DA LI MESIC VOLI SKIJANJE?

Zagreb Jan 21, 1994

Koliko su tocne informacije koje je objavio tjednik "Globus" da je predsjednik Tudjman zatrazio od predsjednika Sabora Stipe Mesica da podnese ostavku, sto je ovaj, navodno, odbio. Predsjednistvo HDZ-a demantiralo je sve informacije u kojima se govori o sukobima u stranci na vlasti i smjenama u drzavnom vrhu, optuzujuci, pritom, novine i opoziciju da zeli uz podrsku iz svijeta destabilizirati i srusiti sadasnju vlast. Da sve nije bas tako, svjedoci Josip Manolic, donedavno drugi covjek HDZ-a i drzave, koji otvoreno govori o svom sukobu sa najjacim covjekom HDZ-ove desnice i ministrom obrane Gojkom Suskom. Cini se da ipak ne treba posve odbaciti vijesti o smjenama u vrhovima vlasti, jer i neki drugi potezi predsjednika Tudjmana ukazuju da on radi na povecavanju svojih predsjednickih ovlasti, iako su one i do sada bile takve da mnogi sadasnji polupredsjednicki sitem nazivaju superpredsjednickim.

AIM, ZAGREB, 20.01.1994. Jos se nije stisala galama oko "Globusova" objavljivanja "Informacije" o ratnim zlocinima takozvane Mercepove postrojbe, sto je nosila oznaku "drzavna tajna", a ovaj tjednik dosao je u novi sukob sa vladajucom HDZ. Ovaj put povod je tekst: "Odlaze li sa svojih polozaja Stipe Mesic, Josip Manolic i Gojko Susak?", a u kojem se analizira dramatican rasplet drugog kruga sukoba u vrhu HDZ-a. Pozivajuci se opet na vrlo visokog informatora (za ono prvo probijanje tajni, drzavne su novine optuzile Josipa Manolica), "Globus" izrikom tvrdi da je prije dvadesetak dana predsjednik Republike Franjo Tudjman predlozio predsjedniku Sabora Stipi Mesicu da podnese ostavku, sto je ovaj odbio. "Globusov" informator nadalje kaze da s obzirom na Mesicevo odbijanje smjena za sada nije aktualna jer je "odnos snaga u Saboru takav da Mesic ima potporu medju zastupnicima HDZ-a, a vjerojatno i oporbe".

Josipu Manolicu, predsjedniku Zupanijskog doma Sabora, dr. Franjo Tudjman nije preporucio da podnese ostavku, "no to ne znaci da do takve preporuke uskoro ne bi moglo doci". Manolic, svojedobno najblizi suradnik Tudjmana i drugi najmocniji covjek Hrvatske, danas se sa predsjednikom ne slaze u vecini strateskih pitanja. Sve ono oko cega su se sporili prije Drugog opcceg sabora HDZ-a sada je eskaliralo. To prije svega vrijedi za politiku prema Bosni i Hercegovini i za odnos prema pravnoj drzavi. Nadalje, ne slazu se ni oko daljnjeg politickog usmjerenja HDZ-a, kao ni sa izborom vodstva stranke. Uostalom koliko je taj sukob dubok pokazuje jedan Manolicev intervju u kojem se on pita: "A zasto bi uopce morala postojati Hrvatska demokratska zajednica?". Manoliceva je procjena da je ta stranka zapravo vec obavila svoj posao, to jest preuzela vlast od komunista, ali se ocito nije slagao sa nacinom da se ta vlast odrzava po svaku cijenu, pa i odlazeci u opasne, blago receno, desne vode. Slicne stavove zastupa i Mesic, cija je pozicija ovog casa prilicno marginalizirana, kao uostalom i cijeli Sabor, ali buduci da on obavlja po Ustavu potencijalno drugu najvazniju duznost u Hrvatskoj, jer kao predsjednik Sabora zamjenjuje predsjednika Republike, logicno je da se pritisce da da ostavku, ali i da on cini sve da bi to izbjegao.

Kad je pak rijec o najjacem predstavniku desne frakcije, ministru obrane Gojku Susku, vrlo bliskom Tudjmanu, ali i povezanim sa Herceg-Bosnom, koja je njegovo pravo zaledje, ni on, prema "Globusu", vise nema onoliko Tudjmanovo povjerenje koliko je imao do nedavno. Protiv njega stoje dvije glavne optuznice. Prigovara mu se zbog katastrofalnog stanja u Herceg-Bosni i na dusu mu se stavlja sukrivnja za tragediju Hrvata u srednjoj Bosni, a navodno je odgovoran i za nerazvijenost hrvatskog vojno-industrijskog kompleksa. Uz Suskovo ime odmah se vezuje i Mate Boban, koji se ni ovaj put nije pojavio u Zenevi, vec ga je opet mijenjao Mile Akmadzic koji je i potpisao sporazum sa Nikolom Koljevicem. Tudjman je vec ranije objasnio da nije smijenjen, vec da je to ustupak Muslimanima, koji Bobana direktno optuzuju za hrvatsko- muslimanski rat.

