SAVJEST SVIJETA UMIRE SA BiH

Ken Blackwel, americki diplomata o ratu protiv BiH

Podnaslov: Kohezija Zapada trenutno ne postoji. Postoji samo saglasnost o lokalizovanju i ogranicavanju rata u BiH. To znaci da, dok se uzas i brutalnost ne prosire izvan BiH, zapad nece intervenisati.

AIM, LJUBLJANA, 08.09.1994. Nedavno je, na Bledu (Slovenija), odrzana medjunarodna konferencija pod naslovom "Zene za mir na Balkanu". Organizatori konferencije bili su The International Republican Institute iz Washingtona i Libra Institute iz Ljubljane. Medju ucesnicima konferencije i organizatorima (ukupno je ucestvovalo sezdeset ucesnika iz 14 zemalja), nalazio se i Ken Blackwel, sef americke delegacije i clan Upravnog odbora Medjunarodnoga republikanskog instituta, nekadasnji americki ambasador u OUN, posebno aktivan u Komisiji za zastitu prava covjeka OUN. Nas sugovornik je covjek sirokog osmjeha, blagih ociju, tihog glasa, briljantnog uma i tijelom nekadasnjeg hokejasa i ragbiste. AIM: Gospodine ambasadore, za stanovnike BiH i Sarajeva od onih 37 grama pomoci dnevno koju i onako ne dobijaju, mnogo je vaznije da nisu sami, da u svijetu jos postoje ugledni i uticajni ljudi koji, ako nista drugo, saucestvuju sa njima, rijecju i perom, bore se zajedno sa njima i za njih, koji osudjuju agresiju i zlocine koji se vrse nad ljudima, gradovima, muzejima, bibliotekama, spomenicima kulture... Molim Vas da nam kazete kakva je svrha ove konferencije, ko je organizuje i zasto? Blackwel: Ovu konferenciju zajedno organizuju Libra Institute iz Slovenije i Medjunarodni republikanski institut iz Washingtona. Glavni cilj konferencije je da se na jednom mjestu okupe zene koje su okusile realnost i brutalnost rata, sa ciljem da se pronadju i razviju moguca rjesenja koja se mogu primjeniti na lokalnom mivou. U svim drustvima, kako na Zapadu, tako u novim demokracijama na Istoku, zene su potisnute na drustvenu marginu, sto znaci da najmanje polovina drustva ne ucestvuje u trazenju rjesenja za trajni mir. Mozda se medjunarodnoj zajednici i njenim naporima pripisuje prevelik i nezasluzen znacaj u odnosu na do sada postignute rezultate. Da se pronadje rjesenje za konflikt koji traje, mozda ga treba potraziti na samim izvorima konflikta, sto znaci da su rjesenja zavisna od ljudi koji su u najvecoj mjeri neposredno umijesani u konflikt. Da budem jasan: to naravno ne oslobadja medjunarodnu zajednicu odgovornosti za konkretna djela i zlodjela u trazenju rjesenja. Cetiri su vrste postupka koje medjunarodna zajednica moze primjeniti: pregovori, ekonomske sankcije, medjunarodni pravni postupci i vojne akcije neposredno na terenu. Mozda postoji i peta - to je ohrabrivanje lokalnih stanovnika da sami urade nesto u svom interesu i u svoje ime. Nasa konferencija se nadovezuje na tu odgovornost i tu vrstu aktivnosti. AIM: Po Vasem misljenju izgleda da je jedan od odlucujucih momenata u trazenju mira jacanje civilnog drustva, gradjanske akcije na konkretnom podrucju, recimo u Mostaru, Zenici, Sarajevu... Blackwel: Da. AIM: Na koje strukture civilnog drustva mislite? Da li su to mirovni pokreti, inteligencija, umjetnici, novinari ili neka vrsta hipija devedesetih godina? Blackwel: Vjerujem da je izgradnja civilnih struktura koje podrzavaju demokratske teznje od najveceg znacaja. Moraju postojati slobodni i nezavisni mediji, omoguciti treba slobodno ucesce svih drzavaljana u politickim procesima, kao i slobodno ucesce u svim politickim strankama. Uvjereni smo da je za postizanje trajnog mira neophodan nezavisan sudski sistem na lokalnom nivou koji obezbjedjuje provodjenje i postivanje zakona, sto je uslov za pomirenje. AIM: Sve te ideje su izvanredne. Medjutim, jacanje i podrska ovim strukturama u ovom trenutku, medju ljudima u BiH, moze i vjerojatno ce biti shvaceno ovako: svi su digli ruke od nas, svi nam dijele savjete sta da radimo i kako da se ponasamo, svi nam prodaju pamet i cekaju kako ce nas pobiti, jer mi se nemamo cime braniti. I nezavisni novinari u Sarajevu i sudije koje misle da su nezavisni i zele da budu nezavisni nemaju oruzja. Njih ne napadaju novinarskim tekstovima ili sudskim sredstvima, procesima i postupcima, nego topovima. Njima se moze pomoci samo kombinacijom svih postupaka koje ste pomenuli na pocetku. Znamo sta treba napraviti, niko ne kaze kako? Blackwel: O tome se, upravo, vodi rijec na ovoj konferenciji. Ako zelimo ostvariti neki kontekst koji ce dati odredjenu tezinu ovom sto sam do sada govorio, prvo treba zaustaviti uzase i brutalnost agresije. Ova