DA BOG PODRZI SANKCIJE

Sverc nafte u Crnoj Gori

size: Dugo su nakon uvodjenja snakcija gradjani Crne Gore manje vise uredno podmirivali svoje potrebe za benzinom. Glavni kanal za snabdijevaanje isao je iz Albaije preko Tuza, varosi nadomak Podgorice, koja je pretezno naeeljena Albanvcima. O jesenas u "naftno kolo" ukljucuju se stanovnici bogate zetske ravnice. Svakog dana oko 200 camaca, preko Skadarskog jezera, prelazi iz Crne Gore u Albaiju, iz Zete u Vraku, odakle dovlace burad sa toliko trazenom naftom. U Albaniji bure od 210 litara se placa, zavisno od kvaliteta, od 160-190 DM, a u Crnoj Gori se, "na malo", prodaje za 300-340 DM. Izrada ili rekonstrukcija camaca glavno zanimanje, a metalni cepovi za burad najtrazeniji artikal. Procjenjuje se da nema kuce u Zeti koja nije dosad od nafte uzela bar 10 hiljada DM. Zarada onih nejspretnijih se mjeri cak milionima maraka.

Tekst: "Daj Boze da ove sankcije potraju", najcesca je uzrecica sagovornika sa kojima smo razgovarali o svercu nafte preko Skadarskog jezera. Prica o enormnom bogatstvu koje su ljudi, tako reci, preko noci, stekli zahvaljujuci trgovini naftom, objasnjava pozadinu ove cudne molitve.

"Svakog dana (zamisljenu) granicu izmedju Crne Gore i Albanije, na Skadarskom jezeru, ilegalno prelazi oko dvije stotine camaca", tvrdi jedan dobro upuceni poznavalac svercerskih tokova izmedju Zete, bogatog poljoprivrednog kraja uz crnogorsku obalu Skadarskog jezera, i Vrake, albanskog dijela skadarskog regiona poznatog po tome sto ga nastanjuju, uglavnom, Srbi i Crnogorci.

Juzna jugoslovenska republika je, naime, punu godinu dana duze od Srbije uspijevala da odoli izolaciji i redovno je snabdijevala gradjane odredjenim kolicinama nafte i naftnih derivata. No, od uvodjenja Rezolucije broj 820, inostrani, uglavnom grcki, tankeri sve teze su probijali blokadu brodova NATO pakta postavljenu ispred barske luke. To je uzrokovalo da, uoci Nove godine, Vlada saopsti kako su se rezerve istanjile do te mejre "da smo prinudjeni ukinuti benzineske bonove za fizicka lica", cime su grazani prinudjeni na snalasenje preko crnog trzista.

U posao sa svercom nafte odmah po uvodjenju sankcija prema SRJ ukljucile su se brojne privatne i drzavne firme. A, nedugo zatim i snalazljiviji gradjani, s jedne i druge, strane crnogorsko-albanske granice. Najbrze su reagovali tradicionalno dovitljivi trgovci iz Skadra. Ugradjivali su duple rezervoare u automobile i tako prenosili benzin preko granicnog prelaza Bozaj da bi ga potom preprodavali u Tuzima ili Podgorici, koja je svega dvadesetak kilomatara udaljena od granice sa Albanijom. Tako su Tuzi, malo mjesto, na sredokraci izmedju Podgorice i albanske granice povratile pradavni smisao svog imena. (Naziv mjesta pretezno naseljenog Albancima i Muslimanima potice iz vremena kada su ovim putem prolazili karavani sa solju pa je varos dobila naziv "tuzi" - "stanica soli".) Obnavljanje rodjackih i prijateljskih veza ubrzo se pokazalo veoma isplativim. Gotovo svaka kuca u ovom mjestu postala je mala benzinska pumpa. Podgoricki vlasnici automobila, kojima ogranicene kolicine benzina (u pocetku 30 litara mjesecno, a potom svega 15 litara) nijesu podmirivale oktansku zedj, odlazili su do Tuza kao do najblize benzinske pumpe. Razlog je naravno bio u cijeni. S obzirom na kvalitet benzina, koji se ovdje mjeri bojom (zuti je najlosiji, dok su crveni i zeleni kvalitetniji), cijena goriva u Tuzima je konstatno za 20 do 30 odsto niza nego na pijacama u Podgorici.

