I ZA EUROPU PREVISE

O cemu je sve hrvatska parlamentarna delegacija morala polagati racuna na "saslusanju" u vijecu Evrope. Sto je to udaljava od sadasnjeg statusa specijalnog gosta. Sto joj porucuju skloni joj evropski politicari. Neke korekcije u vodjenju politike, pa i kadrovske promjene ukazuju da ce Tudjman i drzavni vrh uvaziti, barem dio primjedbi. Oduzimanje statusa specijalnog gosta islo bi na ruku ekstremistima, koji i zele svojevrsnu "albanizaciju" Hrvatske kako bi je onda uredjivali po svojoj volji.

AIM, ZAGREB, 22.12.1993. "Nismo jos u potpunosti otklonili opasnost da izgubimo status specijalnog gosta u Vijecu Europe, raspolozenje je jos rezervirano prema Hrvatskoj, ali nije negativno, cak se i situacija pomalo otopljava. Oduzimanje te svojevrsne vizit-karte Hrvatskoj za tu bi europsku instituciju bio presedan, a za nas katastrofa sto bi nas odgurnula u onu trecu skupinu drzava koja ce se u okrilje Europe pripustati tek poslije 2000-te godine". Te rijeci potpredsjednika Sabora Zarka Domljana sto vrlo realisticki ocrtavaju polozaj Hrvatske uoci 10. sijecnja, kada bi se po najavama, Skupstina Vijeca Europe imala odrediti prema dosadasnjem i nekom buducem polozaju Hrvatske, rezultat su i saslusanja visestranackog parlamentarnog izaslanstva Sabora u Strasbourgu pred Biroom Vijeca Europe, ali i brojnih drugih upozorenja sto sluzbenom Zagrebu stizu iz politicki sklonih joj krugova. Sudeci po izjavama sudionika razgovora i saslusanja (sto je po priznanju Ljube Antica, predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava bilo i u formalnom smislu) njihovi odgovori, za sto su prethodno bili dobro brifirani u pojedinim ministarstvima i ostalim drzavnim institucijama, imali bi pripomoci ne samo da se status Hrvatske u Vijecu Europe ne dovodi u pitanje vec da se ucini i korak dalje, primjerice u njezino ukljucivanje u PHARE program. Da li su i koliko clanovi Biroa Parlamenta istoga misljenja znat cemo 10. sijecnja, kada ce to svojevrsno predsjednistvo Vijeca Europe podnijeti izvjestaj Skupstini. Zatvaranje Europe za Hrvatsku trebalo bi poduprijeti 2/3 clanova Ureda, sto potpredsjednik Sabora Domljan drzi nerealnim. A koje su to generalne zamjerke hrvatskoj politici i koja su se konkretna pitanja cula na strasbourgskom saslusanju? Hrvatski predstavnici vec dulje vrijeme sa svih strana slusaju kritike zbog politike sluzbenog Zagreba prema BiH, napose prema Bobanovoj Herceg-Bosni, pa im je to opetovano i u Strasbourgu. Tako i osobe, koje su u navodnoj brizi Milosevicevog rezima za "Srbe izvan Srbije" na pocetku agresije na Sloveniju i Hrvatsku prepoznale neofasisticka posizanja za teritorijem, poput njemacke poslanice Doris Pack, porucuju: "Buduci da se Hrvatska optuzuje zbog onoga sto cine Hrvati u BiH od predsjednika Tudjmana ocekujem da ce javno reci da ne prihvaca to sto radi Boban". Predsjednik Tudjman za sada se ne ogradjuje od vlasti u Grudama, a ministar Susak nedavno, pred HTV auditorijem, najavljuje otvorenu intervenciju Hrvatske vojske u Bosni i Hrcegovini ukoliko "budu ugrozeni hrvatski strateski interesi". Pored nekonzistentne politike prema susjednoj drzavi clanove Biroa Vijeca Europe interesirali su odnos Sabora i predsjednika Republike, odnosno mogucnosti parlamenta da sugerira i utjece na pojedine predsjednikove odluke, kao i da nadzire njihovu provedbu te razvoj demokracije i zastita ljudskoih prava, unutar kojih se propitivalo i stanje medija. Po