DOSTIZANJE SVETLE PROSLOSTI

Beograd Dec 13, 1993

AIM BEOGRAD, 12. 12

Intervju sa dr Miodragom Zivanovicem, filozofom, predesednikom Liberalne stranke iz Banjaluke, vojnikom Republike Srpske

U bosansko-hercegovackom ratu porazene su sve tri strane - zakljucuje dr Miodrag Zivanovic, filozof, autor knjiga "Kraj marksizma" i "Metafora i filozofija" koje su devedesetih godina izazvale znatnu pozornost javnosti. "U ovom ludilu", kako kaze, ocekuje izlazak knjige "Slovo nostalgiji". "U ovom ludilu" cetrdesetogodisnji Banjalucanin javnosti je poznat i kao predsednik Liberalne stranke, zastupljene u opstinskom parlamentu Banjaluke. Stranka nema u nazivu Republiku Srpsku, objasnjava njen lider - "dok ne vidimo kakva ce to drzavna tvorevina biti". Kada je jednom u izdanju "Oslobodjenja" za Evropu pomenut kao covek koji daje tolerantni duh ovom gradu, "lojalni" citalac iz Frankfurta faksom je poslao taj tekst u Banjaluku, sa napomenom - "evo, da znate ko su izdajnici u nasim redovima". "Izdajnik" Zivanovic je mobilisan, pa u cinu rezervnog kapetana ratuje u prvim borbenim linijama Vojske Republike Srpske. Kada dodje na odsustvo, u dubokoj pozadini ga saceka nekakav novinar i kaze: "Obracunacu se s tobom, samo da se rat zavrsi".

  • Kada je JNA otisla iz Bosne, mi smo postali obveznici VOjske RS, kao gradjani koji zive na ovoj teritoriji, bez obzira da li tu drzavu neko priznaje ili ne. Napravljen je pravni mehanizam sa sankcijama za one koji se ne odazovu vojnom pozivu. Napravljeno je cak plemensko uredjenje u kome se kaznjava ne samo onaj ko se ne odazove pozivu nego i clanovi njegove porodice.

* Da li je Vase odazivanje na mobilizaciju konformizam?

    - Ne bih rekao. Ja zivim ovde. Mogao sam otici i u Srbiju i u

Crnu Goru. Rodjen sam u Beogradu, ali posto zivim ovde, neka pravila igre se moraju postovati, bez obzira sto se ja sa njima ne slazem. Ja se protiv pravila te igre borim politicki, a kao vojni obveznik prisiljen sam da vojnicke obaveze izvrsavam. Naravno, da u mom slucaju ima i politicke osvete od strane vlasti. Tesko se ove moze govoriti o pravima

  • vise o obavezama.

* Cesto se cuje da su intelektualci u ovom vremenu izdali, da su cak krivci za krvav raspad Jugoslavije.

  • Intelektualci su u sustini konformisti i to se vise puta pokazalo - ugodno se naslone na vlast, bez obzira kakva ona bila. Kod nas je na mesto komunistickog rezima dosao jedan nedefinisan rezim. Nastao je vakuum i vecina intelektualaca se u njemu lepo snasla i uklopila u nove mehanizma vlasti. Pre sest godina, kada se videlo da SKJ ne moze da resi narastajuce ekonomske i nacionalne probleme, pojavila se ideja - jedan od njenih pokretaca bio je slovenacki filozof taras Kermauner - da se umesto kongresa SKJ odrzi kongres intelektualaca. Taj kongres nikada nije odrzan iz banalnih razloga - nismo mogli da se dogovorimo ko je intelektualac, sta znaci biti intelektualac, jer smo se vec bili raslojili zbog raznih sujeta.

* Da li biste se usudili da nabrojite nekolicinu intelektualaca, koji su uspeli da se odupru komforu koji je nudio zagrljaj naciona?

  • Postoji jedno jezgro koje je i u vreme apsolutne vladavine SKJ bilo u opoziciji, mada smo svi bili clanovi SKJ. Pomenuo bih Zdravka Greba, Nenada Kecmanovica, Abdulaha Sidrana, Ivana Lovrenovica, Slobodana Lovrenovica... Bili smo kriticari SK, napisali smo omladinski manifest, najdemokraticniji dokument na kraju osamdesetih godina. Ti ljudi nikad nisu stajali na pozicijama nacionalistickih ideologija i nacionalnih stranaka, bez obzira sto sada medju nama postoje razlike u vidjenju rata. Normalno je da ga drugacije vide Zdravko Grebo i Sidran iz sarajevskih podruma, drugacije Miodrag Zivanovic iz Banjaluke koja nije razorena, a drugacije neko ko je otisao u Zagreb ili Beograd.

