UNUTARSTRANACKI SUKOB PREKO LEDjA MEDIJA

Tomislav Mercep tuzio tjednik Globus zbog objavljivanja povjerljive Informacije MUP-a Hrvatske u tekstu naslovljenom "Eskadron smrti Tomislava Mercepa iz baze u Pakrackoj Poljani, masovno je likvidirao Srbe i Hrvate". Globus se nasao u raljama unutarstranackih borbi za vlast, ali i sve izrazenijeg medjunarodnog zahtjeva o kaznjavanju svih ratnih zlocinaca. Ali nema sumnje da se istodobno radi i o pokusaju "ciscenja" hrvatskog medijskog prostora po recepturi Vladimira Seksa.

AIM, ZAGREB, 18.01.1994. Tomislav Mercep, zastupnik Zupanijskog doma Sabora i savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Hrvatske, podnio je sudsku tuzbu protiv zagrebackog tjednika "Globus" i trazi tri milijarde hrvatskih dinara (oko 800.000 DEM) odstete zbog objavljivanja napisa pod naslovom "Eskadron smrti Tomislava Mercepa iz baze u Pakrackoj Poljani, masovno je likvidirao Srbe i Hrvate". Iako je "Globus" do sada vec izgubio dva slicna, ili samo na prvi pogled slicna spora, pa je po jednoj presudi duzan platiti novinarki Vesni Kesic 70, a Ljiljani Toth, supruzi jednog od najblizih suradnika Mile Dedakovica-Jastreba, zapovjednika obrane Vukovara, cak 400 milijuna HRD, glavni urednik Denis Kuljis na novianrsko pitanje sto misli o Mercepovoj tuzbi lakonski odgovara: "Pravo da vam kazem o toj tuzbi nisam jos puno ni razmisljao". Ako se svemu ovome doda da su najavljene jos neke druge tuzbe, a za sada je sluzbeno evidentirana ona poduzetnika Zeljka Tutunovica, ljudi se s pravom pitaju: "Tko je slijedeci koji ce tuziti 'Globus'", ali i: "Sto se to zapravo dogadja?". Imaju li ove doasadasnje presude i najavljene tuzbe nesto zajednicko, osim naravno da se u svima radi o klevetama i uvredama, te zahtjevima za ogromnim naknadama stete sto je inace i predvidjeno sadasnjim Zakonom o informiranju? Vesna Kesic dobila je odstetu zbog teksta "Vjestice iz Rija", za koji se sa velikom vjerojatnoscu tvrdi da ga je napisao dr. Slaven Letica, nekadasnji prvi savjetnik predsjednika Tudjmana. I ostale cetiri "vjestice": Jelena Lovric, Rada Ivekovic, Slavenka Drakulic i Dubravka Ugresic, takodjer su podnijele tuzbe i za ocekivati je da i ti sporovi zavrse na isti nacin. Znacilo bi to da ce "Globus" zbog toga sto je vrijedjao dostojanstvo, cast, ugled privatnost pet, kako ih je on nazvao, feministkinja, a uz to iznio citav niz laznih podataka i sumnjivih prosudbi ostati kratak za oko 150.000 DEM. Vukovarka Ljiljan Toth tuzila je "Globus" jer je ovaj list optuzio da je navodno otudjila milijun njemackih maraka o cemu je svojedobno vodjena i istraga, ali je zbog nedostataka dokaza obustavljena. Zeljko Tutunovic tvrdi pak da ga je "'Globus' oklevetao tvrdnjom kako ne pomislja da banci pocne otplacivati dobiveni kredit od 400.000 DEM". "Globus" je i ranije odlazio na sud, a posebno se pamti da je Antun Vrdoljak tuzio novinarku Tanju Torbarinu, ali taj put na opce zadovoljstvo pucanstva "Atila bic Bozji" ostao je kratkih rukava. Mercepova tuzba sa basnoslovnim zahtjevom za odstetu jer je "na najgrublji nacin i izuzetno tesko povredjena tuziteljeva cast, njegovo ratno vitestvo, dostojanstvo i ugled, te druga prava zajamcena mu kao covjeku i gradjaninu - ustavom, medjunarodnim ugovorima i domacim zakonima", spada pak u posebnu pricu. Naime, dok su u ostalim tuzbama protagonisti oporbenjaci i ljudi ne bas bliski vlasti, ovaj puta radi se o HDZ-ovskom i ratnom prvoborcu, pa nije ni cudno da se oko citavog slucaja diglo toliko prasine i da je "slucaj Mercep" ponovo postao tema dana. O svemu tome raspravljalo je cak i Predsjednicko vijece obrane i nacionalne sigurnosti i u "vezi s objavljivanje u tisku nekih informacija koje su oznacene kao drzavna tajna, utvrdilo konkretna zaduzenja drzavnim organima sa zadacom da se utvrde odgovorni za otkrivanje drzavnih tajni. Ponovno je vise puta iznijeto stajaliste hrvatskog vrhovnistva koje se neprestano zauzima za dosljedno postivanje propisa