SAMO DA LUDILO STANE

Intervju s dr Mirkom Pejanovicem, clanom Predsjednistva Bosne i Herce- govine.

AIM, SARAJEVO, 20.12.1993. Razgovor sa dr Mirkom Pejanovicem bio je utanacen neposredno uoci odla- ska bosanske delegacije na nastavak pregovora u Zenevu i, doslovce, bio je to susret koji zivot znaci. Naime, svega nekoliko sekundi nakon sto sam napustio stan i krenuo da se nadjemo u zakazanom terminu, u njega je pogodio haubicki projektil ispaljen odnekud s Poljina. Sarajevo je podrhtavalo od silnih deto- nacija. Bio je to vise nego dovoljan razlog da intervju zapocenomo komentarom na to sta se u stvari ocekuje od najnovijeg susreta tri zaracene strane.

Pejanovic: Slutim da bi ovi razgovori mogli donijeti nesto konkretno. Priblizili smo se u stavovima a Evropska unija je pokazala do sada najvecu odlucnost u pritisku na srpsku i hrvatsku stranu da ucine ustupke. Naime, u razgovorima koje je imao gospodin Haris Silajdzic sa Momcilom Krajisnikom bila je prisutna najava da ce problem teritorija biti kako-tako rijesen, sto znaci
da se mogu ocekivati ustupci do onih 33,3 % teritorija. Nesto teze je islo sa problemom izlaska na more kod Neuma ali vjerujem da je i to pitanje, nakon pritiska koji je izvrsila Evropska unija, u mnogo povoljnijoj fazi.

Sto se tice Predsjednistva BiH, odnosno legalne vlasti, mi smo utvrdi- li nekoliko stavova kao minimum za prihvatanje sporazuma i to: da se podje od ustavnog koncepta Unije, a to je okvir koji podrazumijeva Bosnu i Hercegovinu u medjunarodno priznatim granicama; da se obezbjedi pomenutih 33,3 % teritorija kao minimum za prihvatanje teritorijalnih rjesenja; izlaz na more i rijeku Savu sa svim suverenim pravima; da Sarajevo i Mostar dodju pod administraciju Ujedinjenih nacija odnosno Evropske unije i, naposlijetku, da se bosanska rep- ublika konstituise i razvija kao drzava demokratska, u kojoj ce se garantirati ljudska i nacionalna prava.

AIM: Ipak, cini se malo vjerojatnim da bi vec ovom prilikom moglo doci do definitivnog usaglasavanja tri strane, odnosno, do potpisivanja sporazuma.

Pejanovic: Zavisi kolika ce biti spremnost srpsko-hrvatske strane da izvrsi ustupke. Ako to bude islo u povoljnom pravcu onda je moguce da i u ovoj fazi dodje do radikalnog zaokreta. Zapravo, jos je jedino ostalo sporno pitanje razgranicenja. Ipak, ja ne ocekujem rjesenje u ovom krugu razgovora - prije da ce oni proteci u trazenju konacnog rjesenja. Za definitivan dogovor ce trebati jos mjesec dana ali sam optimista u pogledu krajnjeg ishoda.

AIM: Fakticka podjela Bosne na tri dijela vec je priznata. Znaci li to, po vama, i definitivan krah koncepta o BiH drzavi kao izmjesanoj, multinacio- nalnoj sredini?

Pejanovic: Predlozeno rjesenje je politicko i predstavlja osnovu za mir. Ono je isuvise kompromisno, nije istorijsko - jer bilo je i boljih ideja poput one o BiH kao federalnoj drzavi, ali treba priznati da dokument koji imamo sada jeste fakticko sankcionisanje stanja na terenu i pozicija stecenih silom no, osnovni akcenat je ipak bio na zaustavljanju rata. Da li ce to rje- senje pokazati svoju snagu u miru ostaje da se vidi - kad pocne pustati korje- nje u zivotu, posebno ekonomskim odnosima. Ja licno sam optimist da ce faktor integracije u miru biti mnogo jaci i da ce vratiti pouzdanje ljudima da se na ovim prostorima ipak moze zivjeti pa i bez pretjerane ljubavi, ali na bazi za- jednickih interesa.

