BOSNA JE ZAVRSENA EPIZODA

Interview: Zdravko Grebo

AIM, SARAJEVO, 13.01.1994. Zdravko Grebo, profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu poznat je siroj javnosti kao vjeciti opozicionar, bundzija i gorljivi zastupnik gradjanskih ideja na prostorima bivse Jugoslavije. Za sebe cesto voli kazati da je "street faighter" sto, u najvecem, odgovara istini i predstavlja konstantu njegovog djelovanja jos od sezdesetosmaskog pokreta. Pripada rijetkoj skupini intelektualaca koji su se svjesno opredjelili za ostanak u opkoljenom gradu po izbijanju rata, urednik je vrlo slusane radio-stanice simbolicnog imena "ZID". AIM: U jednom nasem razgovoru, mnogo prije izbijanja rata, kazivali ste mi kako nemate iluzija da ce novopromovirani bogo- ljudi, pri cemu ste mislili na republicke lidere, otici iz jugoslavenske zajednice a da pri tome ne posegnu za najvecim dijelom bosanske teritorije. Vase se prorocanstvo obistinilo... Grebo: Mozda bi tocnije bilo reci da sam igrao na ziher. Cini mi se da su ta katastroficna predvidjanja koja sam tada davao prije bila analiticka pretjerivanja koja se, da kazem samoironijom, ocekuju od intelektualca koji sudjeluje u javnom zivotu, a u potaji gaji nadu da do najgoreg nece doci. S druge strane, riskirajuci da zaradim najgoru od svih mogucih etiketa koje covjek moze dobiti na ovom prostoru - da budem proglasen za jugonostalgicara - ja sam znao da bez Jugoslavije nema ni Bosne i obrnuto. To nije ponavljanje neke soc-realisticke parole o Bosni kao mini Jugoslaviji, o visku bratstva jedinstva koje smo mi voljeli da prodajemo. Rijec je, naprosto, o prepoznavanju tehnoloskog principa i spoznaju da jedini nacin na koji se ideoloski smisleno i politicki efikasno mogao pobijediti totalitarni komunizam jeste nacionalizam. To je znacilo tragican ishod i stvaranje nacionalnih drzava, sto je podrazumijevalo zaokruzivanje teritorija. Bilo je jasno da se Bosna i Hercegovina mora raspasti, jer je radjena po istom principu kao nekoc jedinstvena nam zemlja. Bosna, naravno, ima povijesnu supstancu i nekakvu tradiciju zajednickog zivljenja, ali kada je eksluzivni princip politickog organizovanja postao nacionalni princip - ona je izgubila smisao. Dakle, nije bila rijec o nekakvom visku zlobe srpskog i hrvatskog imperijalizma i hegemonizma vec je u pitanju bilo logicko, konsekventno provodjenje ideja. Naprosto, ako pravis nacionalnu drzavu nedopustivi je historijski luksuz ostaviti ogromne dijelove svoga naroda van zaokruzene teritorije, sto je podrazumijevalo da velika Srbija i velika Hrvatska imaju ukljuciti dijelove svoga naroda koji zivi u BiH. Pri cemu ono sto od toga ostane ne moze biti Bosna nego eventualno neki rezervat u kome ce zivjeti Muslimani. AIM: Pretpostavljam da iz ove analize poticu i vase rijeci kako se Bosna uvijek pokazuje kao nekakav sitni ali krvavi kusur Jugoslavije. Grebo: Jugoslavija je zasluzeno propala zbog svog bitnog izjednacavanja sa velikosrpskim konceptom, ona jest bila visestruko manipulativna u tu svrhu pogotovo kroz interpretaciju vladajuce partije i JNA. Medjutim, vjerojatno ce neka mirnija analiza pokazati da je ona propala prvenstveno stoga sto je bila nedemokratska drzava a ne zato sto je bila visenacionalna. Bosna je postala sitni kusur da bi svi drugi - pri cemu ne pravim nikakvu razliku izmedju Slovenaca, Hrvata, Srba a bogami i Makedonaca - konzistetno izveli svoje programe, pri cemu je njihova sebicnost bila vise nego ocigledna. Jer, svako je brinuo svoju brigu ne vodeci racuna da ce najvecu cijenu za raspad zemlje morati platiti ovaj ovdje mirni i naivni i - kako to sa simpatijama govorim u posljednje vrijeme - hajvanski narod kome i sam pripadam. AIM: Kako tumacite politicko sljepilo BiH vlasti, preciznije