskim krugovima narocito popularan klub Gjuro, postaje u zadnje vrijeme mjestom promocija knjiga, casopisa, modnih revija i slicnih dogadjanja, a jednom mjesecno u Gjuru se sjate svi zagrebacki pederi, lezbijke, travestiti, perverznjaci i egzibicionisti na tzv. Bizzar Party. Uvjet za ulazak je erotsko donje rublje, odjeca od koze, gume u sadomazo stilu, razne uniforme i sl. Fotografiranje, nazalost nije dozvoljeno.

Ipak, ni oni zeljni klasicnog disko provoda nece biti uskraceni. Za njih se brinu diskoteke The Best i Aqarius. U modi je Have odnosno tehno glazba koja se konzumira uz u Zagrebu veoma popularnu sinteticku drogu, neku vrstu steroida po imenu Extasy. Nedavno su tako poklonici tehno pokreta organizirali veliku Have party za oko tri i pol tisuce ljudi u tunelima ispod zagrebackog Gornjeg grada. Nije to promaklo ni HTV-u koji je prilicno opsirnom reportazom popratio citav dogadjaj.

Imaju Zagrepcani i jedan lijepi stari nacin ugodnog provodjenja slobodnog vremena, a njeguju ga generacijama. Radi se o odlasku u kino, a to je u Zagrebu, pravi, potpuni cjelovecernji izlazak. Kino repertoar je dobar, osobito unatrag godinu dana kada je par privatnih kino distributera natjeralo dotada neprikosnovene Zagrebacke kinematografe da razmisle o buducim poslovnim potezima. Krajnji rezultat je veliko zadovoljstvo publike i izvrsna kino ponuda. U ovom trenutku se u zagrebackim kinima vrti nekoliko svjetskih hitova: Slucajni junak sa D. Hoffmanom, Disneyev crtani film Aladin, Sliver sa Sharon Stone i Williamom Baldwinom, Izlazece sunce sa Seanom Conneryem, The Firm sa T. Cruiseom i G. Hackmanom, The Last Action sa A. Schwarzeneggerom, biografski film o Tini Turner.

Kolikogod je stanje u kinima dobro, toliko je u kazalistima lose, i cini se da je ovo najteze razdoblje u kojem se hrvatsko glumiste ikado naslo u svojoj povijesti. Osim par osrednjih komedija i megalomanskih projekata sa domoljubnom tematikom, nista vazno spomena nije se u zagrebackim kazalistima moglo pogledati posljednjih godinu, dvije.

Police zagrebackih knjizara relativno su dobro popunjene, no sve prisutnija besparica osjetno je smanjila prodaju knjiga. To ide na ruku uvjek dobro opremljenim antikvariajtima, koji su u zadnje vrijeme prava meka za sve one koji se ne zele odreci dobre knjige, a za nesto novo naprosto nemaju para. Indikativna je i cinjenica da je iz kulturnih rubrika po novinama ponovo potpuno nestalo recenzija, bilo domacih bilo stranih, izuzimajuci nekolicini hiperproduktivnih autora koji su u pravilu miljenici rezima.

Na kraju vrijedi spomenuti jos jedno mjesto, koje malo po malo pocinje zauzimati sve vise pozicije medju onim koji nastoje sto kvalitetnije i korisnije provesti svoje slobodno vrijeme. Radi se o Kulturno informativnom centru u Preradovicevoj ulici, koji skoro svakodnevno organizira tribine sa politickom i kulturnom tematikom, uz veoma dobre goste i izvrsne kino i video projekcije. Od kako je jedan dio centra adaptiran u veoma zgodan kafic, mnogo ljudi svoje slobodno vrijeme rado trosi na ovom mjestu.

NEBOJSA TARABA