To sto se desilo da je BiH svoje rjesenje nasla u tri republike unutar Unije, i to po etnickom principu, je takodjer rjesenje koje je nametnuto silom

• od onih snaga koje su ovdje zapocele nacionalnu homogenizaciju pa potom i rat, silom dovevsi sve do kraja, zaokruzivsi etnicke prostore nevidjenim zloci- nima. Medjutim, ostali su u BiH i prostori gdje su ljudi i u ratu zivjeli zaje- dno a zivjet ce i u buduce. To je posebno karakteristicno za prostore koje ko- ntrolise Armija i Vlada BiH, dakle u Sarajevu, Tuzli, Mostaru do posljednjih dogadjaja, itd. Nas prijedlog da Sarajevo i Mostar budu u vlasti Ujedinjenih nacija i Evropske unije jest zelja da ostane jezgra koja ce omoguciti da se to multinacionalno, multikulturalno sacuva u Bosni, kako bi se vremenom reafi- rmirala mogucnost takvog zivljenja ne samo u gradovima vec i u drugim sredina- ma.

AIM: Drzite li realnim da je ovo pretposljednja epizoda uoci definitiv- nog stvaranja velike Srbije i Hrvatske, odnosno, da ce doci do pripojenja ter- itorija pod srpsko-hrvatskom kontrolom u BiH njihovim tzv. maticama?

Pejanovic: Od svog pocetka, nacionalni programi velikodrzavlja i u Sr- biji i u Hrvatskoj su za svoj krajnji cilj imali upravo to da zaokruze svoj
nacionalni teritorij i Bosna je bila cvor koji je u njihovim pretenzijama bio najznacajniji, ali je i najteze bilo doci do njega. U kojoj formi i kako ce to proci u ovoj istorijskoj fazi ostaje da se vidi ali ja vjerujem da ce dvije BiH republike, Herceg-Bosna i Republika srpska, imati interesa da ostanu i na- dju svoje mjesto u okviru Unije. Nisam pristalica onih pesimistickih vizija ili predvidjanja da ce, onog momenta kada se uspostavi Unija, doci do otcjepljenja ove dvije republike. Naprotiv.

AIM: Vec se ustalilo misljenje da ostatak teritorija pod kontrolom vla- sti u Sarajevu predstavlja nukleus buduce muslimanske drzave. Kakve su sanse da jedna takva drzava prezivi kao svojevrsni tampon izmedju Istoka i Zapada, odnosno, pravoslavlja i katolicanstva?

Pejanovic: Mnogi guraju ovaj prostor da postane muslimanskom drzavom, medjutim, na srecu tokom rata ovdje su ljudi izdrzali u solidarnosti i patnjama zajednickog zivljenja. Na ovim prostorima, od ukupnog broja stanovnistva koje ce zivjeti u bosanskoj republici, predvidja se oko 2,5 miliona, naravno, kada
se vrate izbjeglice. Zivjet ce oko pola miliona ljudi koji pripadaju srpskom i hrvatskom korupusu, odnosno 12,5 % Srba i oko 12 % Hrvata. To je onaj proce- nat koji c esigurno znaciti i faktor integracije i odbijanja da se ovdje prih- vati samo jednonacionalna drzava, pa da u tom smislu bude svojevrsni tampon.

AIM: Kako tumacite da se Evropska zajednica bas sada pojacano angazira, i u kojoj mjeri medjunardonu zajednicu smatrate krivom zbog svega sto se dogo- dilo na tlu Bosne i Hercegovine?

Pejanovic: Sve vrijeme ove ratne drame i nevidjenog zla, EZ je imala ge- neralno stanoviste da u BiH prvo treba zaustaviti rat a politicko rjesenje o odnosima medju tri naroda je nasa stvar. Oni se tu nisu htjeli dublje mijesati. Ovim novim potezima evropska dvanaestorica su pokazala nesto sto je trebalo uciniti mnogo ranije, pa bi i zrtve bile mnogo manje. Sada idu direktno na pritisak prema Srbiji i Hrvatskoj i ta odlucnost sada pokazuje koliko udruze- na Evropa moze uciniti u korist mira ovdje ako to hoce i ako je slozna. Dakle, steta je sto to nije ucinila ranije ali nikada nije kasno za mir.

AIM: Javnost dvoji kakva je vasa stvarna uloga u Predsjednistvu BiH, narocito nakon posljednje izjave Izetbegovica kako nema stvarne potrebe za hrvatskim i srpskim predstavnicima u vrhu vlasti. Koliki je vas stvarni utje- caj na odluke koje se donose?

Pejanovic: Radi se o tome da su sadasnja rjesenja u Predsjednistvu i legalnim organima vlasti, rjesenja koja proisticu iz izbornih rezultata na prvim visestranackim izborima. Mislim da je Izetbegovic pravio razmisljanja o vremenima koja ce doci nakon zavrsetka rata i uspostavljanja tri republike. Dakle, rijec je o trenutnom misljenju jer tako nesto radikalno ne dolazi u obzir. U bosanskoj republici ucesce u vlasti biti ce u srazmjeri s brojem sta- novnika odredjenih nacionalnosti.

