RECEPT ZA OBRANU BiH

Tuzlanski primjer zajednickog zivota, neuobicajen u sadasnjoj bosan- skohercegovackoj situaciji pobudjuje paznju medjunardone javnosti, ali i domacih nacionalistickih mocnika kojima Tuzla predstavlja dokaz neodrzivosti njihovih ideja kako se ne moze i ne smije zajedno zivjeti. Kako se i zasto Tuzla, usprkos pritiscima i nepovoljnom okruzenju jos uvijek odrzala kao multinacionalna zajednica. Pogorsanje ekonomske i socijalne situacije sve negativnije utjece i na politicku klimu, tako da je pitanje do kada ce se sadasnja gradjanski orjentirana vlast odu- pirati nacionalistickim vodjama. Ovisi to i o medjunardonoj zajednici i njenoj pomoci gradskim vlastima Tuzle.

AIM, TUZLA, 17.12.1993. U vremenu opstih podjela i nacionalnih netrpeljivosti tuzlanski primjer zajednickog zivota, ili kako slogan reformista kaze: "Bosna se najbolje brani na tuzlanski nacin", predstavlja neuobicajen primjer koji sve vise pobudjuje paznju medjunarodne javnosti. Nazalost, ova bosanskohercegovacka "oaza mira" stalno je na umu i domacim nacionalistickim mocnicima, kojima Tuzla predstav- lja konkretan dokaz neodrzivosti njihove fasisticke ideje kako se ne moze i ne smije zivjeti zajedno, te kako izmedju nasih dusa treba dici nepremostive zidove. Medjunarodna zajednica, u svojoj nejedinstvenosti spram rjesenja be-ha krize, jos jednom mirno posmatra kako balkanski ratnici najavljuju propast, ili kako to oni nazivaju "oslobadjanje" Tuzle. Pri tom prenebregavaju, kao uos- talom i u cijeloj BiH, cinjenice koje ovaj grad cine onim sto jeste - gradom Bosanaca i Hercegovaca.

Tuzla je industrijski grad u sjeveroistocnoj Bosni, koji je sa dolaskom Austro-Ugarske, prije 110 godina, poceo da razvija hemijsku industriju, masi- nsku i rudarstvo. Svoj buran razvoj dozivljava posljednjih 50 godina kada se broj stanovnika umnozava devet puta, sa 14.000 na 130.000, te postaje, za bal- kanske prilike, centrom svoje vrlo razvijene regije, sa, primjera radi, naj- starijim pozoristem u Bosni i Hercegovini. Nacionalni sastav grada slijedi na- cionalni sastav regije, sto znaci da vlada etnicko sarenilo sa, prema popisu iz 1991. godine, 44 posto Muslimana, 15 posto Srba, 15 posto Hrvata, 22 posto Jugoslavena i 4 posto ostalih i sa vrlo velikim procentom tzv. mjesovitih brakova. Kuriozitet je da je u prvih dvanaest mjeseci rata u Tuzli sklopljeno cak 22 posto mjesovitih brakova. Sada, tokom rata, pak, osnivaju se brojna udruzenja gradjana stranog porijekla, pa se evidentira nekoliko stotina potoma- ka Italijana, preko hiljadu Ceha i Slovaka, oko 250 Slovenaca, a Jevrejska opstina ima oko 90 clanova. Mozda je to, djelomicno, objasnjenje za veliki procenat tzv. Jugoslavena na posljednjem popisu.

Na visestranackim izborima 1990. vlast su u Tuzli premocno dobile par- tije gradjanske orjentacije - cak preko 70 posto glasova - a najbolje prolaze Reformisti BiH, stranka tadasnjeg premijera Ante Markovica, danas Socijaldemo- kratska unija, sa 35 posto glasova. Po ovakvim rezultatima Tuzla je jedinstve- na u Bosni i Hercegovini.

