TUZNA I SIROMASKA NOVA GODINA

Za Borbu:

AIM, ZAGREB, 28.12.1993. Negdje neposredno nakon pobjede na izborima 1990. godine, hrvatski je predsjednik Tudjman izjavio kako i mala setnja Zagrebom pokazuje da su se ljudi promijenili, da su nasmjeseni, sretni. Iz tog doba, tocnije 22. prosinca, na
dan kada je usvojen novi Ustav, pamti se ono euforicno obracanje tadasnjeg
predsjednika Sabora dr. Zarka Domljana okupljenim stanovnicima Zagreba pred "Gradskom kavanom", na Trgu bana Jelacica: "Jesmo li ga donijeli? Je'l ga ima- mo? Imamo ga. Imamo Hrvatsku!".

A to stanovnistvo, sto u medjuvremenu postade pucanstvo, nije bilo ni
svjesno, opijeno euforijom, nahranjeno primitivnim triumfalizmom, da im je to
posljednja prilika da proslave Bozic i Novu godinu onako kako ti praznici u nasoj tradiciji zasluzuju. Sa punom trpezom, sa puricom ili odojkom, sa poklo- nima ispod bora sto ih je sada umjesto Djeda Mraza donosio Djed Bozicnjak, ne- gdje na moru, u planinama ili inozemstvu. To vrijeme kao da je otislo u bez- dan, u nepovrat, Hrvatska kao da je vec bila u svojoj buducnosti. Euforiju i nacionalni zanos zamijenila je apatija, samo za neke nove vlasnike Hrvatske Opatija nije sanak pusti. Bozic, taj najveci krscanski praznik bio je sve pri- je nego blagdan veselja zbog rodjenja malog Isusa. Nije bilo ni guzvi u trgovi- nama, ni strke oko ribe i bakalara. Gdje li su samo nestala ona Tudjmanova nas- mijana i vesela lica? Grad se doimao kao svakog drugog dana, kao svake druge subote, obicne subote. Jedino cega nije nedostajalo bilo je psovki i petardi. Cuo se i po koji pistolj ili rafal iz kalasnjikova, ali bilo je to daleko cak i od onih davnih "olovnih" vremena kada je bilo "zabranjeno ici na polnocku, kada su "svi vjernici bili sumnjivi". Svega nekoliko tisuca Zagrepcana otislo je u neki istarski hotel, ostali zajedno sa stotinjak tisuca prognanika i iz- bjeglica ostali su u gradu pokusavajuci zaboraviti i biti sretni na taj sveti dan.

A u tome je naveliko "pomogla" televizija koja je na oba programa vrti- la bozicni program. Nagledali smo se starih filmova, bozicnih pjesama, prenosa polnocki i misa. Tako je to kad se iz jedne krajnosti krene u drugu. Cak je i zagrebacki nadbiskup kardinal Kuharic morao upozoriti na zloupotrebe pa re- ce: " U proslosti se govorilo o novogodisnjim praznicima, da bi se iskljucio Bozic. To je bila logika jedne ideologije. Medjutim, sada te ideologije vise nema, ali odnos prema Bozicu moze biti zamagljen, moze biti previse iskori- sten u komercijalne svrhe. Pa, vidite da se sada govori o nekom Djedu Bozic- njaku. To je apsurd. Kao sto je bio bezbozan Djed Mraz tako je bezbozan i Djed Bozicnjak. To je takodjer pokusaj da se Bozic obezvrijedi. Da se njemu zapravo ugasi bitni sadrzaj. Ako netko ne vjeruje u otajstvo Bozica, neka pusti na miru one koji vjeruju. Ali neka onda na sadrzaj Bozica, koji je jedan od bit- nih sadrzaja cijelog krzcanstva i nase vjere, ne lijepi etikete da bi ga oma- lovazavao i vrijedjao. Tko to ima pravo? Zato smo mi protiv tog novog Djeda Mraza, protiv nekog Djeda Bozicnjaka".

Lokalna zagrebacka Omladinska televizija cak je direktno napala stariju sestru HTV da je ona izmislila tog novog Djeda Bozicnjaka, jer zna se Djed Mraz bio je komunisticka izmisljotina koju je trebalo zamijeniti pravim krsca- nskim sadrzajem. Ali, eto crkva ne misli tako. A mozda joj je i drago sto cr- kve nisu bile pune kao tri godine ranije, kada su se u prvim redovima nasli novopeceni vjernici. Jer Boze dragi, trebalo je pokazati tko nije komunist i tko je zapravo cijeli zivot bio vjernik, ali nije to smio opkazati. Bilo ih je zaista otuzno gledati kako ne znaju sto ciniti, sto pjevati, kako s nelagodom bulje u strop ili svog susjeda.

Ali nije to bio jedini razlog sto su crkve bile praznije. Drugi je vrlo prakticne naravi. Ljudi su se bojali, jer i sam podatak o preko tisucu inter- vencija policije i lijecnika, o stotinama ranjenih, o praskanju petardi, bom- bi, pusaka, dovoljno govori da su se hrvatske i zagrebacke ulice pretvorile u svojevrsni Divlji zapad.

