OPCI SABOR BOSANSKE POSAVINE

Zapleteni u mrezu beznadja, Hrvati iz Bosanske Posavine izgleda da su odlucili dici svoj glas. Prije desetak dana su u Slavonskom Brodu odrzali "Sveopci sabor Bosanske Posavine". Jedna od konstatacija na Saboru glasi: "U ovo stanje su nas dovela dva zla. Jedno zlo je srpska agresija, a drugo losa hrvatska politika". Bez obzira na sve unutarnje komplikacije moze se reci da posavska zbivanja predstavljaju novi kamen o vratu svim zagovornicima podjele Bosne. Kao sto je vec negdje primje- ceno, Bosna se onima koji je hoce podijeliti vec sveti tako sto ce podijeliti njih.

AIM, ZAGREB, 26.12.1993. Izmrcvareni dvogodisnjim izgnanstvom, bosanski posavci su - kako izgle- da - odlucili dici svoj glas. Zapleteni u mrezu beznadja, gdje su im, kako je slikovito rekao jedan tamosnji izgnanik, svo bogatstvo dvije najlonske vreci- ce, a politicke perspektive nikakve, cine ocajnicki pokusaj da se spasi sto se spasiti da. Osamnaestog ovog mjeseca, naime, odrzan je skup Hrvata iz Bosanske Posavine, pod nazivom "Sveopci sabor Bosanske Posavine" u Slavonskom Brodu. "Sabor" je okupio oko hiljadu ljudi svih profila, od onih koji pretendiraju na vlast u novoformiranom tijelu, preko boraca, Hrvata iz dijaspore, do zena sa djecom. Skupu su prisustvovali i mnogi gosti, a izmedju ostalih i izaslanici BH ambasade u Hrvatskoj, te clan bosanskohercegovackog Predsjednistva dr. Ivo Komsic. Kao sto se kasnije i pokazalo, njihovo prisustvo ukazuje na stanovite simpatije zvanicnih vlasti u BiH za ovu inicijativu.

Politicki okvir cijelom skupu dao je dr. Anto Kovacevic, koji je zapra- vo jedan od ljudi iz "sjene" i glavnih pokretaca inicijative. Tako on na poce- tku kaze: "Mi Hrvati iz Bosanske Posavine moramo stvar uzeti u vlastite ruke i vratiti se sebi samima. Cetnicki dvojac, Owen i Stoltenberg, uskoro ce imati
priliku cuti autenticni glas iz Bosanske Posavine. Nasa je najveca nesreca sto smo ostali bez svoje politike i bez svojih politicara. Mi moramo definirati svoju politiku, jer posljedice nametnute politike podjele BiH najjace osjecaju Hrvati Bosanske Posavine, srednje Bosne i Bosne uopce. Ako obranimo Bosansku Posavinu i zatvorimo koridor, pasce koncept podjele BiH i spasicemo hrvatsku drzavu. Mi nikada necemo prihvatiti zemljovid koji je crtao Radovan Karadzic". Zapazen gost posavljanskom saboru bio je Ante Prkacin (Hrvatska stranka pra- va), koji je govoreci o tezini polozaja Posavine (izazvanim "kolopletom svjet- skih okolnosti"), takodjer ukazao na pogubnost hrvatske politike podjele BiH. "U ovo stanje su nas dovela dva zla. Jedno zlo je srpska agresija, a drugo lo- sa hrvatska politika".

Clan bosanskog predsjednistva Ivo Komsic je prenio poruku podrske u ime cijelog Predsjednistva, te skupu zazelio da donese odluke u skladu sa vlasti- tim zahtjevima. "Zelim vas podsjetiti da Predsjednistvo BiH nije stavilo pot- pis na sporazum u kom vise nije bilo Bosanske Posavine; da je to uradjeno vi danas ne biste bili ovdje, jer za to nebi imali razloga. Vodite racuna da da- nas preuzmete stvari u svoje ruke jer se o vama - a ja sam sudionik svih pre- govora o BiH - nije vodilo racuna" - rekao je Komsic, znacajno dodavsi: "Nemo- jte da vas okrenu oni koji ce htjeti - a takvih ima i ovdje - da vas vrate u one okvire u kojima ste izgubili. Mi Hrvati, Bosanci iz srednje Bosne, vas mo- limo da to ucinite i radi nas, i nama trebaju takve vase odluke, jer ukoliko
ne bude Bosanske Posavine, ne znam sto ce biti sa srednjom Bosnom".

