BOSNA NAM CURI KROZ PRSTE

Interview: Dr Bozidar Gajo Sekulic, filozof

AIM, SARAJEVO, 12.01.1994. Popularni sarajevski profesor, zagovornik mnogih gradjanskih i mirovnih inicijativa, svojedobno osnivac UJDI-a nalazi se u opkoljenom gradu od izbijanja rata. U ovim ostrascenim vremenima njegovi smireni, racionalni i odmjereni istupi predstavljaju relevantnu kritiku dogadjanja vezanih za sudbinu Bosne i Hercegovine. Za sebe voli reci da je stari vuk koji moze izdrzati i gore ali, i pored snage duha, ne nalazi uporista za eventualni optimizam u pogledu rjesenja BiH krize. Stovise, sadasnji trenutak u politickom zivotu republike ocjenjuje krajnje kriticnim. Sekulic: Pitanje je da li se uopste moze govoriti o politickom zivotu u Bosni i Hercegovini jer svi politicki akteri vuku prinudne poteze, oni odavno nisu akteri svoje istorijske sudbine kao sto mnogi u bivsoj Jugoslaviji nisu akteri svoje istorijske sudbine. To moze izgledati prejak stav ali on bi se mogao obrazloziti. Imam utisak da cjelokupna moc u Bosni uz sve napore nikako ne postize efekte koji bi se mogli ocekivati. Uprkos svim dobrim zeljama imam dosta tmuran utisak da nam Bosna curi kroz prste kao pijesak, da polako nestaje. Radi se o jednoj nedopustivoj istorijskoj nepravdi sto bi se moglo protumaciti kao neka lamentacija. Znam dobro da je pravo uvijek pravo jacega, ne ocekujem puno, nisam u tom pogledu utopist ili sanjar, ali znam takodjer vrlo dobro da se ovo sto se dogadja nije moralo dogoditi a ipak se dogadja. Bice potrebna velika pamet da bi se u stvari proniklo u to sta se stvarno dogodilo i dogadja na tlu bivse Jugoslavije i Bosne i Hercegovine. Znam da ono sto je istina uvijek izmice svijesti - ona uvijek kasno stize. Ona jebena Minervina sova, Hegelova, koja pocinje let u suton - klepece nocu i u ovom mracnom gradu, ali se nista ne dogadja sto se pameti tice. Mislim - ipak - da se radi o jednoj najnesretnijoj konstelaciji razlicitih medjunarodnih interesa, kao i radikalnih interesa politickih aktera bivse Jugoslavije i narocito o jednom sudaru razlicitih interesa na tlu Bosne i Hercegovine - to je sve porodilo stanje koje izmice kontroli svih. To je jedan zalosni paradigmaticni fenomen za buducu sliku Evrope, bas kao i za njenu sudbinu, jer ne treba zaboraviti da je Bosna u njenom srcu ili, bolje receno, u njenoj utrobi. To nije nikakva fraza. Jer, medjunarodno oklijevanje u pogledu mogucih radikalnijih mjera prema razgraditeljima Bosne proistice upravo iz te cinjenice da od rata na ovamo nigdje nije bilo intervencije u Evropi na ociti nacin kakav se ovdje nadrealisticki prizeljkuje. To je valjda tesko zanimljivo i izvodivo i to treba razumjeti, bas kao i kratku pamet suprotstavljenih zapadnoevropskih nacionalnih diplomatija. Mi ovdje svakoga minuta i na svakom mjestu krvarimo, placamo gubitkom zivota a to diplomatsko nadmetanje Francuske i Engleske s jedne i Njemacke i Austrije s druge strane, placamo novom smrcu, patnjama, rezignacijom. Curi Bosna izmedju prstiju jer ima dvije razjarene zivotinje u sebi, dvije logike koje se razaraju iznutra, dva razlicita ali ipak istovjetna lika secesionizma: jedan sa istoka, a drugi sa zapada, koji racunaju s tim da Bosnu treba likvidirati radi zajednickog cilja - stvaranja velike Srbije i Hrvatske. Ne radi se ovdje u Bosni samo o pokusaju da se takozvanoj trecoj ili prvoj strani, "muslimanskoj", narusi ta gradjanska sminka. Gradjanski projekat je izgleda bio jedina mogucnost opstanka. Danas okolnosti guraju tzv. oficijelnu vlast u BiH da prestane da se predstavlja kao opcija gradjanskog projekta Bosne te da i ona konacno stane na radikalno muslimansko stajaliste, te dovrsi krug vjersko-etnickog rata sto se, po svoj prilici, vec desava. Ta varijanta, mogucnost o kojoj se ovih nedjelja upravo odlucuje, predstavljala bi katastrofu za Bosnu i Hercegovinu i citav Balkan. AIM: Do sada su nudjeni mnogi planovi za rjesenje krize u Bosni i Hercegovini, ali se suglasnost medju zaracenim stranama mikako ne postize. Sekulic: U svim tim nastojanjima svijeta