Od jesenas, medjutim, u igru ulaze i stanovnici Zete. Oni su blokadu poceli da probijaju camcima, i sto je najinteresantije, pritom im nijesu bile potrebne vize, koje zbog restrikcija albanske ambasade u Beogradu, predstavljau najvecu prepreku za prelazak granice na Bozaju, jedinom granicnom prelazu izmedju Crne Gore i Albanije (nalazi se na polovini puta od crnogorske Podgorice prema albanskom Skadru). Jednostavno, cunovima preplove Skadarsko Jezero i bez ikakve granicne ili carinske kontrole dolaze do albanske obale, najcesce do varosi Kamenica, gdje ih sa buradima punim nafte cekaju "poslovni partneri" iz donedavno najizolovanije zemlje na svijetu. Tako se camcima svercuje sve i svasta, od cigareta do satelitskih antena, ali najvise nafta i benzin. O isplativosti cijele operacije svjedoce sljede}i podaci. Svako bure nafte, a racuna se da u njega stane 210 litara, Albancima se placa od 160 do 190 maraka, zavisno od kvaliteta, dok se u Zeti, za isto bure, "na veliko uzima od 210 do 240 maraka a na malo i citavih 300 do 320 maraka.

Zanosna brzina zarade, iako skopcana sa prilicnim rizikom, postala je primamljiva za veliki broj ljudi, tako da se posljednjih mjeseci masovno grade novi ili dogradjuju stari camci. U tradicionalne "cunove" kojima su Zecani ribarili po Skadarskom jezeru moze se, naime, utovariti svega pet buradi s naftom, pri cemu se prekoracuje dozvoljena opterecenost i stvara opasnost od prevrtanja i potapanja camca pri vecim talasima. Otuda zetski cunovi umjesto ranija tri, sada imaju po cetiri, pet ili vise "kolomata" (radi se o broju dasaka od kojih je camac sastavljen), tako da mogu da ponesu i mnogo veci teret. Naglo je porasla i potraznja za buradima, dok za metalnim cepovima za burad vlada prava jagma. Svaki se placa po 10 maraka, pri cemu najgore prolazi podgoricki Kombinat aliminijuma iz kojeg radnici masovno kradu ove cepove.

Najvecu opasnost za ljude iz camaca predstavljaju vjetar i talasi. Od crnogorske do albanske obale manjim camcima je potrebno po sat, sat i po plovidbe, a natrag, posto ukrcaju punu burad, oko dva i po sata. Pri tome se mora proci dio otvorenog jezera (svega petnaestak minuta plovidbe), ali upravo tu su najveci talasi i stalna opasnost od iznenadnih vjetrova. Utovar buradi sa naftom u Albaniji se obavlja rucno, pa cesto partneri samo zamijene pune i prazne camce. Na crnogorskoj obali je tehnoloski nivo pretovara visi. Uz pomoc traktorskih prikljucaka burad se, slicno kao sa dizalicom, izvlace iz camaca i pretovaruju u prikolice ili kamione odakle se magacioniraju u seoska dvorista. U kamionske cistijerne koje naftu iz Zete prevoze u druge krajeve Crne Gore, Srbije i srpskih krajina, nafta se iz buradi vrlo brzo pretace uz pomoc kompresora ili najobicnije pumpe za vodu. U ovaj posao je, objasnjavaju nasi sagovornici, ukljucena i crnogorska vlast koja izdaje posebne potvrde pojedincima, koji na osnovu njih sticu pravo otkupa i transporta svercovane nafte.

