ZVJERSKI A NE VJERSKI RAT

AIM, SPLIT, 13.12.1993. U organizaciji Centra za primjenjena drustvena istrazivanja u Splitu je nedavno odrzan znanstveni skup na temu: "Konfesije i rat" na kojem su ucesce uzeli mnogi teolozi, sociolozi religije ali i neki poznati crkveni velikodost- ojnici. Premda je gotovo nepodjeljeno misljenje ucesnika ovog skupa bilo da se na prostoru bivse Jugoslavije u prvom redu vodi zvjerski, a ne vjerski rat, ipak nije bilo mnogo onih koji su ukazivali i na cinjenicu da aktualni sukobi sve vise poprimaju i neke religiozne ili pak antireligiozne konotacije i im- plikacije. U kakvoj vezi stoje religije i rat ali i uopce o karakteru ovog ra- ta i politikama koje stoje iza njega razgovarali smo sa mostarskim biskupom dr. Ratkom Pericem.

AIM: Gospodine biskupe, prisutne su razne i suprotne ocjene karaktera rata koji se vodi na prostoru Hrvatske i posebno na prostoru Bosne i Hercego- vine. Kako ga Vi vidite, ili jos konkretnije, u kojoj mjeri stoje ocjene, sve cesce u posljednje vrijeme da ovaj rat ima i obiljezja vjerskog rata?

Peric: Ja cu reci nesto sto ce vjerojatno neke jako sablazniti, ali to moram reci. Nase drustvo je paradoksalno, ponekada kontradiktorno i ovo sve sto se dogadja u ratu i s ratom je takodjer paradoksalno i kontradiktorno. Ovaj rat apsolutno nije vjerski rat ali ako je ista ovaj rat onda je on vjerski rat. To je ta kontradikcija. Nije religiozni odnosno vjerski rat zato sto ga nisu poveli vjernici, zato sto nisu bili istaknuti vjerski ciljevi, ali jest vjerski, kad se vec zahuktao, zato sto se njime zeljelo srusiti sve religiozno na suprotnoj strani. Kako nije religiozni i vjerski rat kad je u Hrvatskoj od pocetka rata 150 crkvi sruseno, mnostvo zupa unisteno i nepristupacno, kad je u BiH 200 crkava, zupnih stanova i samostana unisteno, pocevsi od Srba i srp- ske vojske, nastavivsi preko Muslimana i muslimanske vojske, nastavivsi od Hrvata katolika... Ja se stidim onog sto su Muslimani ucinili u Fojnici kad su ubili dva franjevca, zar to nema vjersku konotaciju? Ja se stidim zbog ono- ga sto su moji Hrvati, katolici, u jednom dijelu moje biskupije, unistili 13 dzamija, zar to nije vjerski rat? Zeli se dakle teritorij ali se ocito zeli i unistiti sve sa suprotne strane, i nacionalno i vjersko i u tom je smislu sve bol i strasno bolno gledano sa vjerske strane. Zato se slazem s onima koji ka- zu da je ovo ateisticki rat jer su ga poveli ateisti, ateisticki ga vode i ze- le unistiti sve religiozno. U sve tri nase religije to se unistava sada zajed- nickim silama, zlim silama.

AIM: Mozete li preciznije argumentirati tu tvrdnju da je u pitanju ate- isticki rat?

Peric: Zapravo, nadovezao sam se na ono sto sam ovih dana u jednim hrv- atskim novinama citao, a sto je izjavio patrijarh srpski Pavle Stojcevic, da je za ovaj rat kriv ateizam. Ali ne ateizam u onom smislu kojI je vrijedio kao neki sustav u kojem se vrednovao covjek, cijenio covjek i sve sto je vrijedno u covjeku, u tom smislu ne takav ateizam nego vise ateizam tj. jedno bezbos- tvo, neznabostvo, jedno protubostvo. Onaj tko je protiv covjeka, taj je protiv boga, i onaj tko je protiv boga taj je protiv covjeka. U tom kontekstu mislio sam to sto sam rekao. Zato kazemo da ovo nije vjerski rat, zato sto ga nisu zametnule vjere. Vjerski predstavnici nemaju cilja da postignu nesto vjersko, ali stanovite posljedice i odrazi na vjernike, na vjerske objekte, na vjere i religije kao takve. Ne smatram sad da su ga ateisti koji nisu vjernici zamet- nuli, nego oni iz svih ovih rodova, izmedju nas ljudi, oni koji su protiv cov- jeka, protiv ljudskih vrednota, protiv fundamentalnih ljudskih prava i slobo- da.