osobnom priznanju hrvatskog izaslanstva na vrlo neugodna pitanja odgovori poput onih - "i drugi to rade" ili pak "Europa i svijet peru svoju losu savjest zbog vlastite neucinkovitosti u sprjecavanju ratnih strahota" ostajali su bez ikakvih odjeka kod njihovih europskih sugovornika. Stoga se u poslijednje vrijeme, a osobito je to bilo vidljivo tijekom posjete Europskom Vijecu, saborska delegacija jedinstveno stavila u zastitu hrvatskih interesa, ali i nijansirano odgovarala na ostale primjedbe i pitanja. A pitanja su se odnosila na gotovo sve segmente funkcioniranja drzavnog i drustvenog zivota: Da li se provodi purizacija hrvatskog jezika po uzoru na Musolinijev "talianissimo"?; Jesu li tocni navodi o Tudjmanovom prokazivanju rock-glazbe i protivljenju kozmopolitizma u kulturi?; Zasto u delozacijama sudjeluju pripadnici Hrvatske vojske?; Da li osporavanja drzavljanstva koristi kao instrument etnickog ciscenja?; Kakav je odnos prema opozicijskim strankama, osobito u svjetlu hapsenja clanova Dalmatinske akcije? Bilo je i govora o zastiti manjina, fiktivnoj privatizaciji medija i puno kritike na racun Antuna Vrdoljaka, direktora HRTV-a koji kao zastupnik Sabora, osobni prijatelj predsjednika drzave i clan najuzeg stranackog vodstva dominantno utjece na informativni program drzavnog radija i televizije, sto je neprihvatljivo za Vijece Europe. I ne samo za njih: Jer, i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock medju cetiri glavna problema za ukljucivanje Republike Hrvatske u Vijece Europe naveo je i direktora HRTV-a te upozorio na potrebu distanciranja od politike Mate Bobana "jer je on covjek kojeg danas na Zapadu stavljaju, ako ne u isti, a onda u slicni rang kao i Radovana Karadzica". Potom je Mock zatrazio pristanak sluzbenog Zagreba na sve rezolucije Vijeca sigurnosti UN-a, a predlaze da odredjene europske drzave preuzmu sponzorstvo nad izbjeglickim kampovima kako bi se otklonile sumnje da bi zbog medjusobnih sukoba u BiH mogao biti razlicit tretman prema izbjeglicama iz susjedne drzave. Iako su, kako je kazao predsjednik Sabora Stipe Mesic, neke primjedbe bile bazirane na netocnim ili preuvelicanim informacijama, visestranacko je izaslanstvo apeliralo da se, usprkos nekim deformacijama na putu ka demokraciji, Hrvatska ne iskljucuje iz europskih tokova, jer bi to dodatno ojacalo radikalnu struju u vladajucoj stranci. Onu istu za koju su sami europski parlamentarci govoreci da je "hrvatski predsjednik sposoban uvesti svoju zemlju u europsku civilizaciju, rekli i da se mora osloboditi ekstremista". Stoga ne cudi sto je kako izvjestavaju mediji Ivica Racan (SDP) branio Hrvatsku od optuzbi za ustastvo, ne sporeci ekstremizam, podsjetivsi na njezin (u ex-Jugoslaviji najveci obol) antifasizmu. Savka Dabcevic-Kucar (HNS) trazila je da sankcije za samoproglasenu SRJ ostanu dok se ne postigne trajno rjesenje za ex-jugoslavenske prostore i ratificiraju medjunarodno priznate granice. Ljubomir Antic (HSLS) dokazivao je da se medijske slobode ipak povoljno razvijaju. Ivan Jakovcic (IDS) da demokratska Hrvatska ima snage zastititi manjine, a Stipe Mesic upozoravao da su prava manjina, napose Srba, bila samo izlika za pohod za stvaranje "Velike Srbije". Pored svih obrazlozenja sto ih u posljednje vrijeme daju hrvatski izaslanici, Europa sve upornije trazi i - djela. Cini li ih Hrvatska? I da i ne. Iako su ucestale kuloarske price o smjeni na vrhu HZ Herceg- Bosne, cini se da