SAVJEST I DEZERTERSTVO

Prema sluzbenim podacima manje od tisucu vojnih obveznika u Hrvatskoj iskoristilo je ustavno pravo prigovora savjesti i zatrazilo civilno odradjivanje vojne obveze. Iako je Hrvatska prihvacanjem prava na prigovor savjesti ucinila znacajan korak prema demokratskom ustroju, aktualno zakonsko rjesenje ima znatnih nedostataka. Pravo na prigovor savjesti trebalo bi smanjiti broj dezertera. U Hrvatskoj nikada nije objavljen broj dezertera, a vojni tuzitelj Mirsad Baksic, kaze da je poprilicno slucajeva dezerterstva u postupku pred Vojnim sudom. Najnovije mobiliziranje s ciljem popune brigada za ratovanje na BiH fronti moglo bi povecati broj dezertera u Hrvatskoj.

AIM, ZAGREB, 11.01.1994. Manje od tisucu vojnih obveznika u Hrvatskoj iskoristilo je do sada mogucnost pozivanja na prigovor savjesti, odnosno zatrazilo da svoju vojnu obavezu odrade bez oruzja. Komisiji za civilnu sluzbu, koja je prije nesto manje od dvije godine osnovana pri Ministarstvu pravosudja RH, pristiglo je tokom proteklog razdoblja, kako kaze njen predsjednik dr. Ladislav Krapac, "vise od dvjesto, manje od tisucu zahtjeva" za uvazavanje prigovora savjesti, od kojih su samo cetiri odbijena". Pravo na prigovor savjesti, koje jugoslavensko zakonodavstvo nije uvazavalo, zajamceno je Ustavom Republike Hrvatske, donesenim koncem 1990. godine, a potom razradjeno Zakonom o obrani. Njegove odredbe utvrdile su proceduru za ostvarivanje prava na prigovor savjesti te obavezu da svaki regrut, prilikom upisa u evidenciju, mora biti obavijesten o mogucnosti pozivanja na prigovor savjesti. U prvotnoj verziji zakona pravo na prigovor savjesti imali su samo novaci, a ostali obveznici, koji su vojsku vec bili odsluzili, dobili su rok od tri mjeseca tokom kojih su mogli podnijeti zahtjev za prigovor savjesti. Ponajvise zahvaljujuci aktivnostima Antiratne kampanje Hrvatske, u svibnju 1993. donesena je dopuna Zakona o obrani, kojom je svim vojnim obveznicima dan rok od godinu dana - do kraja svibnja 1994. - u kojemu mogu iskoristiti pravo prigovora savjesti. Iako svjesni da je Hrvatska, za razliku od ostalih drzava na prostoru bivse Jugoslavije, prihvacanjem prava na prigovor savjesti ucinila znacajan korak naprijed prema demokratskom ustroju Zapada, hrvatski mirovnjaci drze da aktualno zakonsko rjesenje ima znatnih nedostataka. "Mi jos uvijek nemamo alternativnu civilnu sluzbu, nego se radi o vojnickoj sluzbi, koja se obavlja bez oruzja", tvdri Srdjan Dvornik, aktivist Antiratne kampanje Hrvatske. Takva formulacija stavljena je i u Zakon - jedna njegova odredba govori da se civilna sluzba u pravilu obavlja unutar Hrvatske vojske, ali bez nosenja oruzja. Dvornik objasnjava da je takva definicija suprotna Ustavu Hrvatske, koji priznaje prigovor savjesti protiv vojnickih duznosti, a ne protiv nosenja oruzja. U vojsci se , deducira Dvornik, mogu obavljati samo vojnicke duznosti, pa se tako prema medjunarodnom pravu, i civilne osobe koje aktivno pomazu vojsci, smatraju legitimnim ciljem napada u ratu. Mirovnjaci smatraju da ovaj nesklad izmedju Ustava i Zakona treba razrijesiti, i, sto je jos vaznije, omoguciti onima koji se pozovu na prigovor savjesti, da svoju obavezu izvrse izvan vojske, dakle stvarno u civilnoj sluzbi. Predlazu stoga da organizaciju alternativnog sluzenja vojnog roka organiziraju, umjesto Ministarstva obrane, neki drugi Vladini resori. Mirovnjaci traze i da se osobama, koje su predale zahtjev za prigovor savjesti, tokom trajanja procedure njegovog rjesavanja, sto obicno iznosi tri mjeseca, vojna obveza stavi u mirovanje. Jedan od nacelnih prigovora regulativi u vezi prigovora savjesti, koji su mirovnjaci isticali jos od trenutka kada je donesen Zakon o obrani, odnosi se na odredbu koja trazi da podnosilac zahtjeva mora svoja vjerska, moralna ili druga nacela, zbog kojih odbija vojnicku sluzbu, obrazloziti, odnosno uciniti uvjerljivim. "Prigovor savjesti stvar je osobne odluke te o njezinoj valjanosti ne moze odlucivati nekakva komisija", kaze Srdjan Dvornik, dodajuci kako se prigovori savjesti u vecini zapadnih zemalja gotovo automatski prihvacaju, uz provjeru samo nekih temeljnih cinjenica iz zahtjeva. Vodeci ljudi Ministarstva obrane smatraju pak kako civilna sluzba ipak nije univerzalno gradjansko pravo. "Moramo se zastiti od zloupotrebljavanja civilnog sluzenja vojnog roka. Svaka zemlja ima zastitni filter. Jer, sluzenje vojnog roka