PUT BEZ POVRATNE KARTE

"Odliv mozgova" iz Crne Gore

size: Pretpostavlja se da je za posljednje dvije godine Crnu Goru napustilo najmanje tri hiljade mladih skolovanih ljudi, sto iznosi velikih 0,5 odsto ukupnog broja stanovnika. Rezultati nedavne ankete na uzorku od 100 mladjih strucnjaka, pkazuju da cak njih 92 odsto zeli otici u inostranstvo. Ekonomska i politicka kriza, besperspektivnost, potpuna degradacija intelektualnog i kreativnog rada - uzroci takvog raspolozenja kadrova. S obzirom na ovdasnju situaciju, smatraju neki strucnjaci, na odlaske ne treba gledati tako fatalisticki, naravno, pod uslovom da se ti mladi ljudi, nakon usavrsavanja u zemljama gdje je to moguce, vrate u otadzbinu. Iskusztvo iz 60-tih i 70-tih pokazuje da su se vracali samo rijetki.

tekst:

Crnu Goru masovno napusta najkreativniji i najaktivniji dio stanovnistva, ispisujuci tako najtezu optuznicu svima onima koji su ovu republiku doveli do moralnog, ekonomskog i politickog dna (redosljed nije slucajan). Razmjere ove "prirodne katastrofe" tesko je precizno sagledati iz perspektive sadasnjih potreba Crne Gore, posto se "odlivom mozgova" porofesionalno ne bavi nijedna institucija, niti iko sistematski prati ovu pojavu. Cak se i jednom nedavnom skupu u Podgorici, posvecenom ovoj temi, odazavao vrlo mali broj onih koji su mogli da je osvijetle sa raznih aspekata. Ipak, upuceni tvrde da se odlaskom mladih kadrova sigurno i gotovo nepovratno gubi bioloska supstanca, koju je nemoguce ponovo vratiti bilo kakvim politickim potezima i proglasima.

Pretpostavlja se da je posljednjih godinu-dvije Crnu Goru napustilo najmanje tri hiljade mladih skolovanih ljudi (sto je velikih 0,5 procenata ukupnog stanovnistva), a kofere i dalje pakuju svi oni koji imaju ikakvu sansu da se domognu Kanade, Australije, Juznoafricke Republike ili Novog Zelanda - trenutno najatraktivnijih zemalja za ovaj put bez povratne karte.

Sunovrat sistema vrijednosti

O dimenzijama ovog problema ilustrativno govori i jedna nedavna anketa Socijal-demokratske partije, uradjena na uzorku od 100 strucnjaka, mladjih od 30 godina zivota. Uzorak su sacinjavali 40 inzenjera, 20 pravnika, 30 ekonomista i 10 strucnjaka ostalih profila. Indikativno je da su svi ispitanici bez stana, u posljednja tri mjeseca prosjecna plata iznosila im je 25 DEM, a svega njih 11 odsto bilo je na nekom strucnom usavrsavanju. Tom prilikom cak 92 odsto njih izjavilo je da namjerava da ide u inostranstvo, a 85 odsto vec je preduzelo neke korake u tom smislu. U inostranstvu, kako su izjavili, namjeravaju da ostanu u prosjeku sedam i vise godina, a razlog tome je, sigurno, uvjerenje njih 86 odsto da se u Crnoj Gori situacija nece poboljsati u dogledno vrijeme.

• Odlazak preko granice glavna je tema nasih razgovora. Mi hocemo da zivimo, a ne da zivotarimo, kaze rezignirano jedan podgoricki student, koji sa svojim vrsnjacima ceka prvu pogodnu priliku da se dokopa inostranstva.

Ocito da, teska ekonomska i politicka kriza, sa nesagledivim vremenskim trajanjem, i apsolutna besperspektivnost, u znacajnoj mjeri doprinose potpunoj degradaciji kreaitivnog intelektualnog rada, svodeci ga na podanicki prosjacki odnos prema novokomponovanoj klasi bogatasa - ratnih profitera i kriminalaca. Medjutim, bez obzira na tezinu ekonomske i politicke krize, najrazorniji uticaj na polozaj strucnjaka ima duboka moralna kriza koja do temelja prijeti da unisti sistem vrijednosti koje su generacije gradile.