AIM: Kakvi su Vasi pogledi na prirodu, na karakter rata? Konkretnije, postoje li pravedni i nepravedni ratovi? Da li se u bilo kom smislu moze govo- riti o pravednom ratovanju, o cemu na ovim prostorima politicari danas cesto govore?

Peric: Ja vjerujem da prevladava misao da je rat dopustiv, i u tom smi- slu pravedan, samo ukoliko je obrambeni, ukoliko brani temeljna ljudska prava, temeljna nacionalna prava, temeljna prava covjecanstva uopce. U tom smislu mo- ze biti pravedan, zato sto brani pravednu stvar i prava.

AIM: Da li je takav stav, ipak, u nekoj kontradikciji sa Novim zavje- tom?

Peric: Nije to u kontradikciji zato sto Isus postavlja uvijek jedan vrhunski ideal i taj ideal je ostvariv samo za njega. Samo je on kadar ostva- riti taj ideal, ali su kadri i oni koji slijede njega i koji su sveci, dakle oni koji postizu vrhunski domet Isusovih ideala. Ali za obicni svijet, iako je zaista pozvan i to vrlo odgovorno i vrlo urgentno, to je tesko dostizivo. Vidite, imaju dvije recenice u Svetome pismu, u Novome zavjetu, bas Isusove. Jedna je ona gdje on kaze, u kontekstu cak i ne-obrane - "Ako te netko udari po po desnom pruzi mu i lijevi obraz". Ali kad je njega jedan udario po desnom obrazu nije mu pruzio lijevi nego je rekao: "Ako sam dobro rekao, zasto me bi- jes, a ako sam krivo rekao - dokazi". To je obrana. On nije isao na fizicko
obracunavanje, ali je pruzio obranu. Prema tome, to je na liniji Novoga zavje- ta.

AIM: Svjedoci smo da mnogi ratnici kao nekakve svoje zastitne oznake nose sasvim odredjene vjerske simbole. Da li se to moze pravdati i kako je mo- guce pomiriti cisto vjerske simbole i osjecaje sa ratom, posebno ako je tako brutalan?

Peric: Da moze se vidjeti da se nose katolicke, odnosno krscanske kru- nice, isto kao sto nose zelene beretke na kojima recimo pise: "Za Alaha protiv krsta", ili ovakvi neki izrazi. Za mene to nije nesto sto bi trebalo u tom smislu upotrebljavati. Dogodi se vise puta da oni koji nose krunice apsolutno ne znaju moliti, dapace, mozda ce cak i psovati, mozda ce cak i Gospu psovati, kojoj se krunica posvjecuje. Onda je veoma velika kontradikcija od njegova po- nasanja, njegova rjecnika, s obzirom na ono sto nosi, kao sto je to i na sup- rotnoj strani. Medjutim, ima tu i onih uvjerenja covjekovih, duboko religioznih i on kaze - ja vjerujem u boga, ja se zelim zastiti, da mi bog i Gospa pomo- gnu, evo ja nosim jedan njen simbol, ne da ubijem drugoga nego da se zastitim, da zastitim osobni zivot. Tako ce pravi vjernik reci, evo meni je pomogao ovaj znak, ova krunica, ovaj krizic ili neki drugi znak.

AIM: Dosli ste iz Mostara. Cesto otuda stizu kontradiktorne informaci- je, mozete li reci sto se tamo desava?