AIM: Poznato Vam je da postoji podijeljeno misljenje oko Vase uloge u ovom ratu: jedni vas optuzuju da ste izdajnik srpskog naroda i Izetbegovicev "licni Srbin", a drugi smatraju da imate velike zasluge jer je vas angazman u vlasti fakticki omogucio zastitu preostalog srpskog stanovnistva, pogotovo u Sarajevu. Kako to dozivljavate?

Pejanovic: Kada smo ja i profesor Kecmanovic ulazili u Predsjednistvo javno sam se deklarisao da nastupam s konceptom gradjanskog usmjerenja pa se stoga moje ucesce u vlasti ne odnosi samo na problem Srba, u onim dijelovima koje kontrolise Armija BiH, vec na probleme svih ljudi koji tu zive jer su, na koncu, glasovi koje sam ja dobio na izborima bili od svih gradjana, odnosno na- roda, pa se u skladu s tim ponasam. Mislim da u tom pogledu nisam nikoga izne- vjerio. Moj odnos prema pripadnicima srpskog naroda koji su zajedno sa Musli- manima i Hrvatima ostali u zejdnickom otporu protiv svega sto je fasizam, cje- nit ce se i ocjeniti onoga momenta kada rat zavrsi. Jer ratna propaganda is- krivljava sliku: cas sam za nekoga izdajnik, cas nesto drugo. Ono sto me drzi jeste kada u mojim aktima prepoznaju borbu za univerzalne ljudske vrijednosti, pa tako i dalje ostajem nepokolebljiv da se izborim za pitanje svih pitanja - a to je mir.

AIM: I pored Vaseg obrazlozenja, nekako se precutno smatra da ste naj- pozvaniji da odgovorite na pitanje koliko jos ima srpskog stanovnistva na ter- ritoriji pod kontrolom Armije BiH i kakav je njihov stvarni polozaj?

Pejanovic: I sami ste vidjeli kako zive. Davno su prosli prvi mjeseci haosa u kojima su ljudi odvodjeni iz svojih domova zbog najmanje sitnice i sum- nje, kada su znali preko noci nestajati, poslije se ispostavilo da su odvodjeni u neke lokalne, poluprivatne zatvore... Ali to je iza nas. Mislim da smo pro- fesor Kecmanovic i ja narocito o tome vodili racuna i negdje u avgustu prosle godine to pitanje u Sarajevu presjekli i rijesili. Ostali su manji, pojedina- cni problemi. Sa odlukom o smjeni komandanata dviju brigada u Sarajevu, cuve- nih Cace i Cele i efektnim sprovodjenjem te odluke, sprijecen je i zaustavljen svaki vid samovolje naoruzanih ljudi. Sada se slobodno seta ulicama, naravno,
ako izuzmemo granate. Sve sto se dogadjalo proisticalo je iz rata, iz silne agresije koja je donijela rusenje, paljevinu, smrt... Sto se brojcanog stanja tice, ovdje u sarajevu je jos uvijek najveca koncentracija srpskog stanovni- stva u jednoj urbanoj sredini. Prema procjeni "Dobrotvora" cijeni se da u gra- du jos ima negdje izmedju 60-70 hiljada Srba. U Tuzli, odakle sam porijeklom, stanje je od pocetka solidno i tamo je sacuvano ucesce srpskog stanovnistva za koje se procjenjuje da ih je oko 7 hiljada, ima podataka da ih je u Zenici oko 10 hiljada itd.

AIM: Za sebe volite reci da ste ratnik mira i nacionalista za ljudska prava svih. Uz to, cini se nevjerojatnim da vas jos nije napustio optimizam...

Pejanovic: Nije me napustio jer sam imao srecu da mi dolaze ljudi svih nacija, Sarajlije, pa da vidim kako se ova nasa ratna drama prelama na svim ljudima - mnogo sam naucio od njih. Pokazalo se da je svima zajednicka zelja da ovo ludilo stane. Stoga sam posebno insistirao na onoj tacki u programskoj orjentaciji koja prioritet daje mirnom rjesenju jer vojnim se putem moze malo sta ostvariti. Sav moj napor je isao u pravcu trazenja formule za mirno rjese- nje. To sto mi nismo najzadovoljniji jeste objektivna istorijska cinjenica ali ono sto mi je davalo snage za optimizam to j ezelja za mirom. Kada do njega dodje sve ce biti drugacije.

GORAN TODOROVIC