i sudbene odgovornosti pocinitelja zlocina, ali je isto tako ukazano na nedopustivost etiketiranja i prozivanja ljudi prije no sto im se dokaze krivica. Osobito je naglaseno da pojedine cine, koji su se zbili u ratnim okolnostima, valja promatrati u sklopu opcih zbivanja agresije na Hrvatsku i cinjenice da se rat vodio na hrvatskom tlu i da su mnogi hrvatski ljudi ubijeni, a gradovi i sela poruseni, pa valja voditi racuna, da radi neodgovornih novinskih napisa i stvarnih nedjela pojedinaca koji podlijezu sudskoj odgovornosti, nikakv ljaga ne padne na casne sudionike rata". No, koliko god ovo saopcenje pokusavalo biti diplomatsko, ipak se stjece dojam da se izbjegao meritum stvari. Naime, tekst koji je objavio "Globus" nije nista drugo do preprican i pomalo komentiran dokument "dobiven iz samih vrhova vlasti", a koji sluzbeno nosi naziv: "Informacija sastavljena povodom kriminalisticke obrade u vezi sa ubojstvom Mihajla Zeca, njegove supruge Marije i kceri Aleksandre, kao i saznanja o odvodjenju osoba srpske nacionalnsoti s podrucja grada Zagreba i drugih podrucja u sjediste jedinice pricuvnog sastava MUP-a RH, gdje je vise tih osoba kao i pripadnika pricuvnog sastava MUP-a liseno zivota". Sef za pricuvne (rezervne) jedinice MUP-a bio je Mercep, a u izvjestaju se navode podaci o ubojstvu obitelji Zec, likvidaciji Marine Nuic, predsjednice podruznice HDS-a iz Kraljevice, pa ubojstvo sefa carinske ispostave na zagrebackom ranzirnom kolodvoru Milosa Ivosevica, zajedno sa njegovim znancima Radom Paicem i Markom Gruicem, pa onda drugog carinika Stevana Brajenovica, zatim Aleksandra Antica i samog pripadnika MUP-a. U Informaciji se kaze da je u zatvor u Pakrackoj Poljani dovedeno vise desetaka osoba s podrucja Zagreba, Kutine i drugih mjesta, da se radilo uglavnom o bogatim osobama i da su svi nestali. Osim u Pakracu, spominju se i slucajevi iz Gospica gdje je bilo vise ubojstava i otmica, ali nisu izostavljena ni zlodjela koje je Mercepova jedinica ucinila jos u Vukovaru, gdje je "Napoleon sa Dunava" bio sekretar za narodnu obranu i odigrao do sada nerazjasnjenu ulogu u obrani Vukovara. Ono sto je u cijeloj prici najzanimljivije i najindikativnije je da se zapravo radi o podacima koji su manje-vise poznati i objavljeni, pa i u samom "Globusu", a prvi je o "slucaju Mercep" pisao nekadasnji "Danas", koji je jos srpnja 1992. godine objavio da se javno govorilo o Mercepovoj uzurpaciji vlasti, o pljackanju kuca i novca predvidjenog za nabavku oruzja, privodjenjem njemu nelojalnih Srba i Hrvata, cak i o njihovoj likvidaciji. Uslijedilo je bilo i hapsenje Mercepa od samih Vukovaraca, ali je spasen intervencijom iz Zagreba. "Danas" je tada pisao i o nestanku 150 Srba u Lici, posebice na gospickom podrucju, ali iako je najavljena istraga, nikada se o tome nista nije saznalo. Mercep je tada medju svoje zasluge vezane za obranu Gospica spominjao otkrivanje 150 snajperista (od kuda podudarnost u brojkama?), ali pomocnik ministra za unutarnje poslove Smiljan Reljic komentirao je tada takvu tvrdnju ocjenom da toliko snajperista nema na svim bojistima. Mercep, koji inace potpisuje kao glavni urednik "Hrvatski vjesnik" u cijem zaglavlju izlazi stalni moto: "Politicki Srbi prokleti bili gdje bili da bili", a ne libi se izjaviti "da ne postoje Srbi civili", tada, a ni u kolovozu 1992. godine, kada je "Novi Danas" objavio tekst pod naslovom "Dolaze li eskadroni smrti" u kojem je opet on bio glavno lice, nije nikada ni najavio tuzbu. Ali, eto cini to sada. U intervjuu sto ga je povodom ovih optuzbi dao "Vjesniku" tvrdi da su prava meta informacije hrvatski borci u rovovima. Ali na dvije stranice gotovo da nista ne demantira, a glavni predmet njegova napada su oni koji su informaciju doturili novinarima i tako probili drzavnu tajnu. Istom metodom sluzi se i potpredsjednik hrvatske Vlade Vladimir Seks, ciji intervju "Slobodnoj Dalmaciji" moze pomalo osvijetliti i pozadinu sudjenja i najavljenih