Alije Izetbegovica, kojem je trebalo dvije godine rata da shvati kako i Beograd i Zagreb rade na istom planu - podjeli Bosne i Hercegovine? Grebo: Pomalo se ustezem da odgovorim na ovo pitanje jer u ovu nasu pricu moramo ukljuciti i nesto vise, a to je evidentna cinjenica da BiH predstavlja neku vrste retorte u kojoj se testiraju rjesenja i za bivsi Sovjetski savez i za svijet uopste, dakle, da su u BiH na djelu laboratorijski proizvedene stvari. Stoga vjerojatno postoje neki limiti zbog kojih i mnogo mocniji ljudi od Izetbegovica, mislim na Tudjmana i Milosevica, nisu slobodni da neke, vjerojatno zadane role, ipak odigraju do kraja. U ovome dijelom lezi odgovor o skandaloznom neprepoznavanju stvari koje je pokazao Izetbegovic. S druge strane, dok se zemlja nalazi u ratu, a covjek u belaju, pri tom mislim i na njega i na sebe, mozda je malo nepristojno sjedati mu na muku. No, covjek mora prihvatiti rizik pa je zaista tesko odsutiti katastrofalno lose procjene koje je ucinila vlast koju, naravno, Izetbegovic samo personificira. Pocevsi od toga da se nije uvidjelo kako je ovaj rat prvenstveno srpsko-hrvatski sukob u kome ce Muslimani, ako i opstanu, vjerojatno biti potrosna roba - oni ce jednostavno biti najbrojnija zrtva genocida, a u bukvalnom smislu onaj mali uteg na vagi koji ce svaki tren mijenjati stranu, nemajuci nikakvu vlastitu tezinu zbog cega im citav narod kao, i bosanski takve greske ne oprasta. Aktualno BiH rukovodstvo ima mnogo toga na svojoj dusi. Ja ne sumnjam u blagost i dobronamjernost gospodina Izetbegovica, mada neki tvrde da je lukav i vlastoljubiv. Medjutim, biti u ovo vrijeme neka vrsta istocnjackog mudraca, sto je image Izetbegovica, ravno je neodgovornosti i u krajnjoj liniji nedoraslosti istorijskoj ulozi koju jedan predsjednik sebi ne moze dozvoliti. U medjurazdoblju, ono sto je u pocetku bila propagandna parola o gradjanskom ratu polako se pretvorila u realnost. Dakako, gradjanski rat je vjestacki proizveden u BiH i to nakon godinu dana pa ce najtuznija cinjenica biti da ce oni koji su ga proizveli moci kazati kako su bili od pocetka u pravu i da je ovo tribalni sukob Hrvata, Srba i Muslimana i nista vise. Time ce opravdati ne samo svoje osvajacke postupke nego i svoje zlocine. Gledano globalno, mi smo od strane svijeta naprosto "zalozeni" - to je tuzna cinjenica, ali gotova stvar. Mi smo zavrsena epizoda. AIM: Ipak, iako se granice uporno iscrtavaju i zemlja rasparcava u dvogodisnjem ratu, podjelom jos uvijek ni jedna strana nije zadovoljna. Kako bi, po vama, mogla biti okoncana ova "trznica" i ima li uopste pravicnog rjesenja? Grebo: Vec me dugo muci sumnja da su manje-vise svi jos od pocetka bili spremni da dijele Bosnu po linijama trodjelne vlasti koja je dobila izbore, ali je postojala psiholoska poteskoca kako to narodu objasniti. Mozda je ova dvogodisnja katastrofa bila potrebna upravo iz razloga da to narod prihvati i da svima nama, koji znaju da nije tacno kako razliciti narodi ne mogu zivjeti zajedno dokazu i usade nam takvo misljenje i desperatni zakljucak. Zato, pravednog rjesenja nema, ali historija nikada i nije pravljena na pravednim rjesenjima. Pravo bi pitanje bilo ima li imalo trajnog rjesenja koje bi znacilo mir - mi na zalost odbrojavamo posljednje dane jedinstvene BiH ako to nekome jos od pocetka nije bilo jasno. Jer, stvar je odlucena i radi se jos o dogovoru nekih marginalnih detalja sto cijelu stvar cini jos sramnijom. No, cak i ako je podjele - i zato dobiju nedjunarodne garancije - trajnog mira ovdje nema bez kaznjavanja ratnih zlocinaca. Jedino bi to na Balkanu kakav jest, znaci i u Bosni, pruzilo ljudima koje je nakon svega sto su prezivjeli zahvatio "rak duse", sedativ da to lakse podnesu i sa tim nastave zivjeti.

