IGRE HRVATSKE VLADE OKO ZAKONA O ELEKTRONSKIH MEDIJA

Poslije pritiska hrvatskih liberala, Vlada nakon godinu dana odugovla- cenja pustila u parlamentarnu proceduru zakon o elektronskim medijima. U cemu se razlikuju Vladin i prijedlog liberala? Inzistirajuci na
pojedinim odredbama, navodno zbog zastite nacionalnih interesa i pro- micanja kulturnog i jezicnog identiteta, Vlada, odnosno HDZ, zeli ostvariti monopol i u osnivanju privatnih TV i radio stanica. Iako se rasprava o predlozenom zakonu vodi u skladu s demokratskom procedurom, za razliku od svih dosadasnjih rasprava prilikom usvajanja brojnih drugih zakona, tesko je za povjerovati da ce brojni prijedlozi i prim- jedbe biti uvrstene u konacnu verziju zakona. Mada bi zbog lose slike o hrvatskim medijima, te zbog razvoja demokracije u Hrvatskoj, ovoga
puta trebalo dobro odvagnuti prije donosenja konacne odluke.

AIM, ZAGREB, 15.12.1993. Jedna od glavnih zamjerki koje iz Vijeca Europe i inih medjunarodnih institucija stizu na hrvatsku adresu je i (ne)sloboda medija, odnosno primje- dbe vezane za privatizaciju, tretman i status novinara, kao i nedostatak zako- nske regulative za osnivanje privatnih TV i radio stanica. Nakon visekratnih odgadjanja na proslomjesecno je zasjedanje Sabora Vlada konacno izasla sa 2 zakonska teksta sto reguliraju osnivanje privatnih elektronskih medija i do- djelu frekvencija, otklanjajuci time barem jedan od prigovora. Prethodno je najjaca, opozicijska Hrvatska socijalno-liberalna stranka srocila svoj zako- nski prijedlog koji bi uredio tu materiju, ali se vladajuca Hrvatska demokrat- ska zajednica suprostavila njegovom stavljanju na dnevni red zasjedanja Sabora u studenom zbog cega je HSLS odbio sudjelovati u daljnjen nastavku rada parla- menta, a podrzale su ga i dvije regionalne stranke - Istarski demokratski sa- bor i Dalmatinska akcija. Tada su liberali ponavljali da se ne radi o zakuli- snim poslovnicko-formalnim natezanjima vec o prvorazrednom politickom pitanju jer bez slobodnih i neovisnih medija nece biti ni otvaranja prostora za raz- voj demokracije u Hrvatskoj. Na kraju je s jednomjesecnim zakasnjenjem u dnev- ni red, slijedom poslovnicke procedure, uvrsten i prijedlog liberala, pa su zastupnici obaju parlamentarnih domova mogli usporediti ponudjena rjesenja. I odmah zakljuciti da se u gotovo 80 posto clanaka podudaraju, ali i da se u nekoliko rjesenja nepomirljivo razlikuju. Nakon vise od godinu dana priprema na izradi zakona, predstavljajuci ga zastupnicima, ali i samoj javnosti ministar prometa i veza, Ivica Mudrinic medju ostalim je kazao : " Sloboda medija je temelj demokracije i sastavni dio trzisnih odnosa za sto se opredijelila hrvatska vlast. Prijedlog zakona o te- lekomunikacijama i posti sastavljen je u skladu s tim principima, odgovara Hrvatskoj i uvazava njezine specificnosti. Zakon mora stititi hrvatsku kulturu i poticati sve sto se u tom kulturno-jezicnom prostoru zbiva. Nas prijedlog zakona je nesto liberalniji nego su takvi zakoni u velikom broju zapadnoeurop- skih drzava, premda ne toliko kao onaj u SAD-u." Pozdravljajuci konstruktiv- nost liberala koji su srocili svoj prijedlog uredjenja buduceg medijskog iz- gleda Hrvatske, ministar Mudrinic pojasnio je u cemu su glavni prijepori iz- medju vladinog i HSLS-ovog zakonskog nacrta. Tri su kljucne razlike. Prva je u kriterijima za odabir koncesionara, jer liberali kao osnovu predlazu javnu drazbu koja se bazira na novcanoj moci, dok bi po Vladinom prijedlogu prednost imali ponudjaci s vise domaceg sadrzaja u programu. Druga je bitna razlika sto Vladin prijedlog apsolutno ne dotice HRTV-a, ciji je ustroj reguliran poseb- nim zakonom, dok liberali drze da se tim zakonom treba redefinirati monopolni polozaj drzavne televizije njezinim pretvaranjem u javnu instituciju koja bi zadrzala pravo na ubiranje pretplate. Vlada zagovara I da Odasiljaci i veze ostanu u sastavu HRTV-a nasuprot liberala koji traze da odasiljaci i veze budu zasebno javno poduzece. I kao treca, sustinska je razlika sto Vlada svojim zakonskim nacrtom predvidja da devetoclano Vijece za telekomunikacije imenuju Vlada (4) i Sabor (5) , a liberali su skloniji da takvo vijece odrazi sarolikost hrvatske politicke i drustvene zbilje. S tim da bi politicki pred- stavnici cinili manjinu (7) u 19 clanom sastavu, jer po njihovom misljenju politici ne treba u Vijecu davati preveliki znacaj.