Naglo bogatstvo i duh avanture koji ide uz sverc nafte preko najveceg jezera na Balkanu produkuje brojne "lovacke" price o poduhvatima novopecenih "biznismena". Tvrdi se, tako, da nema kuce u Zeti koja od nafte nije zaradila najmanje desetak hiljada maraka. Zarada jednog novinara sa crnogorske Televizije, koji se medju prvima ukljucio u otkup i transport svercovane nafte, mjeri se na dva miliona maraka. Albanski vojnici, koji, navodno, povremeno i sasvim prijateljski presrecu svercere, uzimaju reket od deset maraka po osobi itd, itd. Koliko je sve to istina, tesko je reci, ali da bi smanjio nevjericu jedan od nasih sagovornika s ponosom pokazuje novi "Mercedesov" kamion cistijernu, koji je upravo kupio po cijeni od 130 hiljada maraka. To je zarada od nafte, tvrdi on.

Uz posao naravno idu i nova poznanstva. Partneri iz Albanije su, kako smo culi, vrlo korektni. Crnogorski i albanski sverceri se medjusobno ispomazu i nijesu rijetki slucajevi da jedni kod drugih gostuju (ilegalno, naravno) i po nekoliko dana. U Albaniji, inace, citav posao ide takodje kao sverc. Na pumpama se nafta ne smije tociti u burad, tako da je, zapravo, preprodaju kamiondzije, ciji se posao i svodi samo na to da stalno kruze oko benzinskih pumpi. Nafta je, najcesce, vrlo loseg kvaliteta. U nju se dosipa veoma mnogo (30 do 50 odsto) petroleja, zato sto je on u Albaniji jeftiniji - deset feninga za litar. Da bi motori mogli raditi na ovakvu mjesavinu goriva, u nju se, radi masnoce, dodaje bilo kakvo, najcesce korisceno, motorno ulje.

Dok ne dodje do krajnjeg kupca, nafta, tako, prodje kroz pet ruku. Pocev od benzinskih pumpi u Albaniji, svoj dio zarade prvo uzmu kamiondzije, potom sverceri, koji burad sa naftom dovoze do obale jezera, zatim su tu Zecani koji je cunovima prevoze preko jezera i najcedjce prodaju na veliko, dok su posljednji dileri naftom na pijacama u Podgorici i drugim gradovima po Crnoj Gori. Njihov posao je skopcan i sa opasnoscu da im policijske patrole kojih je, tvrde, sve vise, oduzmu naftu dok je u kanisterima prevoze iz Zete. Lanac je dug i u njega su ukljuceni, kako veliki biznismeni, koji telefonom narucuju cistijerne, tako i do juce dicna srednjoskolska omladina koji sa plasticnim bidonima sacekuju potencijalne kupce po pijacama. Na novotvoreni "naftovod" oslanjaju se i mnoga preduzeca ciji kamioni i autobusi vec odavno, umjesto na zvanicne "Jugopetrolove" pumpe, svracaju u seoska dvorista po Zeti.

Miris nafte se u Zeti osjeca na svakom koraku. Dvorista su puna buradi, a nerijetko se mogu vidjeti i poluukopane stare kamionske cistijerne. Gostinjska rijeka, koja se uliva u Skadarsko jezero i niz koju stanovnici zaseoka u okolini Golubovaca, najveceg naselja u Zeti, odlaze cunovima put jezera, svojevremeno je bila omiljeno sastajaliste ribolovaca, a danas je pretvorena u veliku naftnu mrlju. Pred Zetom, sale se nasi sagovornici, treba postaviti natpis "Zabranjeno pusenje", kao na pumpama. O upropastavanju plodne zemlje i velikim kolisinama izlivene nafte ne brinu. Niko vise ne mari za poljoprivredu, doskora oslonac zivota u ovom kraju - sada je nafta glavni biznis.

Dragan DjURIC