POVEZIVANJE IZBACENE NESAMERLJIVOSTI

Intervju s jednim od osnivaca "Ex-YU PEN-a", Predragom Dojcinovicem. U njemu je rijec o tome zasto je i kako osnovan "Ex-YU PEN", u kakvim je odnosima sa nacionalnim PEN centrima na prostoru bivse Jugoslavije, o izdavackom planu, te o "strancima" clanovima "Ex-YU PEN-a"

AIM, AMSTERDAM, 22.12.1993. Vijest o osnutku i priznanju "ex-YU PEN-a" od strane svjetskog spisa- teljskog udruzenja u Hrvatskoj je potpuno ignorirana. Cak i na razini puke
informacije. Jedan od osnivaca sada priznatog clana svjetskog udruzenja pisaca je i beogradski pisac Predrag Dojcinovic. On i dvojica sarajevskih knjizevni- ka, Hamdija Demirovic i Slobodan Blagojevic, su tokom "dugih voznji biciklima po Amsterdamu", gdje sva trojica sada zive kao pisci u egzilu, te sjedeljki u kafeu "Kandinski" formirali prve ideje o osnivanju jednog, kako kaze Dojcino- vic, "nenacionalnog i nepolitickog PEN udruzenja" s namjerom okupljanja knji- zevne i intelektualne reprezentacije iz bivse Jugoslavije. Clanovi "ex-YU PEN- a" su, izmedju ostalih, Bogdan Bogdanovic, Radomir Konstantinovic, Rada Iveko- vic, Filip David, Karmen Basic, Branko Horvat, Dragan Klaic, Nenad Fiser i drugi. Njih sedamdesetak, a nakon priznavanja stiglo je jos tridesetak novih pristupnica.

"Mi nismo niti mozemo biti konkurencija politickog tipa niti jednom od postojecih nacionalnih PEN klubova, sem u smislu kulturnog obzora, gde je in- telektualni mec uvek pozeljan. Naprosto smo zeljeli ponuditi jedan alternati- vni model, u prilicnoj meri specifican i za medjunarodnu PEN organizaciju, mo- gucnost svima onima koji u svojim novim ili starim sredinama, iz razlicitih razloga, prevashodno nemaju mogucnosti objavljivanja, ili pak ne zele u tim
sredinama objavljivati".

AIM: Kako je izgledala situacija u samom zacetku ideje "EX-YU PEN-a"? Dojcinovic: Mi smo taj projekt doslovno zapoceli s verom u potrebu po- stojanja jedne organizacije iznad svih nacionalnih raspri, balkanskih kao i medjunarodnih, dakle organizacije koja nece deliti pravdu na ratistima, sem kada je u pitanju jasno izrazeno misljenje o nekim od nasih "kolega" najdire- ktnije umesanih u ratne zlocine. Po dolasku Hamdije Demirovica u Amsterdam, novembra prosle godine, nas dvojica smo uz kafu napravili spisak nasih pri- jatelja i poznanika rasutih po svetu i poceli da razmisljamo o jednom zajedni- ckom projektu, koji bi tu izbacenu "nesamerljivost", kako bi to Adorno rekao, na neki nacin ponovo povezao. Posebno znacajnu kategoriju u nasem PEN-u cine pisci koji zive u novoformiranim drzavama. Za njih je nasa ideja mnogo vise od kluba. Prvo smo razmisljali o pokretanju izdavacke delatnosti, razlicitih iz- danja postjugoslovenske knjizevnosti, medjutim to nije delovalo realno, buduci da nismo imali nikakvu institucionalnu podrsku. Ruski i poljski pisci u emig- raciji, na primer, imali su bogate mecene, ali je sve to bilo na cisto nacio- nalnoj osnovi. Nasa situacija je neuporedivo slozenija i stoga za sve nas iza- zovnija. Nacela PEN-a, povelja koju gotovo svi znamo napamet, bila su u kultu- rnom i politickom smislu najbliza nasoj situaciji. Po dolasku Slobodana Blago- jevica stvari se pocinju razvijati sve brze. Uz pomoc AIDA Nederland, male or- ganizacije lavljeg srca za pomoc ugrozenim umetnicima, kao i holandskog PEN-a, formirali smo osnov, zajedno s brzo prikupljenim potpisima buducih clanova, za podnosenje molbe za prijem u medjunarodni PEN klub. Posebno osetljivo pita- nje bilo je ime naseg centra. Padali su najrazlicitiji predlozi tipa "juzno- slovenski", "ilirski", itd. Shvativsi da upadamo u mrezu politicke idiotije i retorike koja je do rata i dovela pitanje naziva reseno je na najjednostvniji i najlogicniji nacin: PEN centar pisaca iz bivse Jugoslavije. Posebno smo za- dovoljni zbog izostavljanja termina "u egzilu", jer su svi nasi clanovi oduvek pripadali kontekstu svetske knjizevnosti.

