KRSCANSTVO I DEMOKRACIJA

O okruglom stolu "Krscanstvo i demokracija" koji je odrzan na Fakultetu politickih znanosti pise zupnik Luka Vincetic i sam sudionik skupa. Bilo je rijeci o krscanskom shvacanju demokracije, o evropskim demokrscanskim stranka, o neimanju tradicije demokrscanstva u Hrvatskoj, o pokusajima stvaranja jake demokrscanske stranke u Hrvatskoj. Ustanovljeno je ono najvaznije: Crkva i demokrscanske stranke nisu jedno te isto, naprotiv, svaka stranka je nekonfesiona i djeluje na nacelima politickog ponasanja.

AIM, ZAGREB, 24.01.1994.

Nedavno je - tocnije od 13. do 14. sijecnja ove godine - u organizaciji Fakulteta politickih znanosti Sveucilista u Zagrebu odrzan vrlo zanimljiv razgovor o odnosu krscanstva prema demokraciji, posebno ovoga casa u Hrvatskoj. Tu se konkretno mislilo i na pojavu nekoliko stranaka koje su u svoj program stavile tzv. krscansku denominaciju.

Razgovori na Okruglom stolu bili su podijeljeni u tri tematske cjeline. Prva, teoretska, u kojoj se je raspravljalo o krscanskom shvacanju demokracije, odnosno politike, socijalnoj nauci Crkve i sl. U tom dijelu rasprave sudjelovali su dr. Miroslav Brandt, dr. Marijan Valkovic, dr. Branimir Luksic, dr. Ivan Padjen, Radovan Grgec, dr. Drago Simundza i dr. Stjepan Baloban. Nakon svih izlaganja razvila se diskusija u kojoj se je trazio smisao pojma i sadrzaja "krscanske demokracije", to jest, sto znaci i kako to definirati. Svi su se slozili u tome da postoji "demokracija" koja nije niciji terminoloski privilegij, ali je ostalo pitanje u kojem smislu taj pojam moze biti i "krscanski"? Profesor Valkovic, inace profesor na Teoloskom fakultetu u Zagrebu, je istakao da je u takvom slucaju krscaninu u politici Biblija inspiracija, on je tada vodjen jednom "pozadinskom politikom", koju mozemo pisati s velikim slovom P. Takva je politika tad nadahnuta evandjeoskim nacelima u borbi za opca humanisticka nacela. Svi su se diskutanti slozili da poslije pada komunizma u zemljama Istocne Evrope, takodjer i u Hrvatskoj, postoji "eticki vakuum" u kojem ima mjesta i za krscanina angaziranog u politici. Prof. dr. Ivan Padjen, s fakulteta organizatora ovog susreta, zatrazio je da se operacionalizacija krscanske demokracije profesionalizira na taj nacin sto ce se demokrscani u Hrvatskoj podvrgnuti, kako je on rekao, "kritickom susretu" s politoloskom znanoscu. On je bio inace vrlo kritican prema ovom skupu, ocjenivsi da se nije odmakao od vladajuce ideologije. Tu je svoju tvrdnju potkrijepio slicnim sastankom u Varsavi na kojemu je takodjer sudjelovao. Svojim misljenjem ukljucio se i dr. Marko Veselica iz HKDU, kao gost, i rekao kako u Hrvatskoj vlada veliko neznanje o krscanskoj demokraciji i da to stanje treba svakako popraviti. Lav Znidarcic, koji je bio nekadasnji prvak hrvatske katolicke organizacije Krizari koju su zabranili komunisti kad su dosli na vlast, ostro se je suprotstavio bilo kakvom sudjelovanju Crkve u vlasti. Replicirano mu je da se tu ne radi o Crkvi u vlasti, nego o krscanima i katolickim svetovnjacima koji cak prema koncilskim smjernicama imaju zadacu da se aktivno ukljuce u politicki zivot. Ali ne pod obvezom stvaranja neke "krscanske stranke", nego im Crkva ostavlja na volju kako ce se politicki organizirati. D. Simundza je napomenuo da je vazno za krscanina shvatiti da je "njegova politika" uvijek subordinirana Objavi i da je to ona "eticnost" koja mora oplemeniti svaku politiku koja polazi od krscanskog imena.

U drugoj tematskoj cjelini govorili su dr. Vjekoslav Cvrlje, dr. Andjelko Milardovic, dr. Zvonko Posavec i dr. Stefica Deren- Antoljak. Svi su izlagaci s puno znanja osvijetlili nastanak demokrscanskih stranaka u Evropi, sadasnji njihov program i aktualne teskoce u kojima su se eventualno nasle u svojim zemljama, kao sto je to, naprimjer, s demokrscanima u Italiji. Bivsi ambasador bivse Jugoslavije u Vatikanu g. Cvrlje je vrlo opsirno obradio odnos talijanske Crkve i demokrscana, posebno onaj vazni dio koji kazuje da je tek po dolasku papa Ivana XXXIII i Pavla VI demokrscanska politika u Italiji bila slobodna od uplitanja Kurije u njezino prakticno politicko djelovanje. Dr. Posavec je izuzetno zanimljivo izlozio program njemackog CDU, napomenuvsi pritom da je ta demokrscanska stranka danas znatno odstupila od deklaracija na papiru, sto je sasvim razumljivo, s obzirom na pragmaticne potrebe, a i zato jer je to stranka koja zeli obuhvatiti razne slojeve pucanstva ("chatch all Parthy). Prof. Stefica Deren-Antoljak je obradila dosta u Hrvatskoj nepoznatu temu o demokrscanskim strankama u nordijskim zemljama. Istakla je da su se te partije pojavile puno kasnije nego u ostaloj Evropi i da nemaju neku veliku populaciju iza sebe ni danas, ali su jaki na tzv. etickoj osnovi. One su stranke moralnog protesta i uvijek nastupaju kad je jedan odredjeni segment morala u krizi.

