U POTRAZI ZA POCHETKOM

,AIM, Beograd, 13. 1

Srebrenichka ratna pricha

Jedan od pochetaka priche o Srebrenici nassli smo na ulicama Beograda. Dvadeset-trogodissnji M. M. na pochetku rata pobjegao je iz Bosne. Nije zzelio da uchestvuje u gradjanskom ratu; nisu ga interesovale priche o nacioninalnim interesima i istorijskim pravima.

• Sve su to razbojnici, a narod - lud, pa povjerovao, prichao je. - Svi oni pjevaju istu pjesmu. Joss malo pa cce pocheti da ubjedjuju ljude kako su njihovi preci stigli na te prostore neposredno prije bakterija i ameba. Bass njih briga ssto ja hoccu da zzivim, jedem, uchim, putujem... Ja hoccu neke obichne stvari. Te njihove uzvissene - uopsste me ne interesuju.

Ali, M. M. je bio Srbin iz Bosne. Ulicama Beograda tih dana patrolirala je vojna policija iz Republike Srpske i skupljala vojne obveznike svoje nepostojecce drzzave. Zaustavljali su ljude na autobuskim i zzeljeznichki stanicama, po kaficcima i po drugim mjestima, legitimisali ih, i ukoliko su bili Srbi-Bosanci, trpali ih u autobuse i odvodili na front. Niko ih u tom poslu nije ometao. Tako se M. M, zajedno sa drugim tako mobilisanim mladiccima, inache nazivanim "dobrovoljcima", nassao na frontu.

Saopsstili su im da idu na Srebrenicu, mali bosanski gradicc, zaspao negdje na putu iz devetnaestog prema dvadesetom vijeku, gradicc preko kojega nije vodila nijedna autobuska linija. U Srebrenici nije postojalo chak ni ozbiljnije kulturno-umjetnichko drusstvo. Njeno veliko bogatstvo je bilo u okolini, u nalazisstima ruda. Zato su Srbi po svaku cijenu hteli da imaju ovaj grad na pola puta prema nigdje - zato su i Mulsimani po svaku cijenu htjeli da ga zadrzze.

Borbe su vodjene danima. M. M. pricha da su on i ostali "dobrovoljci" pucali u vazduh.

• Zassto, i koga da ubijem? Ja sam tu bio stranac. SSta cce meni Srebrenica? A da mi i treba, pa zar zbog toga da ubijam?"

Bila je zima, pricha dalje M. M. Minusi su se spustili na bosanska brda.

• Svake vecheri mi bismo palili vatre. Kako se smrachi, oko Srebrenice se pojavi vijenac vatri. Mozzess li zamisliti osjeccaj onih dole, u gradu-zamci, koji su vrlo dobro znali ko pali vatre i ssta im taj misli!

A onda se chulo da Unprofor treba da udje u Srebrenicu. Istog trenutka stvorile su se dve struje. Jedna sastavljena od Krajissnika, "posstenih boraca", kako M. M. kazze, ljudi koji vjeruju u ispravnost borbe i vojske u chijem su sastavu - a druga, krvolochna, spremna da "ochisti" grad.

• Akcijom je zapovijedao general Ratko Mladicc. Njegovo naredjenje je glasilo: Udjite u grad, pogazite sve, pazite da novinari ne dodju. U Srebrenici moramo biti prije Unprofora.

• Vjerujem, pricha M.M, da smo mislili isto ssto i oni dole. Molili smo boga da Unprofor dodje prije nas - Gospode bozze, samo da ne zakasne.

Molitve su im bile uslissene. U trenutku kad je prethodnica srpske vojske vecc bila na ulazu u Srebrenicu, 20 pripadnika snaga UN, zajedno sa generalnom Morionom, usslo je u grad.

• General Mladicc bio je van sebe od bijesa. Prissao je dezzurnom oficiru i ossamario ga. - Zassto si im dozvolio da udju?
• vikao je. Oficir je rekao da je takvo naredjenje dobio iz komande na Sokocu, ssto je generala joss visse razbjesnelo. Vikao je:
• Ko tebi zapovjeda - ja ili oni iz Sokoca?

Pricha o Srebrenici ovdje se ne zavrssava. U njeno zamrsseno klupko tu se umjecce nova nit, neki novi pochetak. Iako je pripremljena akcija evakuacije civila, muslimanskim vlastima u gradu ta se ideja nije dopala. Nikakva ubjedjivanja da treba spasiti djecu, zzene, stare, bolesne, nisu pomogla - one su u akciji UN (Unprofora i Visokog komesarijata za izbjeglice) videle pokussaj etnichkog chissccenja njihovog gradicca. UN visse nisu bile dobrotvor, nego neprijatelj.

Mozzda cce jednog dana u javnost isplivati i neki drugi pocheci srebrenichke ratne priche - niti priche o ljudskom stradanju na svim ratnim stranama.

Rajka Stefanovska