Peric: Iako sam gotovo stalno u Mostaru ja vas moram razocarati jer ni- sam kadar dati jedan pregled svega mostarskog zbivanja. Sve je prilicno nepri- stupacno, ali ima jedan dio koji je pristupacan i kojim se moze normalno kre- tati. Nije potpuno dostizan, barem ovih dana i ovih mjeseci, od razlicitih projektila, ali ima drugi dio koji je zaista nepristupacan, i ne moze se vid- jeti ni kontrolirati ni znati. Svojim zapadnim dijelom Mostar je znacajno pri- stupacan, moze se dolaziti, pristupati, moze se dovoziti i dijeliti humanitar- na pomoc, izlaziti i slicno. Duz Neretve, tamo prema Blagaju, prema Buni, od- nosno prema Capljini je nepristupacno, tu se cuje neprestana pucnjava i to je najbolnije. Kroz citavo ovo vrijeme islo se na nekakvo dijeljenje, predji na lijevo, predji na desno, opredijeli se, bilo je prisilnog prevozenja, prenose- nja, pregonjenja, prebacivanja i tako dalje, sto je ne samo religiozno osudju- juce, nego je to i ljudski osudjujuce. Ljudi koji su tu stoljecima zivjeli, ko- ji su katolici, pravoslavci ili muslimani, ili nacionalno govoreci Srbi, Hrva- ti i Muslimani, nedopustivo je da ovako pod jednom prisilom moraju napustati svoja ognjista i bjezati na drugu stranu i gdje oni na kraju kazu - oprostite, mi ostajemo na svome terenu koji je moja ocevina i moja djedovina.

AIM: Gospodine biskupe, zasto je po Vasem misljenju ovaj sukob, posebno medju Hrvatima i Muslimanima, tako brutalan i krvav. Dojucerasnji dobri susjedi postali su najljuci neprijatelji. Ima tumacenja da je to dobrim dijelom zato
sto je sukob induciran izvana. Sto Vi mislite?

Peric: Vidite, sukob u Mostaru buknuo je 9. svibnja ove godine i sigu- rno nije bez nekih posljedica svega onoga sto se dogadjalo uzduz ili nizduz Ne- retve, pocevsi od Konjica, Jablanice, Dreznice i tako dalje. Sve se najprije dogodilo tamo gore. Prema tome, prijetila je opasnost jednog takvog sukoba,
jednog zatocenja citavog grada od bilo cije strane. Prijetilo je to sigurno. Ja mislim da se tradicionalno zivjelo zaista mirno, tolerantno u tome gradu. Ja sam duboko uvjeren da nije doslo nekih stranih elemenata, da unutrasnji gradske komsije, susjedi, ne bi izveli ovakve operacije. U to sam duboko uvje- ren. I sad ima na ovoj desnoj strani Muslimana, Srba, Hrvata koji komunicira- ju, koji se obracaju biskupskom ordinarijatu, traze kakvu intervenciju, zasti- tu i slicno, gdje im nastojimo maksimalno izaci u susret i pokazati puno razu- mijevanje u onim okvirima i onoj moci koliko mi mozemo, razumije se. Mislim da prevladava ta ideja, ta misao, iako se ne moze fakticno dokazati, ali da nije tih nekih ubacenih virusa sa strane, mi ne bismo imali ovakvu bolest.

AIM: Odnos izmedju crkve i drzave uvijek je vrlo zanimljiv i vrlo je znacajan. Mozete li nam reci kakav je odnos Katolicke crkve i Hrvatske Repub- like Herceg-Bosne?