tuzbi. Seks, naime, kaze da je Hrvatsku u dvostrukom smislu zapljusnulo zagadjivanje medijskog prostora. Socijalni medijski okolis najprije je bio ugrozen djelovanjem "Slobodnog tjednika", lista u kojem se, izvan najelementarnijih uzusa dobrog ukusa, bez odgovornosti, u maniri korak daljoj od zutog tiska, proizvodilo senzacije i afere, ne prezajuci od najogavnijeg uplitanja u privatni zivot. Drugi val zagadjenja Seks vezuje za pisanje "Globusa" i "Feral Tribunea", gdje se kod citatelja zeli stvoriti osjecaj izrugivanja vlastima. Cilj je pokazati da su svi nekompetentni za obnasanje svojih funkcija: i pojedinci i institucije optuzuju se za stvaranje nekakvog autoritarnog poretka. I u rijeckom "Novom listu", Seks primjecuje da se kod citatelja zeli izazvati mrznja, prezir i ogorcenost prema nositeljima vlasti. Dakle, ni predsjednik Republike, ni predsjednik Vlade Valentic (koji govori samo o probijanju tajne), ni potpredsjednik Seks ne zele nista reci o istinitosti navoda iz tajne informacije i tako zapravo dovode u sumnju vlastito Ministarstvo unutarnjih poslova. Ali zacudo, istina iz pera nekadasnjeg "danasovca" Zeljka Kruselja, neka prava pitanja postavlja nitko drugi do li sluzbeni drzavni "Vjesnik". Pa tako pita: Kako to da nikada nitko nije reagirao na pisanje "Slobodnog tjednika", zbog cijih su spiskova "neprijatelja", "cetnika", "kosovaca", "terorista", "nelojalnih Hrvata", sumnjivih intelektualaca i kojecega drugoga mnogi bili izlozeni zivotnoj opasnosti, a neki i nastradali? Kako to da u to vrijeme dok je, sada pokojni, Marinko Bozic, radio sto je htio, a nije bila tajna da je surovao sa vlastima, nije podignuta ni jedna optuznica, niti na red stigla ijedna od stotinjak privatnih tuzbi. A u to vrijeme i Seks je bio javni tuzilac. "Slobodni tjednik" jedini je put nastradao kada je dirnuo u Tudjmana i kada je objavio prvi dio magnetofonskih zapisa razgovora izmedju Zagreba i Vukovara, koji nisu bas bili povoljni za predsjednika. Kruselj dalje pita: kako to da listove i elektronske medije koji vlastima "sluze svrsi", a zbog kojih Hrvatska sjedi u cekaonici Vijeca Evrope, Seks nije poredao slicnim redom? Kruselj konstatira da je Seks odbio "insinuacije" o iznenadnom pozivu "pod kacigu" glavnog urednika "Feral Tribunea" Viktora Ivancica i kako se to moze tumaciti kao pritisak na medije, a onda sarkasticno dodaje kako je na vlasti "da dokazuje svoju principijelnost trazeci da taj kvartalni dug domovini iskazu i ostalih stotinu i vise glavnih i drugih urednika hrvatskih medija". Oglasila se i predsjednica Dalmatinske akcije dr. Mira Ljubic Lorger pitanjem: Kome su odgovarala gospoda (a medju njih spada i sam Tudjman) sto su javno iznijela puna imena i prezimena uz najogavnije klevete, a sve prije bilo kakve istrage protiv clanova Dalmatinske akcije, zbog navodnog samominiranja vlastitih prostorija? Neprovjerene izjave zabranjeno je iznositi samo kada je rijec o miljenicima - poput Mercepa naprimjer - zakljucuje Mira Ljubic-Lorger. Nema sto radi se o velikom skandalu u kojem Mercepu nije ostalo nista drugo nego da odigra svojevrsni ruski rulet, jer da bi dobio spor sa "Globusom" morao bi dokazati da navodi iz Informacije nisu tocni, sto je gotovo nemoguce, ili jako tesko, ako sudjenje bude posteno. "Globus" bi, pak, jedino mogao odgovarati za probijanje drzavne tajne koja to zapravo i nije, jer pazljivi ce citalac novina u Hrvatskoj pronaci da je sve to zapravo, bez nekih pojedinosti, i do sada objavljivano. Bez obzira sto je "Globus" tipicna zuta novina, cini se da je u Mercepovom slucaju u pitanju mnogo veci ulog. "Globus" se nasao u raljama unutarstranackih borbi za vlast, ali i sve izrazenijeg medjunarodnog zahtjeva o kaznjavanju svih ratnih zlocinaca u cemu je i nedavno u Zagrebu jasno i glasno govorila i americka ambasadorica pri UN Madeleine Albright. Ali nema sumnje da je ovo istodobno i pokuasj "ciscenja" hrvatskog medijskog prostora po recepturi Vladimira Seksa.

GOJKO MARINKOVIC