Mnogo toga promijenilo se od vremena onih "veselih i nasmijanih lica". Hrvatska je u ratu vec trecu Novu godinu, trecina njena teritorija je van nje- ne jurisdikcije, trecina je srusena od JNA i srpskih granata, proizvodnja je pala za oko 50 posto, nezaposlenost je sve veca, place jedva dostatne za pre- zivljavanje, a ono sto je najgore nitko ne vidi izlaz, ni kraj ovim pogubnim trendovima. Ovo je vrijeme gnjeva i otreznjenja, vrijeme kada se mnogi Hrvati pitaju: nije li se nacionalna katastrofa vec dogodila?

Malo je Hrvata koji su uspjeli procitati clanak poznatog novinara Vik- tora Meiera u "Frankfurter Allgemeine Zeitungu". Po onoj staroj maniri mogli su samo procitati obracun s njim iz pera glavnog urednika "Vjesnika" Kresimira Fijacka. Meier kome se ranije prigovarala sklonost Hrvatskoj, pa je zbog toga imao problema i u bivsoj Jugoslaviji pise: "Izgleda da danas ni demokracija ni nacionalna buducnost Hrvatske nisu sigurni. Slijedeci izbori, ako se takvi uopce odrze, tek su za tri godine. Predsjednik je u svojoj okolini trpio samo one koji su mu u svemu odobravali. Neprestano je mijenjao svoje ministre, ostavljajuci svojim glupavim izjavama los dojam u inozemstvu. Danasnji sukob izmedju Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini nije popratna posljedica srp- ske agresije, nego u bitnom proizvod Tudjmanove politike. Hercegovci igraju veliku ulogu i medju Tudjmanovim suradnicima u Zagrebu, a medju njima i ministar obrane Susak koji snosi veliku odgovornost za sadasnji katastrofalni razvoj. Tudjmanova je tragedija u tome da je sada i stvarno doslo do takve podjele Bos- ne, ali ne u znaku "nagodbe" sa Srbima, nego u znaku totalne srpske pobjede protiv Muslimana, tako i protiv Hrvata i da je Zapad pod etiketom nekakvog "modusa vivendi" sve vise skloniji priznati srpska osvajanja i u samoj Hrvat- skoj. Posljedica Tudjmanove politike u Bosni je nacionalna katastrofa tamosnjih Hrvata, sve tezi strateski polozaj Hrvatske prema Srbiji i teskoce za Hrvatsku na internacionalnoj sceni. Hrvatska stoji sama i to u strateski nepovoljnom polozaju naspram srpskoj moci koja je danas u svako doba u stanju uzeti pod izravnu topnicku vatru vecinu hrvatskih gradova. U pogledu postupaka Hrvata u Bosni stvorilo se u inozemstvu misljenje da se Hrvati ne razlikuju mnogo od Srba i da, ako je Tudjman u Bosni za podjelu, onda bi to moglo biti rjesenje i za Hrvatsku. Izgleda da je zapadna politika, Njemacka takodjer, Tudjmanovu Hrva- tsku politicki uglavnom 'otpisala'".

Zagrepcani, kao i svi Hrvati, sve vise su nostalgicni, nije da bas nesto zapomazu za bivsom Jugoslavijom, ali sve glasnije pitaju: zar je moralo
tako biti? Bit ce ovo tuzna, i sjetna, i gnjevna, i siromaska Nova godina. A
u ocekivanju njenog dolaska hrvatski Sabor opet radi prekovremeno, pomalo krseci i Ustav. Naime, domovi Sabora, kako je to predvidjeno clanom 79. redovi- to zasjedaju dva puta godisnje: prvi put izmedju 15. sijecnja i 30. lipnja i drugi put, izmedju 15. rujna i 15. prosinca. No, kao i lani pokazala se potreba za izvanrednim zasjedanjem, jer Vlada mora naci nacin kako osigurati budzetska sredstva za funkcioniranje drzave u prva tri mjeseca 1994. Nema sumnje da ce se novac pronaci, a zna se i od koga ce biti uzet. Kuda ide Hrvatska mozda
najbolje ilustrira naslov s prve stranice "Vjesnika": "Mirovine samo za 100.000 umirovljenika?". Onih jos 600.000 morat ce pricekati pocetak sijecnja. A do tada zube u case. Oni kojima je ostala jos koja markica opet ce krenuti put susjedne Slovenije ili Madjarske i tamo za u Hrvatskoj bezvrijedne devize pokusati napuniti kosaru do vrha. Tako je to u zemlji gdje predsjednik Vlade izjavljuje da shoping u inozemstvu , sto je postao svakodnevna pojava, nije odljev deviza vec obicna trgovina. Istodobno slovenske novine pune su apela: kupujte domacu robu! Zoran primjer pluralistickih putova u kapitalizam, ili kako li se vec zove sistem u kojem su hadezeovci pojeli ljude.

Ali bez obzira na sve sasvim je izvjesno da ce Tudjman u svom novogodis- njem obracanju naciji biti pun optimizma, jer dobro on zna kako se razlikuju Hrvati i Srbi. Prvi svoju glupost dozivljavaju kao cudo, a drugi kao pobjedu. Koliko li ih jos u to vjeruje? GOJKO MARINKOVIC