AIM: Po svemu sudeci, tandem Milosevic-Tudjman je na dobrom putu da uspije u svojoj nakani i da se potom izvuce bez ozbiljnijih posljedica za sebe i svoje nedemokratske rezime. Grebo: Radi se nedvosmisleno o barabama koje ce, na zalost, biti nagradjene. Ako se zarad ove trgovine Bosnom i umirenja necije savjesti i uprilici nekakvo sudjenje - vjerojatno ce zahvatiti desetak budala tipa Heraka kojem je sudjeno u Sarajevu - pa ce nam prodavati rog za svijecu tvrdeci kako se svijet drzao svojih principa i vlastitih obecanja. Ako zbog niceg drugog, trebalo bi ih kazniti zbog one sramne trgovine koja je krisom snimljena posljednji put u Zenevi - ona sabacka, vasarska trgovina koja je nesto najmonstruoznije dosad vidjeno. Tako, na zalost, izgledaju svi njihovi sastanci. AIM: S jedne strane postoji prilicno jasno razmisljanje da je sirenje teritorija Hrvatske i Srbije na racun Bosne pitanje dana, a sa druge vlasti u Sarajevu zele prikazati kako ne stvaraju muslimansku drzavu u njenom sredistu... Grebo: Rapublika srpska savrseno dobro funkcionira u datim uvjetima kao dio projektirane velike Srbije; Herceg-Bosna je dio Hrvatske u administrativnom smislu koji funkcionira prema centru i matici mnogo bolje nego neki drugi regioni kao sto je Dalmacija ili Istra - vjerojatno je to zavrsena stvar. Nema nikakve dileme da ce ono sto ostane biti muslimanska drzava, ako se jednog dana budu pravili historijske bilance, pokazat ce se da je cijela prica o dzamahiriji i islamskom fundamentalizmu u BiH u stvari bila jedino moguca uz cvrstu kolaboraciju srpskog i hrvatskog nacionalizma i uz pomoc Evrope. Ukratko, islamska drzava u srcu Evrope nastat ce kao ostatak ocerupane Bosne i kad se to dogodi nema nikakve sumnje da ce u tom centralnom dijelu premoc dobiti najradikalniji desni nacionalisti. To je univerzalna logika nacionalizma. Jednostavno, Evropa i bivsi susjedi ce proizvesti to sto optuzuju kao "cudoviste". Naprosto, ako za svijet nije opasan katolicki i pravoslavni fundamentalizam zasto bi bio opasan muslimanski fundamentalizam? Oni ce svoju sliku i priliku samo prenijeti na ovdasnju vlast. AIM: Nedavno ste se vratili iz Praga gdje ste imali priliku sresti nekadasnju sarajevsku raju - Kustu, Neleta, Ciru i ostale. Cini se da je to ipak bio susret dva razlicita svijeta? Grebo: Ja u ovom ratu nisam imao nikakvih licnih dilema i uvijek sam bukvalno mirno i dugo spavao, ali me ovaj susret u Pragu iz temelja potresao. Jer, taj susret ima visestruki znacaj bez obzira sto se dogodio u klasicnoj sarajevskoj ikonografiji: uz mnogo urlanja, alkohola, povlacenja za rukav i prijetnji - cini mi se da mi je konacno postalo jasno da ce nasa emigrantska tragedija biti daleko gora nego bilo koja do sada. No, nemam se namjeru pridruziti ljudima koji u ovom ratu, inace, besramno prodaju svoje patnje, licne dileme i nekadasnja prijateljstva. Bez obzira sto su me beogradski mediji proglasili fasistom koji zagovara to da se administrativnim putem ljudima zabrani povratak u