Drugi dan Okruglog stola zapoceo je trecom tematskom cjelinom koja je vec po svojem sadrzaju trebala izazvati prilicno razlicite reakcije - kao sto se je uostalom i dogodilo. Prema programu organizatora tad su trebali nastupiti i neki od prvaka demokrscanskih stranaka u Hrvatskoj ili od onih koje na to ime pretendiraju, kao sto je vladajuci HDZ. U toj cjelini nastupili su akademik Ljubo Boban, te Miljenko Zagar i Luka Vincetic, zupnik. Poslije ovih izlaganja rasprava je bila uistinu ziva. Izneseni su podaci da u Hrvatskoj zapravo nema demokrscanske tradicije (Ljubo Boban), da se ovoga casa trazi demokrscanska ustrojba jedne jake takve stranke u Hrvatskoj sto bi najprije mogao biti HDZ (Miljenko Zagar) i da je Crkva u Hrvata, odnosno njen hijerarhijski dio u prilicnoj mjeri rezerviran, poucen iz proslosti, prema stvaranju demokrscanskih stranaka u Hrvatskoj (Luka Vincetic). U tu su se raspravu ukljucili i neki stranacki prvaci, kao Marko Veselica (HKDU), Bozidar Petrac (HDZ) i g. Ivan Keglevic (HKDS). Oni su naglasili da su demokrscanske stranke u Hrvatskoj tu, i to je cinjenica koju treba i drzava, ali i crkva uvaziti. Koliko je koje stranke program stvarno iz pozicije krscanskog svjetonazora ostalo je sporno, i o tome se je dugo govorilo medju sudionicima susreta. Poruka je bila jasno upucena g Tomislavu Jantolu, dekanu Fakulteta politickih znanosti u Zagrebu, da se ovakvi skupovi vise puta odrze, jer su pokazali svu svoju potrebu u sadasnjem politickom trenutku u Hrvatskoj. U raspravi su jos sudjelovali i neki profesori s ovog fakulteta sa zanimljivim prilozima, kao naprimjer dr. Ivan Siber, dr. Branko Caratan, dr. Eduard Kale i drugi.

Sto je pokazao ovaj razgovor o jednoj od politickih alternativa u sadasnjoj politickoj konstelaciji stranackog zivota u Hrvatskoj? I ovdje je bilo govora o zarisnom pitanju u slucaju odnosa krscanstva spram demokracije: sto je to "krscanska demokracija", odnosno, sto je to prepoznatljivo u nekoj stranci da je mozemo imenovati "demokrscanskom"? Problem je ostao nerijesen - kao sto se moglo i ocekivati. Dr. Valkovic je ponovio vec prije izrecenu misao da je to put do opcih humanih nacela nadahnut Evandjeljem, dok je, naprimjer, Luka Vincetic, uz odredjene rezerve, pripomenuo da bi to mozda mogao biti izricaj izrastao iz tzv. krscanske civilizacije. Pod tim je pojmom objasnio da razumijeva judeohelenizirano krscanstvo, odnosno kristijanizirani judeo-grckorimski svijet. A krscanin je tu, u toj evropskoj tradiciji, kao onoj koji se je slobodno odlucio na svoj izbor na nacelima Kristove poruke. Tako ce krscanin u politici ostati profesionalac - misli on - ili liberalnog odnosa prema njoj i akterima drugih politickih opredjeljenja. Ustanovilo se je ono najvaznije - Crkva i demokrscanske stranke nisu jedno te isto; naprotiv, svaka takva stranka je apsolutno nekonfesionalna i djeluje u skladu sa smjernicama Drugog vatikanskog sabora - islo se je dalje u smjeru razgovora? Jest, receno je, ako se bude postivao temeljni postulat, a to je da su sto se tice politickog angazmana i izbora nacina kako to uciniti, katolicki svjetovnjaci apsolutno slobodni i autonomni. U tom slucaju, ako je katolicka crkva (a o njoj je najvise i bilo rijeci na tom skupu) na neki nacin rezervirana prema stvaranju takve denominacije stranaka u Hrvatskoj, onda je to sa zadrskom - to jest, nista se ne protivi slobodnom i korisnom izboru laickog poslanja u politici. Bilo je, takodjer, primjedbi da u sadasnjem casu u Hrvatskoj nema stvarnog kadra za organiziranje eventualnih stranaka demokrscanske orjentacije - ali je i to prokomentirano od nekih politickih prvaka (dr. Marko Veselica, Ivan Keglevic i dr.) kao "lagana" demagogija od strane crkvenih poglavara koji zapravo ne vide cinjenicu postojanja tih i takvih stranaka.

Teme sa ovog skupa su svakako znacajan prilog novome politickom pluralistickom dobu u Hrvatskoj, i sigurno ce potaknuti na nova razmisljanja o mogucnostima razvoja demokracije kako je oblikuje krscanstvo na svojim temeljima i u svome prokusanom receptu socijalne nauke.

LUKA VINCETIC