• Nije tesko zamisliti stepen razocarenja mladog elektro-inzenjera, koji je zavrsio fakultet za cetiri godine sa prosjekom 9,80 kada dobije platu od 14 DEM, za koju moze da kupi kilogram mesa! O kakvom naucniku moze biti rijeci u nasim uslovima, kada mora da ceka u redovima za benzin, da nosi vrece brasna po Univerzitetu, ili da daje privatne casove matematike sinovima bogatih oceva, kako bi mogao da prehrani porodicu? Moze li biti rijeci o kompjuterskom strucnjaku koji mora da ide dva puta nedjeljno u Novi Pazar da bi kupio cipele, jer one u Podgorici kostaju dvije njegove mjesecne plate! Gdje su tu usavrsavanja, literatura, me|unarodna razmjena, simpozijumi, laboratorijska istrazivanja - u jednom dahu sipa svoj jed Nebojsa Medojevic, savjetnik u Ageniciji Crne Gore za prestruktuiranje privrede.

Bjezanje iz tjeskobe

U strateskim opredjeljenjima razvoja Crne Gore, pa i u programima vecine politickih stranaka , posebno se potencira uloga sopstvenih strucnih kadrova. Priznaje se da bez njihovog angazovanja nema ni eventualnog ekonomskog i moralnog preporoda republike. Tacnije, vlasnicke i svojinske transformacije preduzeca, banaka, poreskog i obrazovnog sistema, formiranja berzi, transfera novih tehnologija, stranih ulaganja...

Takvim koordinatama omedjuje i jednu procjenu dr Milan Popovic, sa podgorickog Pravnog fakulteta: "Vise treba da zabrinjava kvalifikaciona struktura onih koji ostaju, nego onih koji odlaze u svijet".

Alarmantne su i jos neke cinjenice. Aktivno stanovnistvo Crne Gore cini manje od polovine ukupnog broja (613.000), sto znaci da vise od polovine njenih zitelja spada u kategoriju "izdrzavani". Penzijski staz zaposlenih u prosjeku iznosi 15 godina, a manje od 10 odsto ukupnih prihoda stanovnistva potice od rada, s tim sto se preko 90 procenata prihoda trosi na elementarne zivotne potrebe!

U ovakav neveseli mozaik valja unijeti vrtoglav pad standarda, nedostatak roba na trzistu, bezizlazan polozaj i velikih crnogorskih privrednih kolektiva (KAP, Zeljezara, Luka Bar...), usporen proces vlasnicke transformacije drustvene svojine, zakonske i druge barijere razmahu privatnog preduzetnistva...

Kada se sve to suceli sa aktuelnim "odlivom mozgova", onda je perspektiva Crne Gore jos sumornija. Toga su, naravno, svjesni i mladi ljudi koji iz ovakve tjeskobe svoje mjesto pod suncem traze u drugim zemljama. Stoga se i eventualna dilema otici ili ostati mnogo brze razrjesava napustanjem zemlje u kojoj, kako tvrdi Medojevic, znanje nikad nije tretirano kao bitan faktor razvoja i u kojoj je postojece znanje gotovo neupotrebljivo zbog niskog tehnoloskog nivoa privrede i zaustavljanja transfera novih tehnologija.

Dr Bozidar Sisevic cak smatra da na odlazak strucnih ljudi u inostranstvo, s obzirom na gotovo nikakve sanse za zaposlenje i usavrsavanje u Crnoj Gori, ne treba gledati isuvise pesimisticki. Naravno, pod uslovom da se jednog dana opet vrate, posto u me|uvremenu vani steknu nova, savremena znanja. "Stavise, dobro bi bilo, kaze dr Sisevic, da Crna Gora i organizovano pomaze mladim ljudima pojedinih profila da se zaposle u inostranstvu. Jer, time bi ne samo obogatili svoje znanje, nego bi po povratku omogucili zdravu konkurenciju sa visestrukim pozitivnim efektima".

Medjutim, iskustvo iz sezdesetih i sedamdesetih, kada se na rad preko granice odlazilo mnogo masovnije i uglavnom bez fakultetskih diploma, potvrdjuje da su se u medjuvremenu vracali samo rijetki. Stoga je tesko povjerovati da ce i sadasnji emigranti masovnije i na kraci rok razmisljati o povratnoj karti.

Veseljko KOPRIVICA