Predstavljajuci prijedlog liberala, njihov saborski zastupnik Mladen Vilfan je kazao da su u izradi svoga prijedloga posli od toga da privatnim medijskim poslenicima na prvom mjestu mora biti interes javnosti, ali i da se ne smije zanemariti poduzetnistvo. Potrebno je, obrazlagao je dalje Vilfan, osigurati maksimalnu slobodu u izboru i strukturiranju programa, a Vijece kako ga zamislja Vlada prihvatljivo je za javne, ali ne i za privatne TV i radio stanice. Zatrazio je da se visokim taksama za iznajmljivanje frekvencija ne blokira privatna inicijativa te da se omoguci ravnopravni pristup tehnici sto ju je, kako je kazao, ovaj narod stvorio tijekom proteklih 30 godina. Njegov stranacki kolega Fizulic upozoravao je da se ne smije od privatnika traziti da 25 posto programa bude posveceno lokalnoj zajednici, u kojoj se nalazi TV ili radio stanica jer je to put propasti privatne inicijative. Za oporbu je opcenito bilo neprihvatljivo da se preuzimaju vijesti HRTV-a, ukoli- ko se ne stvaraju vlastitim snagama te kvantificiranje domaceg programa i reklamnih poruka. Vladinom je predlagacu takodjer spocitavano sto nacrt zakona ne propisuje minimalne uvjete za koncesije vec ponudjac ovisi o volji Vijeca, a nejasno je i tko raspisuje javne natjecaje, po kojim kriterijima i tko ima presudnu rijec. Zastupnici nacionalnih manjina upozorili su da im Ustavni zakon o pravima nacionalnih skupina jamci osnivanje javnih i privatnih rtv- stanica, a sto, kao mogucnost, nije dobro formulirano ovim zakonom.

Zastupnici Hrvatske demokratske zajednice oponirali su opoziciji isti- canjem potrebe zastite nacionalnih i kulturnih dobara kroz sadrzaj programa, dodajuci da oni koji zele privatne elektronske medije nuzno moraju vlastitim sredstvima graditi odasiljace. Po misljenju ministra Mudrinica sami odasiljaci ne bi trebali biti preprekom za emitiranje jer je to " manji dio troskova u odnosu na ono sto se mora uloziti u tv studio i proizvodnju programa, a u dogovoru s HTV-om moze se koristiti isti antenski stup i energetsko napajanje.

Ministar je uporno otklanjao optuzbe da drzava takvim zakonskim tek- stom propisuje sto ce se emitirati, ali je na primjedbu da se propisuje koli- cina hrvatskog programa odgovorio " kako je televizija medij koji formira jav- no mnijenje, pa da drzava mora voditi racuna i o tome". Polarizacija stavova izazvanih strahom zbog politickih, ali i profe- sionalnih razloga ocitovala se kako u saborskoj tako i u javnim raspravama koje su potom uslijedile. Dok su zastupnici vladajuce stranke skrbili hoce li se prihvacanjem HSLS-ovih sugestija ugroziti njihova dominacija nad medijima zbog cega bi, kako je rekao Hrvoje Sosic, mogli platiti visoku cijenu tijekom "predizborne kampanjena koju oporba najavljuje vrlo brzo", dotle su novinari i dio javnosti u Vladinom prijedlogu iscitavali opasnost od daljnje kontrole drzavnih struktura nad medijima, odnosno osnivanja fiktivno privatnih medija koji bi se financirali iz raznoraznih paradrzavnih fondova. Strah od potonje mogucnosti nagnao je neke i da zatraze povlacenje ovog Vladinog prijedloga iz zakonske procedure. Dio zahtjeva na istom tragu obrazlagan je zadrzavanjem informativnog monopola zbog klauzule da se u nedostaku vlastite informativne emisije moraju reemitirati dnevnici HRTV-a, sto je nekima zabazdilo na orvelo- vstinu jer "dokida jednu od sloboda gradjana - da odabire televizijske postaje i emitirani sadrzaj. A da je televizija mocno sredstvo koje je u gotovo sva- kom domu i da je politika zbog te njene karakteristike mora koristiti, cisto je agitpropovska teorija o telekomunikacijama, nikako primjerena demokratskim parlamentarnim drustvima, pa i onima koja to tek postaju, poput Hrvatske." Po misljenju ministra Mudrinica upravo ta odredba potaci ce proizvodnju domaceg programa, razmjenu informacija i na koncu - pluralizaciju medija. Nasuprot njemu, u javnim je raspravama upozoravano da ce "monopolno informiranje" rezu- ltirati "malim, kloniranim HRT-ovima" sto bi moglo odbiti od investiranja u rizicne medijske poduhvate domace poduzetnike, ali i zainteresirani strani kapital, osobito kada se zna da se Hrvatska nalazi na 113. mjestu rizicnih drzava zbog cega "strani kapital nevoljko dolazi u nju". Opozicija i novinari
nisu krili strahovanja da zakonodavac propisuje takva sadrzajna ogranicenja sto moze ugroziti opstanak privatnih medija, nezadovoljni su sastavom Vijeca za telekomunikacije pa je zatrazeno da se obavezno obrazlozi odobravanje ili odbijanje koncesija, inzistirano je da se Odasiljaci i veze izdvoje iz HRTV- ovog sustava, kritiziran je monopol vlasti nad kljucnim informativnim medijem usprkos upozorenjima oporbe i europskih institucija "cime je pokazala da joj je vise stalo do drzavnog karaktera HRTV-a nego do demokracije, slobode i ugleda Hrvatske u svijetu", a nedoumicu je izazvalo zakonsko onemogucavanje strankama i vjerskim zajednicama da budu vlasnici radijskih ili tv etera. Odgovoreno je da je prijedlog vjerskih zajednica vec prihvacen, a da je "strancarenje u eteru" zakonski ograniceno zbog "straha javnosti da ce HDZ postati vlasnikom RTV postaja.