postoji jedna jasna poruka: Zapadu se cini da Bosna nije moguca kao prosta drzava vec se mora, ako je to moguce jos, konstituisati u slozeno drzavno ustrojstvo, no postoji i vrlo jaka struja mocnih zemalja koje su sklone poci od postojeceg stanja kao svrsene stvari i priznati podjelu BiH na tri etnicke cjeline. AIM: Postoji li alternativa takvim nastojanjima? Sekulic: Osnovni uvjet za stvarnu alternativu - pojacanu gradjasnku opciju - je prekid vatre uz cvrste medjunarodne garancije i bar demonstracioni pritisak vojnom silom kao i svim dozvoljenim politickim sredstvima. Tu se, takodjer, postavlja pitanje da li je zaista moguca uspostava cvrstog primirja ukoliko se BiH uzima sasvim izolovano i iz konteksta svih suprotstavljenih interesa u bivsoj Jugoslaviji. Stoga, alternativa u BiH nije moguca iznutra ako se ne dogodi nesto vazno spolja, kod nasih susjeda, mislim prvenstveno na Srbiju i Hrvatsku. Ukoliko bi doslo do promjena u tom pravcu uspostave demokratskih rezima nasuprot autokratskih, tekucih, onda bi ta izmjenjena spoljasna atmosfera mogla utjecati na stanje ovdje. Dakle, nije moguce parcijalno rjesenje BiH krize, cak ni primirja, vec samo kao elemenat globalnog rjesenja na podrucju citave Jugoslavije, bivse. Jedan od osnovnih preduslova je trajan ugovor o miru izmedju BiH i njenih susjeda i to pod ostrim medjunarodnim patronatom. AIM: Koliko je situacija u Bosni odraz podjeljenosti Evrope i kolikim cjenite utjecaj Amerike na ovdasnja zbivanja? Sekulic: Skoro sam razgovarao sa jednim zapadnonjemackim diplomatom pa i o jednom geopolitickom momentu, americkom pokusaju iscrpljivanja Evrope putem projekta Evropa - Evropljanima. Mozda je to pokusaj da se ona iznutra pocijepa suocenjem sa jednim problemom koji ona nije u stanju da rijesi - krizom u Bosni. Sigurno je da Amerika prisiljava Evropu da se sama suoci sa svojom rak-ranom. Ovdje ne treba zanemariti ruski interes - svakako u dogovoru sa Amerikom. Bilo bi dobro kad bi u americkom establismentu pobijedila svijest o tome da bez izricitog prisustva americke vojne sile na tlu bivse Jugoslavije, odnosno Bosne, Evropa ipak nece biti u stanju razrjesiti rat i sprijeciti njegovo prosirenje na ostale prostore nekad jedinstvene zemlje. Svakako da bi to prisustvo trebalo biti demonstracija snage bez izricitih naloga za upotrebu sile, buduci da Evropa i Amerika do sada nisu bili u stanju da definisu politicke ciljeve zbog kojih bi bila valjana bilo kakva intervencija na tlu BiH. Ti politicki ciljevi vise u zraku, oni su danas narocito kriticni, ali i jasni: prvi je cijela BiH, drugi, podjela i njena likvidacija. Ako projekat cjelovite, gradjanske BiH u ovoj fazi i ovih nedjelja iscuri kroz prste, onda ce zaista biti tesko sprijeciti prosirenje rata. Tek ce onda nastati haos i anarhija. AIM: I pored dvogodisnjeg rata, vi kao da jos vjerujete da je moguce ocuvati Bosnu kao jedinstvenu ali slozenu drzavu? Sekulic: Mislim da moze jer ukoliko bi se dvije radikalne, secesionisticke opcije zadovoljile i dobile medjunardonu potvrdu i legitimaciju - to bi bio preveliki zalogaj i za Srbiju i za Hrvatsku, bas kao i za Evropu i zbog toga vjerujem da ce se jos oklijevati oko definitivne podjele Bosne i Hercegovine - ona ce se mozda produziti na nekoliko godina, ali ce u oficijelnim krugovima vlasti u Beogradu i Zagrebu ta politika secesije, nasilnog otimanja dijelova Bosne biti glavna politicka strategija

• u to ne treba sumnjati. Perspektive su, dakle, rdjave u svakom pogledu. Varijanta podjele Bosne i Hercegovine u svakom slucaju prosiruje rat na prostore citave Jugoslavije - to je sigurno. Kad bi Zapad imao para i dobre volje bilo bi najbolje citav prostor bivse Jugoslavije staviti pod medjunarodni protektorat sa izricitom zabranom upotrebe cak i viljuske i noza. No, njesta iluzijama nema. Dvanaestog janura 1993. godine odrzao sam predavanje na svom Fakultetu pod naslovom "Cemu humanizam?". Poslije Sarajeva, kao i poslije Ausvica, surovo nedostaju argumenti i za najskromniju pripovijest humanizma.

GORAN TODOROVIC