* Da li je Bosna i Hercegovina "bivsa"?

    - Samo iz propagandnih razloga moze se reci "bivsa". Bosna je

mnogo vise od toponima. Postoji jedan duh Bosne, mentalno i duhovno ustrojstvo u zivotu ljudi. To se u ovom ratu ne vidi, jer je na silu poderano, ali to ce se morati spajati. Vise puta sam odlazio u Beograd i Novi Sad kod prijatelja i poznanika koji su izbegli odavde. Neki su sada privrednici, koji su se odlicno snasli u sivoj ekonomiji, drugi su bez posla, bez dokumenata, jednostavno - na drustvenoj margini. No, deca i jednih i drugih dolaze u Banjaluku, grad bez struje, da se poigraju sa svojim drugovima, u svojim starim dvoristima. Srbe koji su ostali u Radio Sarajevu ove prozicvaju kao izdajnike, a oni su ljudi iz mesovitih brakova. Oni su Srajlije, nisu ni Srbi, ni Muslimani, ni fundamentalisti. Jedan moj prijatelj je u "Alijinoj vojsci" od prvog dana. Kad smo se culi, on nije rekao da je u ALijinoj vojsci, rkao mi je da brani Sarajevo, da brani svoj haustor. A ime mu je Predrag.

* Preko Bosne, Sarajeva i haustora dosli smo do problema gradjanina. Moze li Bosna funkcionisati na principu gradjanina?

  • Pokazuje se da drzava koja pociva na pretpostavkama naciona ili partije ne moze funkcionisati. CHak se pokazalo da u parlamentu koji pociva na etnickom principu ne moze da prodje nijedan gradjanski propis.

Najgora stvar svakog rata, i ovoga - ako zanemarimo ideoloske platforme - jeste razaranje srednje klase. To se dogodilo u Nemackoj u vreme Hitlera, to se dogodilo sada nama. Srednja klasa je i fizicki likvidirana - najveci broj ljudi je otisao odavde, a neki su i izginuli, u Sarajevu, Doboju... a pokazalo se da se uspesna drzava ne moze prviti bez te klase. Zasto te vlasti ne procitaju nesto knjiga iz istorije o kojoj toliko govore? Srednja klasa je ona koja ima sposobnosti i moci da udahne kriticku samospoznaju vrhu kako nije moguce vladati represijom. A to se upravo sada desava - postoji samo vrh i dno, "narodne mase" kojima se mora vladati iskljucivo odozgo, bez medijatora.

Protiv takvog mehanizma vladanja nema ko da ustane. To je i problem Liberalne stranke, jer su nam sa odlivom srednje klase otisli i glasaci.

* U poslednje vreme mnogo je prica da ce se rat u Bosni i Hercegovini zavrsiti uskoro. Sta vi o tome mislite?

  • Nisam siguran u skori zavrsetak rata. Postoje razlike u proceni vojnih vlasti i proceni politiciara. Vojne vlasti smatraju da rat tek pocinje.

* Bez obzira na razlicite procene, Vi ste rekli da su sve tri strane porazene.

  • Da, jer ne mogu se graditi drzavne tvorevine na etnickom principu u visenacionalnoj zajednici. To jest, etnicki princip nikako ne moze biti jedini i skljucivi princip organizovanja drzave. Mi smo postali podanici ideologije vracanja u proslost, sto je najbolje izrazio predsednik SAO Romanija (tako se to zvalo u ono vreme): "Nas osnovni cilj je da dostignemo svetlu proslost". Sa tom ideologijom koja je kombinovanasa sa sarmantnim stvarima kao sto je "oslobadjanje nacije" i "skidanje sa pleca komunisticke tiranije", dosli smo dovde. Te sintagme kruze i u strucnim krugovima i sada se mi doslovno bijemo toljagama da ne bismo bili komunisti.

Programi sve tri nacionalne stranke u Bosni su istovetni, samo su im zaglavlja razlicita. Uslo se u rat koji nije imao motive ni ciljeve koji bi ga opravdali, sto se sada bolje vidi nego na pocetku. Kad pitate bilo kog vojnika ili gradjanina zbog cega se ratuje - oni vam ne znaju odgovoriti.

Gavrilo Mikic