No, skup nije sasvim presao u okrilje jedne politicke orjentacije. Mog- la su se cuti i oprecna misljenja, te razna opravdanja za politiku "Herceg-Bo- sne", ciji su nosioci uglavnom bili aktivisti lokalnog HDZ-a. Pored Ante Kova- cevica, druga licnost za koju se osjetilo da pretendira na mjesto u vlasti je hadezeovski funkcioner, advokat Iko Stanic, koji je - prisjetimo se - ucestvo- vao na lisabonskim pregovorima o podjeli BiH. Iko Stanic je insistirao na " cjelovitosti" Bosanske Posavine, ne prejudicirajuci kakvo ce unutarnje ustroj- stvo BiH biti. No, iz onoga sto je govorio da se naslutiti da ce pokusati po- miriti hercegovacku i posavsku politicku opciju. U svakom slucaju njegovo za- laganje za bilo koju od ove dvije politicke kote vise ce biti determinirano potrebom ostanka na vlasti, nego nekim principijelnim stavom.

Slusajuci ucesnike Sabora (one koji su bili za govornicom), moze se izdvojiti nekoliko dominantnih politickih stavova. Prvi je, izrazena potreba saveza sa Muslimanima, koji je najeksplicitnije, govoreci o stetnosti politike podjele BiH, izrazio Ivan Gabelica (Hrvatska cista stranka prava), rekavsi: "Moramo se udruziti sa svima koji su protiv podjele BiH. Ta podjela nas je uvela u rat sa Muslimanima, a oni nisu nasi neprijatelji. Naprotiv, moramo sklopiti cvrst savez s njima" - na sto je dobio izrazito jak aplauz. Drugo po- liticko opredjeljenje koje je izrazilo najvise ucesnika u raspravi jeste kri- tika zvanicne hrvatske vlasti kao i njoj "sluganske" politike Mate Bobana, ko- ji je "otpisao drzavu da bi dobio pet sela". Sabor je, naravno, bio dobra pri- lika da se, u ovom kontekstu, podsjeti i na "prodaju" Bosanske Posavine od
strane najvisih organa Hrvatske i hercegbosanske vlasti. U skladu s gore izra- zenom hrvatsko-muslimanskom potrebom za politickim i vojnim savezom, izvrsena
je i redefinicija "neprijatelja". Mate Gogic je bio najjasniji: "Oni dole (hercegovacki Hrvati op.a.) ratuju sa nasim prijateljima, a mi ovdje sa njiho- vima. Nasi su prijatelji Muslimani, a njihovi Srbi". Treci dominantan stav, koji je Sabor izrazio odnosi se na "unutarnje ustrojstvo BiH", koji, prema najvecem broju govornika glasi: cjelovita Bosanska Posavina u BiH, za koju se ponekad upotrebaljavao termin "cjelovita", a ponekad ne. Uglavnom je proveja- vao "nostalgicarski" stav prema Vanc-Owenovom planu, pa je konacno u zakljuc- cima i receno da je Sabor donio odluku o uspostavljanju "provincije Bosanska Posavina". Cetvrta konstanta izlagaca jeste misljenje da "posavci konacno moraju stvar uzeti u svoje ruke", sto je na kraju rezultiralo odlukom da se odrekne legitimitet Mati Bobanu da na mirovnim pregovorima zastupa posavske Hrvate, te da se kao predstavnici, kao sto se i ocekivalo, tamo nazoce Anto
Kovacevic i Iko Stanic.