konferencija, sama po sebi, sigurno nije kljuc do rjesenja i konacnog mira. Cetiri stvari se moraju ostvariti: moramo zaustaviti genocid i agresiju, svi koji su odgovorni za zlocine moraju za njih odgovarati, uspjesno treba nastaviti dostavljati humanitarnu pomoc onima koji ju trebaju, konflikt treba rijesiti u njegovim korijenima i na samom izvoru, a tek nakon toga moze poceti izgradnja demokratskih institucija i civilnih struktura. Ne vidim razlog da se o ovom posljednjem ne bi smjelo govoriti, iako ostali uslovi jos ne postoje. Vazno je da svi ucesnici na ovoj konferenciji shvataju da prijedlozi rjesenja imaju sve sanse za uspjeh. Medjunarodna zajednica mora ispuniti svoje moralne obaveze. AIM: Samo moralne? Blackwel: Jedini nacin na koji mozemo ispuniti svoju moralnu obavezu je da ispunimo one cetiri tacke o kojima sam govorio na pocetku. Nije dovoljno da poznajemo istinu. Medjunarodna zajednica mora stvoriti istinu. AIM: Kad vec govorimo o istini, prije skoro pola stoljeca Phillip Nightly napisao je knjigu o izvjestavanju od Krimskog do Korejskog rata, pod naslovom "Prva zrtva" i podnaslovom "U svakom ratu prva zrtva je istina". Svako pravi svoju istinu i najcesce pobjedjuje istina onog ko ima vise oruzja. U kontekstu sirenja istine, kakav je uticaj Republikanskog institua na centre politickog odlucivanja u SAD? Kako, naprimjer, prenijeti poruke i prijedloge sa ove konferencije americkoj administraciji i - dovesti je do toga da ih poslusa i provede, pogotovo one prve cetiri tocke? Blackwel: Medjunarodni republikanski institut podrzava civilne strukture koje su demokratski usmjerene, izgradnju politickih stranaka i izgradnju i promociju demokratskih institucija. Ako pogledate sastav Upravnog odbora Instituta, u njemu su ljudi poput nekadasnjeg drzavnog sekretara Larija Iglbergera, savjetnika za nacionalnu bezbjednost Skoukrofta, senatori niza americkih saveznih drzava, od Arizone do Floride, clanovi Kongresa, nekadasnja ambasadorica u OUN, Dzejn Kirkpatrik, na kraju i ja. Svi smo veoma aktivni pisci, eksperti za spoljnu politiku. Svojim akcijama uticemo na javno misljenje, a javno misljenje djeluje na ponasanje administracije. Ovo je neophodno reci: ljudi se s pravom pitaju da li Institut djeluje na centre moci? Nikakve sumnje nema da Institut, uz podrsku javnosti i te kako utice na ponasanje administracije. AIM: Ovo sam vas upitao zato jer je drzavni sekretar Cristopher prije nekoliko sedmica izjavio da BiH i Balkan nisu u sferi strateskih interesa SAD. Medjutim, Evropa je i te kako u sferi strateskih interesa SAD. Balkan i BiH su i te kako u Evropi, u sto uvjerava i zalosna istina da su dva svjetska rata upravo tu zapocela, sto i Evropa i SAD brzo zaboravljaju, ili bar, kontradiktorno se ponasaju. Molimo vas za vas komentar? Blackwel: Na kraju Drugog svjetskog rata, zajednica naroda je porucila: Nikad vise! Moralno i zakonski obavezali smo se da nikad vise necemo dozvoliti zlocine protiv covjecanstva, da ce im se suprotstaviti kompletna svjetska javnost. "Nikad vise!", postalo je vise od moralnog obecanja. Uistinu, to je pravna obaveza na konkretno djelovanje svjetske zajednice i, posebno, jedine svjetske velesile. Jasno je da nista drugo nece zaustaviti srpsku agresiju, osim sile. U to uvjerava nedavna istorija. Ovo ne govorim u ime Instituta ili administracije, nego u svoje licno ime. Kada govorimo o americkim rizicima i troskovima, moramo imati u vidu nacin ponasanja administracije: ostace po strani sve dok se strane u ratu ne dotuku, dok im ne bude dosta rata. Mislim da ovakva bezbriznost, nesposobnost djelovanja nema opravdanja, niti se moze razumjeti, pogotovo se ne moze prihvatiti. Druga stvar je u prikupljanju snaga protiv glavnog zlocinca, u ovom slucaju to je srpski agresor. To okupljanje snaga pokazuje se u iskazivanju politicke volje, u spremnosti da ispostavimo riziku nasu bezbjednost i, potencijalno nase zivote. Ovo je opcija koja ukljucuje minimum kompromisa. Treci problem je kako dostici koheziju zapadnog odgovora na tu agresiju. Ta kohezija trenutno ne postoji. Na pocetku, postojala ja suglasnost oko lokalizovanja i ogranicavanja konflikta. Ta politika je znacila da dok se uzasi i brutalnosti ne prosire izvan BiH, nema imperativa za zapadnu zajednicu da preduzme radikalnije mjere. Ova politika je sumnjiva za moralni integritet zapada, jer ima za posljedicu 200 hiljada izgubljenih zivota, pociva na izuzetnim kompromisima koji su suprotni moralnim principima zapada, prvenstveno principu zajednicke akcije protiv agresora.
