NI SVE, NI NISTA

AIM, ZAGREB, 12.01.1994. U nedjelju, na dan pocetka bonskih razgovora Tudjman-Izetbegovic, njemacki ministar vanjskih poslova Kinkel, prema navodima Hine, izjavio je kako je papir koji je na stol stavio hrvatski predsjednik "inicijativa koja se daje jednom u zivotu". Da je hrvatska delegacija doputovala u Njemacku sa stavom "uzmi ili ostavi" moglo se naslutiti i iz Tudjmanove izjave: "Hrvatska je za apsolutni prekid rata i ucinit ce sve da uspostavi primirje izmedju Muslimana i Hrvata. Ali ako ovi pregovori zavrse bez rezultata Hrvatska ce zatraziti primjenu sile od UN i Evropske unije, odnosno NATO-a, prema svima koji poduzimaju ofenzivne akcije". Da se nesto ipak mice s mrtve tocke "Vjesnik" je u utorak dao naslutiti naslovom "Hrvatsko-bosnjacki savez?" i tekstom u kojem se tvrdi kako su pregovori u Petersbergu donijeli stanovito priblizavanje pozicija, te da je Izetbegovic osobno podrzao nove Tudjmanove prijedloge. No, daljnji razvoj dogadjaja pokazao je da je sve to bilo u stilu "sto se babi htilo to se babi snilo", jer istoga dana objavljena je Izetbegoviceva izjava da nije postignut nikakav znacajan sporazum, a nije niti spomenuo zakljucke objavljene u Bonnu o sporazumu o prekidu vatre u srednjoj Bosni. Da je njegova ideja da Hrvatska, u slucaju raspada Unije Bosne i Hercegovine (zbog ocekivanog prikljucenja Republike Srpske Srbiji) i Bosnjacko- muslimanska Republika stvore savez, koji ce imati gospodarski i obrambeni karakter, naisla na odbijanje morao je u utorak navecer po povratku iz Bonna priznati i sam Tudjman. Naime, na direktno pitanje: sto ako muslimanska strana ipak odbije ponudu, Tudjman odgovara: "Budimo razboriti i kazimo da u politici, kao i u zivotu nema niceg posljednjeg. Bit cemo spremni na razgovore, ali s nasim prijedlozima zaista smo dosli do krajnjih granica i hrvatska strana ne moze vise popustati". Posto se u biti radi o jos jednim propalim pregovorima, Tudjmanu nije preostalo nista drugo nego da kaze da je hrvatski diplomatski polozaj znatno ojacan. U tome sigurno ima i dosta istine, jer o tome svjedoci i cinjenica da vise nema otvorenih prijetnji sankcijama, ali jos vise podatak da je Parlamentarna skupstina Vijeca Evrope odlucila da Hrvatskoj potvrdi status specijlanog gosta. Uz to Hrvatska, makar po Tudjmanovim rijecima, pozdravlja odluke NATO-a, jer je po prvi puta jasno receno da ce se primjeniti sila protiv onih koji guse Sarajevo, protiv onih koji sprijecavaju prolaz humanitarne pomoci i onih koji ugrozavaju druga podrucja. Dakle, zracni udari mogli bi se primjeniti na sve tri strane, sto Hrvatskoj ovog casa odgovara jer ofenzivne akcije provode prvenstveno Muslimani. Inace, prema Tudjmanovim rijecima rijecima Hrvatska ne namjerava vojno intervenirati na podrucju Bosne i Hercegovine i ucinit ce to jedino kad budu ugrozene njene granice, ali istodobno hrvatski predsjednik ne skriva da se u BiH "bori znatan dio dobrovoljaca iz Hrvatske koji su rodjeni u Hercegovini i koji brane svoja ognjista, najprije od srpske, a potom od muslimanske agresije". No, iako postoje i drugacije informacije, jer je HVO navodno razbijen i nije u stanju pruziti znacajniji otpor sve brojnijoj i spremnijoj muslimanskoj armiji, stjece se dojam da Hrvatska kada bi i htjela ne bi bila u stanju znacajnije intervenirati. Naime, njene granice su toliko osjetljive i dugacke (preko 1200 kilometara) da bi svako odvajanje znacajnijih snaga znacilo stvaranje rupe u obrani, jer osim onog djela prema Sloveniji i Madjarskoj sve ostale su prema neprijatelju, sto "Krajinama", sto Srbiji, sto Muslimanima. Predsjednik Tudjman ocito je htio spasiti sto se spasiti dade, jer svima je evidentno da je rat za Bosnu i Hercegovinu izgubljen i da je skupo placena ideja da se "s vragom tikve sade". Od velikih povika: na Drinu!, i pobijanja zastave na Romaniju Hrvatska ce se na kraju morati zadovoljiti hercegovackim kamenjarom kao 21. zupanijom i mozda dijelovima bosanske posavine. O kakvom se katastrofalnom vojnom i politickom porazu radi, o kakvim pustim snovima