PREMIJER POD PRISMOTROM

O njima se govori: Milo Djukanovic, predsjednik vlade Crne Gore

size: Sta je istina u pricama da je premijer Djukanovic "glavni svercer" u Crnoj Gori. Jos od studentskih dana bije ga glas da je sklon finansijskim mahinacijama. Opoziciona stampa je brujala o njegovom iznosenju kapitala u inostranstvo, ali bez tvrdih dokaza. Zukanovic na sve optuzbe odgovara da su obicne konstrukcije opozicije i njene stampe. Da li postoji sukob izmedju Djukanovica i Bulatovica po "srpskom pitanju", ili se radi, samo o ideoloskim razlikama.

tekst:

Kada je sa svega 28 godina zivotnog i ni danom radnog iskustva, Milo Djukanovic, postao predsjednik crnogorske Vlade, mnogi su bili ubijedjeni da se on nece snaci na tako odgovornom mjestu i da je, maltene, "zrtvovana figura". Vrijeme je, medjutim, bar dosad, demantovalo te prognoze, pokazujuci da premijer-pripravnik brzo sazrijeva i da je u njemu vladajuca stranka pronasla covjeka koji u mutnim vodama "prelaznog perioda" zna dobro da pliva. Vec sam cinjenica da pliva u mutnoj vodi, opredijelila je one koji prema aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori imaju politicke i moralne rezerve da Djukanovica vide ili kao prikrivenog "zelenasa" ili kao kriminalca koji je od Crne Gore napravio "sverecersku drzavu" i iz toga izvlaci svoje dividende. Vodja srpskih radikala , dr Vojislav Seselj, nije ni prvi, vjerovatno ni posljednji, koji je, besjedeci na posljednjoj sjednici Saveznog parlamenta, crnogorskog premijera optuzio za sumnjivi biznis.

Za razliku od predsjednika Crne Gore, Momira Bulatovica, koga su, uglavnom, razminjivale optuzbe za sumnive transakcije, premijera Djukanovica stalno bije glas, jos od studentskih dana, da im je sklon. Stereotip koji su stvorile carsijske price, optuzbe opozicije i vlasti nesklonih medija, obiljezilo je Djukanovica kao covjeka koji vlast koristi za sticanje materijalne koristi. U vise navrata je "vidjen" kako sa opljackanim novcem odlazi na Kipar, u Bec ili London, gdje to trpa u podrumu kupljene kuce, odnosno, stana, a nerijetko je pominjana i njegova talijanska veza sa "koza nostrom" sa kojom "valja" cigarete, pa cak i drogu, zasta ga je, jednom prilikom, optuzio lider Crnogorske stranke Budo Perovic. Sumnjicave je tesko razuvjeriti da predsjednik crnogorske Vlade, i njemu bliski ljudi, nijesu imali koristi od poslova kakav je bio onaj sa gazda Jezdom oko zakupa Svetog Stefana ili od profitabilne trgovine naftom. Takvim sumnjivcima, bilo je logicno zasto je Djukanovicu pozlilo poslije obzanjivanja vijesti da je Jezdimir Vasiljevic zbrisao iz zemlje, prijeteci crnogorskom premijeru, iz inostranstva, cak i likvidacijom. Djukanovic je, kada je htio ili morao, odbacivao optuzbe na svoj racun, ocjenjujuci ih kao "konstrukcije opozicionih partija i njihove stampe". Opovrgavajuci sumnje da iza svercerskih poslova stoji crnogorska vlast i da novac od njih ide na servisiranje javne potrosnje u Crnoj Gori, Djukanovic je znao da tvrdi da se tu radi o zakonski zasnovanim "tranzitnim poslovima koji se obavljaju kroz Jugoslaviju", i od kojih drzava, svakako, ima koristi. Nikako pojedinci, niti on licno. "Ne bavim se nikakvim svercom, niti privatnim biznisom", decidirano je, jednom prilikom, kazao crnogorski premijer, zeleci da, ponovo, perje glasina skupi u vrecu.