Josip Manolic, koji je opet dao intervju "Globusu", komentirajuci Tudjmanovo objasnjenje, reci ce: "Nekome taj odgovor moze biti zadovoljavajuci, nekome drugome ne mora". Ali otisao je korak dalje u optuzbama na racun Bobana i Suska. Tako tvrdi da je Mate Boban "vise puta preko radija upucivao pozive stanovnicima srednje Bosne da napuste svoja ognjista, a nudio im je veliki i bogati prostor na jadranskoj obali, u Istri i na otocima. To je strateska pogreska hrvatske politike u BiH, jer Hrvati se pozivaju da napuste podrucja, gdje su njihovi korijeni. Takva politika znaci prijelaz Srba preko Drine i povezivanje Knina s velikom Srbijom. Kreatori hrvatske politike u Bosni i Hercegovini, koji su pod snaznim utjecajem hercegovacke zbilje, nedopustivo su osjetljivi na svaki kriticki osvrt smatrajuci je i dalje najboljom. No, rezultati ih demantiraju i vode u sve vecu izolaciju".

Manolic se ne slaze sa Suskom zbog njegovih ideja da Hrvatska vojno intervenira u Bosni i Hercegovini "jer svatko tko daje takve izjave mora znati sto one znace za hrvatsku drzavu". On i ne skriva da je u otvorenom sukobu s ministrom obrane, ali dvoji kakav ce biti rasplet: da li ce jedan od njih morati otici, ili ce se sve prepustiti vremenu. No, ono oko cega se vjerojatno najvise spori sa svojim oponentima, koji ga nazivaju bivsim udbasem i komunistom, je njegova ocjena djelotvornosti pravne drzave za koju ima samo jednu rijec: Katastrofalno! "Ubojstva, nasilje, delozacije, miniranja, sverc - sve su to postale svakodnevne pojave. A najgore je od svega sto se vrlo mali broj slucajeva procesuira, da se vrlo malo zlocina rjesava na sudu. Rat je razlogom povecanja nasilja, ali neovisno od rata drzava ne smije podnositi ubojstva i ne smije ne progoniti ubojice".

No, da se nesto kuha potvrdilo je i pisanje jednog minornog novinara (Ante Gugo) u "Slobodnoj Dalmaciji", kojeg ipak treba citati samo zato jer u pravilu prenosi stavove "dvora". Naime, ovaj novinarski pocetnik, sto je preko noci postao sefom dopisnistva "Nedjeljne Dalmacije", tvrdi da je prica o Mesicevoj smjeni bila brizno cuvana i da je stara 45 dana. Po njemu smjenjivanje Vice Vukojevica, "covjeka koji se najotvorenije suprotstavio zagovaranoj i prijeko potrebnoj pomirbi unutar hrvatskog naroda", trazilo je zrtvu i na drugoj strani. Zrtveni jarac pronadjen je u imenu Stipe Mesica "jer zbog otvorene konfrontacije s politikom dr. Tudjmana njegov odlazak sve je manje upitan, a manje je vjerojatno da ce biti smjenjen i Josip Manolic, te da ce Suskov resor obrane preuzeti dr. Franjo Greguric". Manolic je, naime, po ovoj interpretaciji jedan od najaktivnijih suosnivaca stranke, neumoljivo lukav i lucidan covjek na kojeg se u kriticnim situacijama moze racunati, a nije opasan jer ima tek pocasnu funkciju. Sto se Suska tice on je najzasluzniji sto je "ustabilio mnoge stvari u vojsci i obrani" i zahvaljujuci njemu hrvatski vojnici "jedu hranu kao i pripadnici NATO-a i puse 'marlboro' u tvrdom pakovanju".