Njihov izbor na izvjestan nacin predstavlja kompromis hercegovacke i bosanske hrvatske politike, odnosno politike podjele Bosne ili njenog kakvog- takvog ocuvanja. Stavovi Ante Kovacevica su uglavnom jasni. Zagonetku ovoga puta predstavlja Iko Stanic, za kojeg nije izvjesno kako ce se ponasati kada vidi svog bivseg ili sadasnjeg sefa. Upravo ta dvojba (da li je Mate Boban sa- mo bivsi ili i bivsi i sadasnji sef Iki Stanicu) odredit ce i ponasanje posav- skih predstavnika u Zenevi. Svjedoci kazu da je sam Iko imao vrlo ilustrativan duel sa Bobanom. U jednoj raspravi, naime, na pitanje Stanica sta ce biti sa Derventom (mjesto njegovog prijeratnog boravka), Mate Boban se uhvatio za ge- nitalije govoreci: "eto sto ce biti". No, bez obzira na rezultat sudara ovog politickog pitanja i seksistickog odgovora, tesko je pretpostaviti da ce Iko Stanic, s obzirom na njegovu politicku topografiju (livada manje strmine), smoci snage da se suprotstavi politickim mocnicima banskih ili dvora iz Gruda. Nije nesuvislo pretpostaviti da je i sam Ivo Komsic naslucujuci u kom grmu le- zi Iko, govoreci o "onima koji posavce hoce vratiti u one okvire u kojima su sve izgubili", mislio upravo na Stanica.

No, uprkos tom kadrovskom karijesu, cijeloj se situaciji namece objek- tivna okolnost, koja se sastoji u cinjenici da uspostava "Posavske provincije"
znaci prekid srpskog koridora. S obzirom da on predstavlja pupcanu vrpcu zapa- dnih dijelova "srpskih zemalja" bez kojeg ne mogu prezivjeti, prakticno zaziv- ljavanje noformirane teritorijalne jedinice nece ici bez oruzane intervencije (sto je i preovladavjuce misljenje skupa), a to bi znacilo obnovu totalnog ra- ta Hrvata sa Srbima. Takva situacija neminovno bi obnovila potrebu hrvatsko- muslimanskog saveza, koji u Posavini nikada nije ni prekinut. Iz tog razloga proglasenje posavske provincije predstavlja korak nazad (ka Vanc-Owenovom pla- nu) da bi se, zapravo, koraknulo napred ka obnavljanju bosanske cjelovitosti. Svim akterima rata u BiH jasno je da podjela BiH nije moguca ukoliko Karadzic ne zadrzi koridor kroz Posavinu (jer se njegovim gubitkom anulira projekt "velike Srbije"), pa se prema tome i odredjuju. Ilustrativno je da je svo posa- vsko desavanje Franjo Tudjman uglavnom ignorirao, Karadzic ironizirao, a Izet- begovic pozdravio. Objektivnu teskocu "posavskim regionalistima" predstavlja logistika: od Tuzle je, zato sto je i sama u objektivnim teskocama, vrlo malo moze dobiti, a logistika Franje Tudjmana je uglavnom usmjerena na osiguranje
koridora Karadzicu.

Bez obzira na sve unutarnje komplikacije (osnivackom Saboru nisu prisu- stvovali predstavnici triju od osam opcina, sto nije slucajno), iz svih napri- jed nabrojenih razloga, moze se reci da posavska zbivanja predstavljaju novi kamen o vratu zagovornicima podjele BiH, koji su, eto, nazalost pri kraju svog posla. Unatoc, pak, njihovom priljeznom trudu, Bosna jos uvijek nije rekla svoju zadnju rijec. Kao sto je vec negdje primjeceno, ona se onima koji je
hoce podijeliti vec sveti tako sto ce podijeliti njih. Bosanska Posavina pred- stavlja, kako tamosnji stanovnici vole reci, "vrata Bosne", tamo je sve pocelo

• mozda ce i zavrsiti.

                                         ZEHRUDIM ISAKOVIC