AIM: Kohezija zapada koje vise nema, postojala je u vrijeme hladnog rata, jer je postojao spoljni neprijatelj - Varsavski pakt i zemlje realsocijalistickog bloka. Sada kada spoljneg neprijatelja vise nema nestala je i druga velesila koja je izuzetno vazna jer jos ima 4000 nuklearnih glava i diktira uslove ponasanja prema agresoru, koji se, ocito nagradjuje. Curkin obilazi evropske prijestolnice trazeci skidanje sankcija u zamjenu za dva, tri odsto teritorija, u EZ se taj plan ponavlja u Kinkel-Juppeovom prijedlogu, rivalitet je unutar samog NATO-a, o cemu govore sukobi Grcke i Turske. Ispada da nakon zavrsetka hladnog rata politicari i njihove administracije, politicki lobiji u pojedinim zemljama, medju njima i u SAD, Njemackoj, Francuskoj, Engleskoj, Rusiji, nastavljaju da razmisljaju na nacin na koji su razmisljali u vrijeme hladnog rata. Drugog rivala vise nema, konflikti se prenose unutar zapadne alijanse, odnosno - zbog novih rivaliteta ili rivaliteta koji su latentno postojali u vrijeme hladnog rata, prijeti opasnost da se raspadne zapadna alijansa, kojoj su vaznije 4000 ruskih i ukrajinskih nuklearnih glava od cetiri miliona ljudi u BiH. Na sudbini BiH testira se sudbina svijeta, novog svjetskog poretka, demokratije, ljudskih prava. Blackwel: Tacno. Ako je medjunarodno bezakonje dozvoljeno, ako se dozvoli nastavak tragedije bez adekvatnog odgovora medjunarodne zajednice, nece biti novog svjetskog uredjenja, nego stari svjetski haos. To je razlog da nastavimo sa pritiscima, kako u nasim pojedinacnim zemljama, tako u cijeloj medjunarodnoj zajednici, da donesu cvrsce i konkretne mjere. AIM: Cijela situacija i razvoj procesa pokazuju da od toga nece biti nista. Rusija zahtjeva ukidanje embarga protiv Srbije i Crne Gore, o cemu smo maloprije govorili... Blackwel: ... i sto ja dobro znam i slazem se sa vama. Jedino sto se moze u ovom slucaju desiti je da cemo svi jednostavno izgubiti svoje glasove, ako samo sjedimo, ako nista ne uradimo. To je razlog zasto nikad nisam bio kritican do aktivnosti i konferencija koje iniciraju i podrzavaju drzavljanske, politicke, civilne, ekonomske i vojne akcije kojima bi se konflikt definitivno zavrsio. Takve akcije su nasa jedina nada, ili bar kapljica nade, ako nase pojedine drzave ne shvate i dozvole nastavak ovog genocidnog rata. AIM: Samo, te iste drzave, medju njima i vasa, priznale su BiH i primile ju kao ravnopravnog clana u OUN, a sada je ostavljaju na cjedilu, tako da uistinu, ostaje jedini nacin civilnog pritiska na vlade koje su to zaboravile. Naravno, treba dodati da i bosanska vlada, bar do sada, nije imala koncept kakvu drzavu hoce. Uvijek je samo odgovarala na inicijative koje su dolazile izvana, a sama nikad na stol nije stavila svoj projekt i rekla: "Hocu ovakvu drzavu!". Blackwel: Bosna je bila i danas je jedino moguca kao demokratska drzava, pluralna, multikulturalna, multietnicka, ravnopravnih ljudi i naroda. Ona je to i ranije bila i na nama je da sve pokusamo da to ponovo postane. Aktivnost Republikanskog instituta, pa i ovaj razgovor su kamen u mozaiku koji ce to omoguciti. Ja licno osamnaest mjeseci zalazem se za ukidanje embarga za uvoz oruzja u BiH i za napade na ratne polozaje agresora, a posebno na podrucja koja su silom osvojena, na kojima je izvrsen genocid, sa kojih su protjerani milioni ljudi. Svijet ne bi samo postao siromasniji ako BiH nestane, BiH je bila ono sto svijet zeli postati uvodjenjem novog svjetskog poretka. Ako se dozvoli da nestane BiH, umrijece svjetska vizija zajednickog zivota ljudi, umrijece nada. Na nama je da tu nadu sacuvamo i razvijemo. Ako nase drzave to ne urade, izgubili smo savjest. Savjest svijeta je BiH, kao sto je BiH savjest svijeta.

ZORAN ODIC