Dakle, iako je potpuno jasno da bitka unutar HDZ-a jos nije zavrsena i da su tek sada na vidjelo izbile sve nesuglasice i razlike u koncepciji, (registrirano je i da na posljednjoj sjednici Predsjednickog vijeca obrane i nacionalne sigurnosti nije bilo ni Manolica, ni Mesica, ni Vrdoljaka, a da istodobno Ivan Bobetko izjavljuje da obnavlja svoje clanstvo u HDZ-u jer je izgubila udbaska struja koja bi da je osvojila vlast unistila Hrvatsku i to cini pod okriljem Glavasa u Osijeku), Predsjednistvo stranke saopcava kako su "neistinite i zlonamjerne dezinformacije o podjelama u vodstvu. Takodjer su neistinite spekulacije o smjenama nekih visokih drzavnih duznosnika, osobito gospode Mesica, Manolica i Suska. Netocne su i informacije po kojima je predsjednik Republike zatrazio ostavku od Mesica, a istina je samo da je Mesic na godisnjem odmoru i da ce neko vrijeme boraviti u inozemstvu". (Usput na pitanje novinara: zasto je Stipe Mesic usred zime, i uoci zasjedanja Sabora, sto je zakazano za 25. sijecnja, otisao na jednomjesecni odmor, Manolic seretski odgovara: "Covjek, vjerojatno voli skijanje!").

No, Predsjednistvo nije ostalo samo na tome vec ocjenjuje da "neki potezi, te iznijeti zahtijevi nekih oporbenih stranaka za izazivanje ustavne krize i prijevremenih izbora ocito ne doprinose ucvrscivanju unutarnje stabilnosti i medjunardonog polozaja Hrvatske, vec su usmjereni na destabilizaciju demokratskog napretka. Njihov je cilj izazivati nezadovoljstvo naroda, pa i nereda, poticanjem strajkova te, kako sami kazu, suradnje s 'razboritim' dijelom HDZ-a da bi se izazvala ustavna kriza i smjena vlasti".

A onda dolazi najznacajniji dio saopcenja koji je vjerojatno prepisan iz ne tako davnih nam partijskih dokumenata: "Sve to valja promatrati u sklopu spekulacija oporbenih i inozemnih krugova o potrebi trazenja prihvatljivih nasljednika kako u Republici Hrvatskoj, tako i u ostalim drzavama nastalim raspadom bivse Jugoslavije".

Osim sto je to prvi put da HDZ, istina indirektno, brani i svog najveceg neprijatelja Milosevica, daljnji tok dogadjaja pokazao je u kojem je "grmu zec". Naime, Vlada je usvojila prijedlog novog Zakona o unutrasnjim poslovima u kojem stoji odredba da je "Predsjednik Republike Hrvatske vrhovni zapovjednik svih postrojbi Ministarstva unutarnjih poslova". Ako se ovo poveze sa saopcenjem Predsjednistva HDZ-a, a potom i sa izjavom glavnog tajnika HDZ-a i predstojnika Ureda Predsjednika Republike, dr. Jure Radica "da postoje papiri koji vec nekoliko mjeseci kruze Hrvatskom, uglavnom pristigli iz inozemstva, sa uputama za destabilizaciju vlasti", onda je jasno da se samo pronalaze argumenti da se sadasnji polupredsjednicki sistem, koji mnogi nazivaju superpredsjednicki, jos vise ucvrsti.

Pod izlikom medjunarodne i domace zavjere, Tudjman pokusava jos vise ucvrstiti i ozakoniti svoju samovladu, sto cini i jos vecom marginalizacijom Sabora, ali i HDZ-a, kojeg je sveo na cinovnicki aparat pun anonimusa. Izgleda da je i Tudjman, kao i Manolic, shvatio da je HDZ odigrao svoju ulogu, to jest osvojio vlast, ali posto se on pomalo pretvara u nekadasnji Socijalisticki savez, a on zeli da se vodi samo jedna politika, upotrebljavat ce ga samo kao glasacku masinu sve dotle dok to bude bilo moguce. Pitanje je dokle cemu to uspijevati i da li ce potezi kao sto je zenevski sporazum sa SR Jugoslavijom u tome odmoci ili pomoci. Kad i ako dodje do neposluha zna se sto mu je ciniti.

Naravno, ni u kom slucaju nece raspisati izvanredne izbore za koje se u anketama izjasnjava trecina stanovnistva, jer iako po tim istim anketama HDZ jos uvijek vodi sa 33,8 posto glasova, a za petama mu je Budisin HSLS sa 33,1 posto, tesko da bi na njima osigurao vecinu kakvu sada ima u Saboru. Radi se dakle o najtipicnijoj borbi za vlast i tek sada se vidi puna aktualnost izjave nekih vidjenijih HDZ-ovaca: Sada je na redu nasih 45 godina! Tek onda bi se moglo dogoditi da vodeca stranka promjeni ime u HDZ-stranka demokratskih promjena.

GOJKO MARINKOVIC