Peric: Drugoga kolovoza ove godine, sutradan po smjeni biskupa u Mosta- ru, mi biskupi iz Bosne i Hercegovine, nadbiskup Puljic iz Sarajeva, Komarica iz Banja Luke i ja iz Mostara, sastali smo se na svoj prvi sabor Vrhbosanske metropolije. Zatrazili su takodjer predstavnici vlasti Herceg-Bosne da bi imali jedan susret sa nama. Mi smo to prihvatili, gdje smo izlozili nasa stajalista, nase poglede, nasa odredjena upozorenja. Culi smo takodjer njihove vizije. Dali smo potom jedno zajednicko saopcenje. Mjesec dana kasnije u Zagrebu smo imali nas trojica novi susret, nas drugi sabor, gdje smo u zajednickoj izjavi rekli ovako - ovih dana, 28. kolovoza, proglasena je Hrvatska Republika Herceg-Bo- sna. Mi smo to konstatirali kao cinjenicu. Nismo se apsolutno opredjeljivali ni za ni protiv, nego smo rekli ovo je jedna cinjenica koja se interpretira kao ona koja stiti odredjeni teritorij, ali koja je takodjer odgovorna da stiti i da se zalaze za prava drugih Hrvata, koji se nalaze na podrucju citave BiH. Prema tome, Herceg-Bosna je za sada od svih jednako priznata u okviru BiH,
necu reci ni Republike, ni Unije republika jer to nije nista definitivno, nego
BiH onakva kakvu smo je tradicionalno smatrali i prihvatali. Mi moramo konta- ktirati sa onim ljudima koji su tu, koji su na dometu, koji imaju konkretnu vlast, bez obzira je li ona priznata od citavog svijeta ili nije. Vidite, na onom famoznom sudu 1946., 4. listopada, nadbiskup Stepinac je rekao: ja sam
morao razgovarati s onima koji su bili u Zagrebu, nisam mogao s onima koji su bili u sumi. Tako isto i ovdje, ja moram razgovarati s onima koji su u Mostaru a ne s onima koji su u Sarajevu jer do njih ne mogu naprosto doprijeti. Mi se kao crkva ne opredjeljujemo, mi smo zaista otvoreni prema ovim modalitetima politicke strukture ali trazimo postivanje onih temeljnih ljudskih, nacional- nih i vjerskih prava.

AIM: U temeljima svih dominantih konfesija u BiH je ljudskost, humanost a rat je ipak tako uzasan i nemilosrdan. Zasto je on tako krvav iako u njemu dobrim dijelom i vjernici sudjeluju?

Peric: To je istina. Svaka konfesija uvijek gleda da dosegne do vrhun- skih ciljeva, dakle, vjecni zivot, vjecne vrednote itd. Medjutim, mi smo u ovom
nasem smrtnom tijelu koje je puno instikata, puno unutarnjih strasti, puno gresnosti, mi zapravo nosimo u sebi strahovitu podvojenost. Jedan je dio u na- ma koji se propinje za nebom, za duhom, drugi je onaj koji tezi prema zemlji. Svaki covjek, dakle, u sebi nosi rat, covjek je, recimo tako, neki dvonozni rat i onda on to u sebi nosi. Kada to ne moze prevladati, a sami znamo sto to znaci, savjest nasa koja je najvise nase, zapravo nije nasa jer vidimo da je ubacena izvana kao jedan corpus separatum, bozji korpus, bozji glas, bozje zvono, a s druge strane vidimo da sam ja po toj savjesti ja. Kad ja to ne res- pektiram, tu savjest, taj glas, ja sam onda u sukobu sa samim sobom, nego bih zelio ispunjavati strasti a ne savjest. Kad ja to projiciram van, u zajednicu, u obitelj, u drustvo, naciju, dolazi onda do jednog ovakvog sukoba koji je uzasan, koji je nezaustavljiv i kojemu ne vidim kraja.

AIM: Gdje je onda rjesenje, ima li ga? Peric: Gdje je rjesenje... Vidite da se sav svijet propeo na noge da dade rjesenje. Zapravo, mi imamo rjesenje, ali se ono uopce ne uvazava. Reci- mo, hrvatski biskupi dali su do sada cetiri-pet deklaracija, vrlo jasnih, vrlo odredjenih, ne ulazeci u prijedloge o politickom rezimu, politickoj situaciji, nego govoreci o fundamentalnim ljudskim pravima. Dok se covjek u sebi samome ne obrati, dok covjek ne bude u sebi samome respektirao svoju vlastitu sav- jest, nego dok bude isao za onim sto ga vodi krivim i zlim putem, morat ce dolaziti do ovakvih sukoba. Volio bih kad bi barem krvoprolice prestalo odmah pa da onda sjednemo u zajednickim skupovima, da svatko kaze i iznese ono sto zeli. To bi bilo pozeljno kao sto smo se sastajali i prije ovoga rata. Sada, u ovome, nema takvoga susreta. Nazalost. NUSRET MUSLIC