Sarajevo, sto je naravno jos jedna laz, ja zaista, kada sam sam sa sobom, ne pravim nikakvu moralnu prosudbu o tome da li je netko imao pravo da ode iz grada ili su heroji oni koji su ostali. Gade mi se samo ljudi koji su otisli spasivsi guzicu pa onda od toga napravili karijeru i profit - to je ono sto je ruzno. U tom slucaju bilo bi mnogo postenije zaboraviti Sarajevo, reci da su se pojavili neki brdjani iz istocne Bosne ili Sandzaka, da je ovaj grad potopljena Atlantida, i onda se okrenuti svojoj evropskoj karijeri. AIM: Kao da ste skloni povjerovati kako je nerazumijevanje koje su pokazali vasi prijatelji u Pragu identicno onome koje pokazuje medjunarodna zajednica? Grebo: Razlog sto me taj razgovor u Pragu razvalio jeste cinjenica da me boli djon za Caringtona, Owena i ekipu, ali kad netko, tko je u ovom gradu proveo zivot i napravio karijeru upravo na onome sto ovaj grad jeste, pokazuje istu vrstu nerazumijevanja - onda je to tragicno. To pokazuje koliko je manipulativna moc medija fantasticna i da su oni, u stvari, zapoceli, vode i vjerojatno ce tragicno zavrsiti ovaj rat. To je tek prava proizvodnja zlocina. Apsurd te spirale mrznje i bratoubilackog rata - a o njemu se ovdje doslovce radi - jeste da ce ljudi koji su izabrali da ovdje ne budu, biti oni koji ce imati najvecu mrznju prema svemu ovdje. Jednostavno, sve dok postoji onaj dio Sarajeva i Bosne koji svi mi volimo, to ce biti ogroman teret na njihovoj savjesti i dusi. Ja sam cak jednom u sali rekao: ako Raso (Karadzic) bozjom providnoscu rijesi da nas ostavi na zivotu i ako Tudjmana neko uspije dobro povuci za lijevo jaje, jer je tu narocito osjetljiv, i on digne ruke od Bosne - oni koji ce nas unistiti bit ce nase vlastite "pobjeglice" koje ce imati potrebu da zatru sjecanje na nesto sto je ipak izvor i neskrivljena zrtva njihovog sramnog i kukavickog ponasanja. AIM: Nedavno ste mi priznali da ponekad, dok se vracate kuci, namjerno setate sredinom ulice morbidno prizeljkujuci da vas sa okolnih uzvisenja netko zamjeti preko musice nisana i, kako rekoste, okonca ovo mucenje. Osjecaj je to koji ljudi van ovog pakla vjerojatno ne mogu razumjeti. No, nije li to malo previse pesimizma za jednog "faightera" i na tragu one pjesnikove "bolje uzasan kraj nego uzas bez kraja"? Grebo: Tacno je to - i u simbolickom i u doslovnom smislu suicidalno. Zaista, kad idem svojom ulicom namjerno idem sredinom ceste, dugo, dugo, znajuci da netko tamo, na mitskoj planini Trebevic vidi svaku masnu fleku na mojoj jakni s ledja i da moze sprasiti taj snajperski metak pa time cijelu stvar zavrsiti. Ponekad u tome osjecam mogucnost smirenja, svrsetka jer sve ovo sto se dogadja ovom narodu je jedna velika uvreda. Ta vrsta prizivanja je protest protiv toga. To sto ponekad izazivam rumunjskog snajperistu je stvar nase balkanske bandoglavosti i mediteranskog bezobrazluka, ali ja zaista mislim da ce ljudi koji sve u Sarajevu prezive, a svakim nas je danom sve manje, postati jedan novi soj.

GORAN TODOROVIC