je i duznost i obaveza i pravo - moras braniti zemlju u kojoj zivis", kaze Stjepan Adanic, pomocnik ministra obrane za civilni sektor. Samo onaj tko moze dokazati da je i prije poziva u vojsku ili mobilizacije, imao uvjerenja koja brane upotrebu oruzja, smatra Adanic, moze dobiti pravo na civilno sluzenje. Prema istoj logici, Adanic je objasnio kako ateisti, po njemu, i ne bi trebali imati pravo na prigovor savjesti. Zagovornici prigovora savjesti kao temeljnog gradjanskog prava i predstavnici Hrvatske vlade ne slazu se oko jos jednog pitanja - da li se kao valjani argument za postedu od vojnicke sluzbe mogu prihvatiti oni koje iznose hrvatski gradjani srpske nacionalnosti - da ne zele pucati na pripadnike svojeg naroda "na drugoj strani". Dr. Ladislav Krapac, predsjednik Komisije za civilnu sluzbu, tvrdi da su takvi, "politicko-etnicki" kriteriji i svugdje u Evropi neprihvatljivi. Miso Bozic, odvjetnik i aktivist Gradjanskog odbora za ljudska prva iz Karlovca, iznosi kako mu se obracao velik broj Srba iz Karlovca, koji su trazili pravo prigovora savjesti jer nisu zeljeli pucati na svoje rodjake, koji zive s druge strane linije fronte u neposrednoj karlovackoj okolici. " Ti se argumenti mogu smatrati moralnim razlozima", kaze odvjetnik Bozic te dodaje da se mirotvorna politicka uvjerenja isto tako mogu svrstati u moralne razloge za neprihvacanje vojnicke sluzbe. Ratko Dojcinovic, clan Gradjanskog odbora za ljudska prava iz Karlovca na temelju vlastitog iskustva tvrdi da osobe, koje uloze prigovor savjesti, prolaze u vojsci specifican postupak u kojemu ih oficiri nastoje uvjeriti - milom ili silom - da bi trebali promijeniti svoju odluku. Dojcinovic je tako proveo 45 dana u zatvoru, bio je maltretiran i vrijedjan, a sve u cilju, kako tvrdi, da se predomisli i uzme pusku u ruke. "Na koncu su me pretukli i poslali na teski fizicki rad", kaze Dojcinovic, a tvrdi da njegov slucaj nije jedini. U Karlovcu je osnovana i posebna radna brigada - Bijeli tigrovi - u koju su mobilizirani gotovo iskljucivo Srbi koji odbijaju nositi oruzje. Njezini pripadnici nose bijele cizme, te ih tako, kaze Dojcinovic, svi mogu odmah prepoznati i "svrstati". "Tigrovi" - tvrdi on - salju se na prvu liniju fronte da kopaju rovove - a pri tome su cijelo vrijeme izlozeni i porugama "pravih" vojnika koji ih smatraju izdajnicima. Pritiske u vojsci, kaze Dojcinovic, trpe i Hrvati koji su odbili nositi oruzje. Da Ministarstvo obrane primjenjuje sustavne metode prema gradjanima srpske nacionalnosti koji se pozovu na prigovor savjesti, tvrdi i Zoran Pusic, predstavnik Gradjanskog odbora za ljudska prava. "Ti ljudi imaju utisak da je i to jedan vid etnickog ciscenja", kaze Pusic i navodi kako je znatan broj takvih osoba, iako su predali zahtjev za prigovor savjesti, zavrsio na Vojnom sudu. Pusic smatra da se slicne metode koriste i za politicke pritiske. U Karlovcu, ilustrira Pusic, od 31 Gradskog vijecnika, pozive za mobilizaciju dobili su samo oni koji su clanovi Socijalno-demokratske unije. Pravo na prigovor savjesti, logicno je ocekivati, trebalo bi smanjiti broj dezertera. Njihov tocan broj - od pocetka rata - hrvatskoj javnosti nije nikada bio obznanjen. Na novinarsko pitanje koliko je slucajeva dezerterstva u postupku pred Vojnim sudom. Mirsad Baksic, drzavni vojni tuzitelj odgovara - "poprilicno". Samo je nekoliko presuda vec doneseno, dodaje, ponajvise stoga sto je postupak dugotrajan. Cini se da bi broj dezertera u Hrvatskoj mogao naglo porasti nakon nedavnih masovnih mobilizacija, ciji je cilj bio popunjavanje brigada sto su slane na bojista u Bosni i Hercegovini. Kako su objavili Hrvatski helsinski odbor te Gradjanski odbor za ljudska prava, a Ministarstvo obrane neuspjesno demantiralo, vise od dvije tisuce osoba - uglavnom hrvatskih drzavljana porijeklom iz BiH - mobilizirano je uoci isteka protekle godine i upuceno na BiH-frontu. Kako svjedoce price dvojice mladica, objavljene u stranim medijima, od njih je u zagrebackoj kasarni trazeno da potpisu izjave kako dobrovoljno odlaze u Bosnu. I oni, koji nisu zeljeli potpisati, odvedeni su na koncu u BiH, kazu dvojica mladica, inace redovni studenti u Zagrebu, koji su uspjeli pobjeci iz autobusa upucenih na bojista susjedne drzave. Trenutacno se skrivaju i premisljaju da li da se obrate hrvatskim vlastima te zatraze zastitu svojeg prava da se ne moraju boriti na teritoriju druge drzave.

VESNA ROLLER