predsjednik Tudjman jos uvijek ne nalazi pravu osobu sto bi provodila njegovu politiku u BiH, ali i zadovoljila standarde Europe. U hrvatskoj je javnosti iznimno negativno odjeknulo rusenje Starog mosta u Mostaru, brojne su osude zlocina sto ih je pocinio HVO, a ne bi li odobrovoljio medjunarodnu javnost, osobito zbog novih prijetnji sankcijama Hrvatskoj, Mate Boban na Dan ljudskih prava donosi odluku o raspustanju svih zarobljenickih logora u njegovoj samoproglasenoj republici. Tome je prethodila oslobadjajuca presuda, nakon gotovo jednogodisnjeg sudskog postupka, trojici clanova HSP-a zbog navodnog pokusaja rusenja "legalne hrvatske vlasti i ustavnog poretka zemlje", iz pritvora je pustena vecina clanova Dalmatinske akcije osumnjicenih za podmetanje eksploziva u sjediste vlastite stranke, povucen je iz zakonske procedure nadopunjeni Zakon o javnom informiranju koji su mnogi okarakterizirali kao "verbalni povratak verbalnog delikta", a zbog kritika T. Mazowieckog do daljnjeg su obustavljene sve delozacije iz vojnih stanova, okvalificirane kao najteze krsenje ljudskih prava. U svjetlu redizajniranja imagea Hrvatske valja promatrati, pise provladin "Vjesnik" i ostavku drzavnog odvjetnika Hercega, ali i odlazak Vice Vukojevica, utjecajnog pripadnika najtvrdje HDZ-ove struje, s mjesta pomocnika ministra vanjskih poslova zaduzenog za VII upravu, odnosno obavjestajne poslove. Svi ti potezi trebaju popraviti naruseni image Hrvatske i pribliziti je Vijecu Europe, ali i ostalim integracijskim tokovima. No nasuprot njih, pored Suskove izjave o mogucoj intervenciji Hrvatske vojske u Bosni i Hrcegovini, svoju ustrajnost na mjestu direktora HRTV-a opetovao je Vrdoljak usprkos najavama i samog saborskog izaslanstva o potrebi da se razmisli o imenovanju na tu funkciju ugledne i politicki neutralne osobe, sto je Hrvatsoj sugerirano iz prijateljskih europskih krugova. Zasad se ne prihvaca ni drugi Mockov prijedlog. Naime, na posljednjem zasjedanju Sabora, sef hrvatske diplomacije Mate Granic, otklonio je prijedlog svog austrijskog kolege o pokroviteljstvu nad izbjeglickim logorima, dok je predsjednik Tudjman na redovitoj press-konferenciji kazao da Hrvatska nema nista protiv sponzorstva stranih drzava nad izbjeglickim centrima dok ona ne zadiru u njezin suverenitet. Ako je recena Mockova sugestija, dvojbena, ostaje i dalje nejasno zbog cega se toliko inzistira na Vrdoljakovom direktorovanju. Jer, pred tolikim priitiscima ne samo domace javnosti, vec i medjunarodnih institucija blijedi objasnjenje o Vrdoljakovoj "politickoj opstojnosti" kao gromobranu za sva nezadovoljstva sto bi se inace usmjeravala prema Predsjednickim dvorima. No utjesno je, barem ako je suditi po, u posljednje vrijeme povucenim potezima sluzbenog Zagreba, da se odustaje od politike ponasanja poput "urodjenickog plemena koje stiti svakog svog clana, pa i onog koji cini zlocine" ili pak gluposti koje najvise stete samim gradjanima Hrvatske. Stoga bi opstanak Hrvatske u bilo kojem statusu u Vijecu Europe, ili odobravanje toliko potrebne financijske pomoci Hrvatskoj, srezalo krila svim onim ekstremistima sto u "albanizaciji" odnosno izoliranju hrvatske vide mogucnost za promociju ultrapolitickih opcija. A to bi Europi, uz svu dosadasnju neucinkovitost u zaustavljanju rata na ex-jugoslavenskim prostorima bila jos jedna mrlja na savjesti, sto bi je dodatno udaljila od samoproklamiranim nacela. I za Europu previse!

GORDANA SIMONOVIC