AIM: Nakon vaseg priznanja pozitivne, ali i negativne reakcije nisu izostale.

Dojcinovic: Jos pre Kongresa u Spaniji predsednik slovenackog PEN-a je posredstvom medjunarodnog centra u Londonu uputio svim nacionalnim PEN centrima cirkularno pismo u kojem je pokusao da ospori potrebu njegovog osnivanja kao i njegovo medjunarodno priznavanje. Par dana pred sam kongres u Santiago de Campostela, zagrebacki "Globus" objavio je tekst Branimira Donata sa posebno naglasenim spiskom svih nasih clanova u Hrvatskoj. Uz ton kojim je tekst sro- cen nedostajali su mu samo adrese i brojevi telefona spomenutih clanova naseg "Ex-YU PEN-a". Srpski PEN je lukavo, putem licnih kontakata sa osnivacima "Ex-YU PEN-a", pokusavao da citavu ideju ospori. Istovremeno su svi oni tvr- dili da mi vodimo kampanju protiv njih. Sve je to deo tako dobro nam poznatih tzv. balkanskih poslova. No, sada kad smo priznati, bas kao i pred Kongres,
ostavljamo ih njihovim lokalnim tucama, nekoj vrsti seppukua.

AIM: Kakav je zapravo odnos Vase organizacije prema postojecim naciona- lnim PEN centrima? Jeste li uspostavljali neke kontakte?

Dojcinovic:Postoji prirodna potreba za uspostavljanjem i odrzavanjem komunikacije s pojedinim clanovima nacionalnih penova, kao i sa njihovim orga- nizacijama, ali to ne znaci da istovremeno treba skrivati neke cinjenice o na- ma ili njima, te nasim odnosima. Zasto bih ja sada zaboravio da pomenem imena ratnih zlocinaca, clanova srpskog i hrvatskog PEN-a? Dobrica Cosic, Rajko No- go, Gojko Djogo, Franjo Tudjman i Vladimir Seks zasluzuju klupu na "nirnberskim" procesima, koji su, na zalost, zbog prakticnog nepostojanja medjunarodnog prava u jugoslovenskim slucajevima nece dogoditi. Neki od njih ce zauvijek ostati dobri prijatelji velikih evropskih i svetskih sila. Moze se, dakle, dogoditi
suprotno - pomenuti ce biti promovisani u heroje i mirotvorce, a intelektual- cima ce biti sudjeno zbog cutanja.

AIM: Sto se tice izdavacke djelatnosti, kako tu stvari stoje? Postoji li neki izbor djela koja namjeravate objaviti?

Dojcinovic: Od samog pocetka radimo na sastavljanju ambicioznog i real- nog izdavackog plana. Pocetkom '94. pocinjemo sa objavljivanjem casopisa "Ano- ther Country", izdanja "Ex-YU-PEN-a", koji ce biti stampan na nekoliko jezika. To ce biti svi jezici nasih clanova, kao i engleski i holandski, jer je sedi- ste organizacije u Amsterdamu. Casopis ce biti otvoren za sve pisce clanove i neclanove naseg PEN-a. Druga stvar je pokretanje jednog informativnog glasila koje bi nase clanove obavestavalo o tekucim dogadjajima. Zatim planiramo pokre- tanje jedne mini izdavacke kuce, koja ce u pocetku najverovatnije biti adopti- rana od strane jednog velikog holandskog izdavaca, a objavljivat ce prvenstve- no knjige nasih clanova na jezicima koje sami autori budu odabrali. Poseban deo programa posvecen je antologijskim i istrazivackim projektima.

AIM: Cini se da su neki strani pisci prilicno naklonjeni Vasoj organi- zaciji?

Dojcinovic: Od samog pocetka imamo izuzetnu podrsku Djerdja Konrada, ali i novoizabranog predsednika medjunarodnog PEN-a, Ronalda Harvuda. Na jednom nedavnom sastanku, u Amsterdamu, pristupio nam je Salman Ruzdi, a ocekujemo da nam se uskoro pridruzi i Ginter Gras koji nas je sve vreme javno podrzavao. Pocasno mesto pripada i nasem prvom clanu - Vladimiru Vojnovicu. A sto se tice pojma "stranac", zavrsio bih recima Julije Kristeve: "Stranci smo samima se- bi". RAMIZ MEHULIC