o obnovi Banovine, najbolje svjedoci sam Tudjman, koji na upit kakva je sudbina bosanske posavine odgovara: "Bili su i ostali nasi zahtjevi da najveci dio teritorija nastanjen s hrvatskim pucanstvom udje u sastav hrvatske republike. Nismo bili kadri obraniti sva podrucja, jer je JNA, pa potom srpska vojska, imala golemu nadmoc i u ratnoj tehnici i u ljudstvu i bili su zainteresirani da stvore koridor prema banjaluckoj 'krajini'. Mi to nismo mogli sprijeciti. Narod Posavine pruzao je otpor, ali je ipak 80 posto Hrvata napustilo to podrucje. Nije tocno da smo zaboravili Posavinu na racun Hercegovine, cak sam osobno rekao da ako ne mozemo sprijeciti stvaranje koridora, moramo braniti Bosanski Brod. Ipak tu se dogodilo nesto sto jos komisije ispituju, jer pitanje je zasto je Bosanski Brod napusten i mimo naredjenja i ne pod imperativom odnosa snaga". Vojni zapovjednici i novinari koji su boravili u Posavini svega nekoliko dana nakon sto je prepustena srpskim snagama tvrde da je to ucinjeno preko noci, naredbom iz Zagreba, jer je povuceno sve tesko naoruzanje, a da je tocna ocjena da se Posavina mogla obraniti. No, da je Hrvatska definitivno (ili mozda za sada) odustala od tog teritorija pokazuje i karta koju je Tudjman pokazao u Bonnu. Ovo pitanje posebno poteze opozicija, ali ne zaboravlja pri tom ponavljati: sto je sa takozvanim zamjenama teritorija? Tudjman i ministar vanjskih poslova Granic tvrde da nema nikakvih ustupaka. Ali ovaj puta nije se nista govorilo o koridorima, kako za Muslimane, tako i za Srbe u blizini Prevlake. Zbog toga se mnogi pitaju sto je zapravo cjelina Tudjmanova paketa, pa stoga nije ni slucajno da je najjaca opoziciona stranka HSLS vec u srijedu zatrazila hitno sazivanje Sabora jer "vojno i politicko stanje u BiH sa stajalista Republike Hrvatske i hrvatskih interesa u BiH postaje iz dana u dan sve teze. Istodobno pojavljuju se osnovne konture konacnog politickog rjesenja na prostoru te susjedne drzave. Drzeci kako su ta rjesenja plod velikosrpskih osvajanja i kao takva nisu na crti interesa ni Republike Hrvatske niti Hrvata u BiH, i Sabor mora preuzeti svoj dio odgovornosti i pokusati pridonijeti pozitivnom rjesenju stanja u BiH". Sto zapravo stoji iza ove diplomatske recenice vidi se iz upozorenja da "jedino Sabor, po Ustavu, moze odlucivati o udruzivanju u savez s drugim drzavama". No, kako od tog saveza nece biti nista, i kako se Hrvatska zapravo grcevito bori da zadrzi 17,5 posto BiH teritorija, sto je jos uvijek upitno, jer muslimanska ofenziva ne jenjava, ocito je da opozicija jos jednom zeli pozvati Tudjmana na red zbog njegove bosanske politike. Ali i Tudjman je spreman na igre. Tako je odmah zamijeceno da na bonskim pregovorima nije bilo Mate Bobana, vec je delegaciju Herceg-Bosne vodio ministar vanjskih poslova Mile Akmadzic. Zasto je to ucinjeno, kakvu ulogu igra Boban u novim pregovorima i da li on uziva i dalje Tudjmanovo podrsku? O tome sam Tudjman kaze: "Gospodin Boban je postao prvak hrvatskog naroda u otporu srpskoj agresiji, a tada ga nisam osobno poznavao. On je zaista legalni predstavnik hrvatskog naroda i ima izvanrednu ulogu u otporu srpskoj i muslimanskoj agresiji. No, ima i onih u muslimanskom vodstvu, ukljucujuci i gospodina Izetbegovica, koji su prebacili krivnju za sukobe Muslimana i Hrvata na gospodina Bobana, jer je navodno on prepreka koja prijeci pregovore. Meni je bilo jasno da to ne odgovara istini, ali bili smo spremni otkloniti sve, pa i prividne razloge koji prijece pregovore. Gospodin Boban je vojnik svog naroda rekao je da ce u interesu hrvatskog naroda primiti svako rjesenje. Zato ne sudjeluje u daljnjim pregovorima, ali je ostao predsjednik Herceg-Bosne. I time je hrvatska strana pokazala spremnost da se obustave neprijateljstva". Tudjman je tako potvrdi glasine da ce Boban biti zrtvovan uz sve pocasti, ali sada se postavlja pitanje kako ce proci onaj koji ga je osobno poznavao - ministar obrane Gojko Susak, koji bi usput receno morao znati ponesto i o tome zasto je pala Posavina.

GOJKO MARINKOVIC