Razlozi za ovakve izborne rezultate su mnogobrojni, svakako, ali neki od vaznijih mogli bi biti socijalna struktura stanovnistva, dominantno radni- cka; zatim istorijska orijentisanost prema uslovno receno ljevicarstvu i soci- jalnoj demokratiji (ovdje je jos u proslom vijeku odrazna radnicka Husinska buna, a i njihovu visenacionalnost je branio zacetnik bosnjastva Husein Kape- tan Gradascevic sa svojim multinacionalnim jedinicama); zatim urbana sredina koja je posljednju deceniju imala malo migracije; izrazito veliki industrijski i rudarski kolektivi idealni "malting pot" za ionako tesko uocljive etnicke razlike, ali i razdor u SDA izmedju Izetbegovica i Zulfikarpasica koji se naj- jace ocitovao u tuzlanskom ogranku SDA. Za to vrijeme savezni premijer Marko- vic tri puta obilazi Tuzlu za vrijeme predizborne kampanje.

Postizborno konstituisana gradjanska vlast u Tuzli presudno je uticala na polozaj grada u ratu. Nemajuci u vlasti izdajnicku SDS, gradske civilne vlasti mogle su bez sabotaza pripremati odbranu, a marginalan polozaj naciona- lnih stranaka onemogucio je podizanje nacionalnih tenzija, toliko izrazenih u drugim djelovima Bosne i Hercegovine. Prisustvo jakog garnizona jugoslavenske armije u gradu nalagao je gradskoj vlasti vrlo takticnu i opreznu pripremu za rat tako da je postupak evakuacije JA poceo u Tuzli relativno bezbolno, bez vecih sukoba izuzev onog izmedju JA i manjeg odreda tadasnje Patriotske lige. Odlicna obrana grada rezultirala je, prilikom pokusaja JA da posljednjim esa- lonima koji su navodno napustali grad zapravo okupira Tuzlu, prvim katastrofa- lnim porazom JA na bosanskohercegovackom tlu. Prema njihovom priznanju poginu- lo je oko 150 agresorskih vojnika, nekoliko stotina ih je zarobljeno i vec su- tradan protjerano iz grada izuzev tesko ranjenih koji su lijeceni u tuzlanskim bolnicama. Zarobljenim i zaplijenjenim oruzjem tada se naoruzalo na desetine
tuzlanskih dobrovoljaca te nekoliko jedinica iz susjednih opstina.

Sukob HVO-a i Armije BiH u proljece 93. dovode Tuzlu u potpunu blokadu i juzni koridor kojim je Tuzla dobijala sve potrepstine, zatvara se. Zalihe hrane, lijekova, goriva, ratnog materijala, sirovina za industriju, neminovno su se istrosile preostalih ratnih mjeseci, tako da je grad posljednjih sedmica bukvalno na rubu umiranja. UNHCR se iskljucivo brine za prehranu izbjeglica iz istocne Bosne kojima je Tuzla pruzila utociste, no, mjesecni plan dovoza hrane nikada nije premasio 70 posto od potreba a danas je to tek 20 do 30 posto. Sve prodavaonice su, nedolaskom UNPROFOR-ovih konvoja, vec odavno prazne. Bez naf- te i eksploziva, proizvodnja uglja, a time i struje, svedena je na minimum, te struje ima samo pola dana s neizvjesnom daljom perspektivom. Mada za ostale djelove BiH to djeluje kao blagostanje, hrana u industrijskim centrima Tuzla, Lukavac i Banovici je bukvalno na istjeku.

