U POTRAZI ZA POCETKOM

,AIM, Beograd, 13. 1

Srebrenicka ratna prica

Jedan od pocetaka price o Srebrenici nasli smo na ulicama Beograda. Dvadeset-trogodisnji M. M. na pocetku rata pobjegao je iz Bosne. Nije zelio da ucestvuje u gradjanskom ratu; nisu ga interesovale price o nacioninalnim interesima i istorijskim pravima.

• Sve su to razbojnici, a narod - lud, pa povjerovao, pricao je. - Svi oni pjevaju istu pjesmu. Jos malo pa cce poceti da ubjedjuju ljude kako su njihovi preci stigli na te prostore neposredno prije bakterija i ameba. Bas njih briga sto ja hoccu da zivim, jedem, ucim, putujem... Ja hoccu neke obicne stvari. Te njihove uzvisene - uopste me ne interesuju.

Ali, M. M. je bio Srbin iz Bosne. Ulicama Beograda tih dana patrolirala je vojna policija iz Republike Srpske i skupljala vojne obveznike svoje nepostojecce drzave. Zaustavljali su ljude na autobuskim i zeljeznicki stanicama, po kaficcima i po drugim mjestima, legitimisali ih, i ukoliko su bili Srbi-Bosanci, trpali ih u autobuse i odvodili na front. Niko ih u tom poslu nije ometao. Tako se M. M, zajedno sa drugim tako mobilisanim mladiccima, inace nazivanim "dobrovoljcima", nasao na frontu.

Saopstili su im da idu na Srebrenicu, mali bosanski gradicc, zaspao negdje na putu iz devetnaestog prema dvadesetom vijeku, gradicc preko kojega nije vodila nijedna autobuska linija. Njeno veliko bogatstvo je bilo u okolini, u nalazistima ruda. Zato su Srbi po svaku cijenu hteli da imaju ovaj grad na pola puta prema nigdje - zato su i Mulsimani po svaku cijenu htjeli da ga zadrze.

Borbe su vodjene danima. M. M. prica da su on i ostali "dobrovoljci" pucali u vazduh.

• Zasto, i koga da ubijem? Ja sam tu bio stranac. SSta cce meni Srebrenica? A da mi i treba, pa zar zbog toga da ubijam?"

Bila je zima, prica dalje M. M. Minusi su se spustili na bosanska brda.

• Svake veceri mi bismo palili vatre. Kako se smraci, oko Srebrenice se pojavi vijenac vatri. Mozes li zamisliti osjeccaj onih dole, u gradu-zamci, koji su vrlo dobro znali ko pali vatre i sta im taj misli!

A onda se culo da Unprofor treba da udje u Srebrenicu. Istog trenutka stvorile su se dve struje. Jedna sastavljena od Krajisnika, "postenih boraca", kako M. M. kaze, ljudi koji vjeruju u ispravnost borbe i vojske u cijem su sastavu - a druga, krvolocna, spremna da "ocisti" grad.

• Akcijom je zapovijedao general Ratko Mladicc. Njegovo naredjenje je glasilo: Udjite u grad, pogazite sve, pazite da novinari ne dodju. U Srebrenici moramo biti prije Unprofora.

• Vjerujem, prica M.M, da smo mislili isto sto i oni dole. Molili smo boga da Unprofor dodje prije nas - Gospode boze, samo da ne zakasne.

Molitve su im bile uslisene. U trenutku kad je prethodnica srpske vojske vecc bila na ulazu u Srebrenicu, 20 pripadnika snaga UN, zajedno sa generalom Morionom, uslo je u grad.

• General Mladicc bio je van sebe od bijesa. Prisao je dezurnom oficiru i osamario ga. - Zasto si im dozvolio da udju?
• vikao je. Oficir je rekao da je takvo naredjenje dobio iz komande na Sokocu, sto je generala jos vise razbjesnelo. Vikao je:
• Ko tebi zapovjeda - ja ili oni iz Sokoca?

Prica o Srebrenici ovdje se ne zavrsava. U njeno zamrseno klupko tu se umjecce nova nit, neki novi pocetak. Iako je pripremljena akcija evakuacije civila, muslimanskim vlastima u gradu ta se ideja nije dopala. Nikakva ubjedjivanja da treba spasiti djecu, zene, stare, bolesne, nisu pomogla - one su u akciji UN (Unprofora i Visokog komesarijata za izbjeglice) videle pokusaj etnickog cisccenja njihovog gradicca. UN vise nisu bile dobrotvor, nego neprijatelj.

Mozda cce jednog dana u javnost isplivati i neki drugi poceci srebrenicke ratne price - niti price o ljudskom stradanju na svim ratnim stranama.

Rajka Stefanovic