Optuzbe na racun Djukanovica mnogi su skloni da vezu za to sto je on, u vise navrata, iznosio nesto tvrdje stavove u vezi sa polozajem Crne Gore u novoj Jugoslaviji. To je bilo posebno uocljivo u slucaju "srbijanskog pasjaluka" sa blokadom granice kod Prijepolja. Znao je, mnogo odresitije nego li predsjednik Bulatovic, naglasiti kako se tu radi o politickom pritisku na Crnu Goru, sto ga je, na izvjestan nacin, rehabilitovalo u ocima procrnogorske opozicije. Vecu kriticnost od njega, u kritici Beograda, znali su da pokazu samo dva covjeka iz najuzeg rukovodstva Crne Gore - ministar inostranih poslova Miodrag Lekic i predsjednik Privredne komore Vojin Djukanovic.

Uocavajuci razliku izmedju onoga sto kaze predsjednik Crne Gore i onoga sto javnosti predocava premijer, u javnosti, posebno opozicionoj, stvoreno je misljenje o postojanju dvije jasno izdeferencirane struje u crnogorskom drzavnom vrhu i samoj Demokratskoj partiji socijalista. Jedna bi, po tim tumacenjima, trebala biti procrnogorska, a druga prosrpska. Prva bi trebalo da je okupljena oko Djukanovica a druga oko Bulatovica. Stvaranju takvog mnjenja doprinijelo je i to sto procrnogorske opozicione partije (Socijaldemokratska i Liberalni savez), u posljednje vrijeme, cesce, umjesto frontalne kritike vlasti, strijele odapinju selektivno u struju koja je sklonija nekritickom slijedjenju Beograda, odnosno, rezima u Srbiji. Ovakvom vidjenju stvari ide na ruku i saznanje o tome da je Djukanovic bio otvoreniji od svojih partijskih drugova za neke zahtjeve ove partije, kojima je uslovljavala svoj ostanak u republickoj Vladi. Medju njima su bili i oni da se, po svaku cijenu, mora zadrzati Ministarstvo inostranih poslova i formirati crnogorsku informativnu agenciju.

To sto je presjednik Bulatovic najavio mogucnost ukidanja resora inostanih poslova i sto Djukanovic nije pokazao volju da pocne sa realizacijom zahtjeva SDP-a, nezavisni i opozicioni nedjeljnik "Monitor" tumaci i kao potiskivanje njegove struje u vladajucoj partiji. Najava da ce jedan od "zelenijih" ministara (Milivoje Jaukovic, ministar rada i socijalnog staranja) biti poslat u Beograd za viceguvernera Narodne banke, a da se iz savezne prestonice vrse pritisci da i sef crnogorske diplomatije Miodrag lekic, "otputuje" na ambasadorsko mjesto u Rim, takodje se dovodi u vezu sa najnovijim izrazima DPS ljubavi prema Slobodanu Milosevicu i njegovoj partiji. Na istom tragu je i procjena da bi ovo moglo da znaci "provjetravanje" partijskih redova pred Kongres vladajuce partije koji se planira za pocetak iduce godine. Pretpostavlja se da ce na tom skupu, Bulatovicevi socijalisti morati da otvore raspravu o nekim delikatnim pitanjima svoje politike i crnogorske buducnosti.

Postoji, naravno, i sasvim drugacije uvjerenje koje se bazira na saznanjima da je sukob na procrnogorski i prosrpski dio rukovodstva vecinske partije u Crnoj Gori, samo rpivid sa kojim se vjesto manipulise. Rijec je, u stvari, o drugoj vrsti sukobljavanja - izmedju rpoliberalne struje, koja se zalaze za brzu privatizaciju i svekoliko preobrazavanje drustva prema liberalnom modelu i one koja jos nije prezalila socijalizam i njegove "svijetle tekovine". Ovim drugim, po prirodi stvari, ne smeta samo liberalna doktrina vec i to sto njeni protagonisti ne zbaoravlaju na valstiti interes. U ambijentu siromastva i bijede najsirih slojeve stanivnistva to, ietkako, strci i partiji annosi stetu.

Dragoljub VUKOVIC AIM Podgorica