Zapravo, kljucni problem gradjana je siromastvo. Porodice boraca dobija- ju mjesecna sledovanja koja su pocetkom rata bila mjesecna dopuna, a sada su
sva prehrana. Radnici od pocetka rata rade za oko 5 DEM mjesecno i za to se nesto i moglo kupiti dok je litra ulja kostala 2,7 DEM, kilogram secera 1,6 DEM, ali danas je samo jedna litra ulja 18 DEM, a kilogram brasna 6 DEM. Gra- dski treci program prezivljavanja - tako mu je ime - posvecen obezbjedjenju
energije, hrane i komunalnih usluga do proljeca, ima sanse da obezbjedi tek
ove posljednje stavke, dok snabdjevanje hranom i dalje ovisi o razgovorima u Zenevi, otvaranju "plavog puta" na sjever ili jug, tretiranju Tuzle kao i opkoljenog Sarajeva, te konacnog otvaranja ovdasnjeg aerodroma.

Usporedo sa pogorsanjem socijalno-ekonomske situacije pogorsavala se i ovdasnja politicka klima. Dok je Tuzla i dalje u vlasti gradske, gradjanski orjentisane vlade, okolina, odnosno okrug Tuzla, cvrsto je u rukama SDA. Nera- cionalno ali logicno, tenzije izmedju ove dvije opcije, gradjanske i nacionalne, u ratu ne samo da nisu popustile, nego neprekidno rastu. S jedne strane kata- strofalan genocid nad Muslimanima, pracen jedva simbolicnim negodovanjem zva- nicne politike Evrope, dovodi do homogenizacije tog naroda i ksenofobicnog odnosa prema svima, ukljucujuci i ne-Muslimane Tuzle. Takvi su prije rata bili tijesna vecina u gradu, a sada su, zahvaljujuci skoro 60.000 naseljenih izbje- glica, u ubjedljivoj manjini. U slobodnom dijelu tuzlanske regije, koja je i inace pretezno muslimanska, sa prilivom oko 150.000 prognanika, to jos vise dolazi do izrazaja. S druge strane, SDA, vec po prirodi stranke (nacionalno nasuprot gradjanskog ili neuspjesno nasuprot uspjesnog) vidi u gradjanskoj Tuzli opasnost za svoju buducnost, i skoro ne bira sredstva da obori tuzlansku vla- st. Vjesto manipulisuci tragedijom Muslimana, forsirajuci osjecaje neprijate- ljstva prema ne-Muslimanima - i to prema Srbima od pocetka rata, a prema Hrva- tima od sukoba s njima - te prema mjesovitim brakovima od svog osnivanja, ali i Muslimanima ateistima. Okolnosti za ovakvu kampanju vrlo su im naklonjene - vlast u okrugu je u njihovim rukama, sredstva informisanja (centralna i okru- zna radio i televizija, novine "Zmaj od Bosne" odskora i studentski list "Kra- tki spoj") imaju pod kontrolom, imaju svu potrebnu materijalnu i financijsku podrsku, novac iz inostranstva dostavlja se njihovim stranackim prvacima, ku- puju "hranu za ljude", tacnije kupuju ljude s hranom.

Nasuprot tome gradjanske vlasti nemaju nikakvu podrsku ni iz Republike niti iz inostranstva. Ako i neko napise nesto dobro o Tuzli, ovdje se to zbog prekida svih komunikacija ne sazna. Humanitarne inostrane i medjunarodne orga- nizacije svoju neutralnost strogo shvataju tako da savrsenoj opremi za bezicnu komunikaciju nikom ne daju pristupa. Naravno, SDA to i ne treba, ima svoju, a novine gradjanske orjentacije u Tuzli nemaju sredstava da izlaze redovno. Ci- njenica da ovdje nema sukoba Muslimana i Hrvata dovoljno se ne eksploatise, a vlast, mada ima njenu podrsku, izbjegava pretjerani oslonac na vojsku.

Pored svega ovoga, Tuzla jos ostaje kao multinacionalna zajednica sa lokalnom strukturom vlasti odlucno opredjeljenom u obrani tuzlanske gradjanske opcije. Do kada ce to tako biti ne ovisi samo o domacim nacionalistickim drz- nicima, vec i od medjunarodne zajednice koja im ne smije prepustiti Tuzlu.

IGOR RAJNER