Javna je rasprava o zakonu koji ce regulirati problematiku privatnih elektronskih medija jos u toku, no valja imati na umu cvrsti stav, ministra Mudrinica izgovoren zajedno s pozivom svim zainteresiranim da se ukljuce u raspravu, da Vlada nece odustati od svog prijedloga. Kompromisno rjesenje o tri kljucne razlike stoga ce tesko biti ostvarivo, pa ce prijedlozi HSLS-a pred saborske zastupnike ici u obliku amandmana na Vladin nacrt, a zbog HDZ- ove parlamentarne nadmoci i gotovo uobicajene stroge stranacke stege kada su u pitanju tako znacajni zakonski tekstovi, izvjesno je, nemaju sanse za pro- laz. Izvjesno je takodjer da se vladajuca stranka ne zeli odreci drzavno-stra- nacki obojenog monopola nad HRTV-om, ali i da si zeli, posrednim uplivom kroz pojedina zakonska rjesenja, osigurati odredjenu kontrolu nad privatnim mediji- ma. S obzirom na dosadasnje posljedice privatizacije novina, iskustva s mono- polnom tiskarom, a napose distribucijom novina, razumljiva je skepsa novinara, ali i inih zagovornka sirenja medijskih sloboda prema bilo kakvim restrikcija- ma na tom putu, osobito pri izradi dugo iscekivanog i iznimno znacajnog zakona kao sto je ovaj o osnivanju privatnih elektronskih medija. Donosenjem tog zakona ministar Mudrinic ocekuje da se "cesto nepravedna slika o stanju u hrv- atskim medijima znatno popravi", pa i najavljuje usku suradnju, na dotjeriva- nju zakona, s ekspertima Vijeca Europe. No, ni njih kao ni druge medjunarodne institucije nece se dati zavarati polovicnim ili dvojbenim rjesenjima poput noveliranja Zakona o javnom informiranju, koji je u domacoj javnosti nazivan "zakonom o zastiti drzave i povratom verbalnog delikta". Te nadopune od samo devet novih clanaka kojima se drzavu zeljelo "izdici na pijedestal nedodirlji- vosti te institucionalizirati mogucnost brzog unistenja novina koje se usudjuju kritizirati drzavu", pokazale su se nepremostivom preprekom za ikakvo ozbilj- nije putovanje Hrvatske u okrilje Europe, pa su na kraju i povucene iz zakon- ske procedure. Neki buduci rtv medijski poduzetnici nakon donosenja zakona morat ce barem tri do cetiri mjeseca cekati na raspisivanje prvih licitacija za dodjelu frekvencija, dok ce postojece stanice, od tog datuma u iducih godi- nu dana morati rijesiti pitanje koncesija, pa bi svako nepotrebno odgadjanje izglasavanja zakona oduzilo i popravljanje slike o medijima u Hrvata. Ona je nesto uljepsana nakon odustajanja od donosenja " obznane", otklanjanjem prete- nzija ministrice Vesne Jurkic Girardi da, protivno ustavnoj proklamaciji o zabrani cenzure, kontrolira sadrzaj programa privatnih medija, kao i imenova- njem, s godinu i pol dana zakasnjenja, Vijeca za slobodu javnog informiranja. Mrlja jos ima zbog upornosti da Antun Vrdoljak i dalje bude direktor HRTV-a, zbog nezakonitosti u pretvorbi pojedinih novina, skandaloznih ponasanja prema stranim novinarima, neprofesionalnosti medju domacim novinarima itd., a i uvijek se netko potrudi da sliku o hrvatskim medijima zamrlja. Upravo zbog te slike, ali i razvoja demokracije u Hrvatskoj, tijekom javne rasprave i donosenja konacnog zakonskog teksta svaki se prijedlog mora dobro odvagnuti da se ne bi kasnije pilatovski prale ruke.

GORDANA SIMONOVIC