ZAR OVO NIJE NOVI FASIZAM

SUBNOR Banjaluke protestvuje

(AIM, 12.12.)

Povodom nedavnog skrnavljenja spomen obiljezja na Kozari, reagovao je i Regionalni odbor SUBNOR-a Banjaluke, iznoseci istovremeno i niz drugih primjera fasizacije Karadziceve drzave. "Ko rusi ove spomenike? Da li je dovoljno reci da su to ulicari, skitnice, ludjaci i pljaskasi!? - pitaju se banjalucki borci iz Drugog svjetskog rata i nastavljaju - Zar to nisu pojavni oblici novog fasizma... Nema razlike izmedju ondasnjih fasista, nacista, ustasa i drugih izroda ljudskog drustva, i ovih izroda, koji zrtvama ondasnjeg fasizma i borcima protiv tog fasizma, sada ruse spomenike. Pitanje je, ko stoji iza njih? Ko ih regrutuje i ko ih podstrekava?"

SUBNOR Banjaluke se cudi kako na te pojave niko od zvanicnika ne reaguje, ni vojni ni civilni celnici, a mediji sve to precutkuju. Borci dalje otkrivaju kako rusenje spomenika nije jedino nasilje koje se dogadja u banjaluckoj regiji: "Takozvana "radna obaveza" ljekara, profesora, inzenjera - nesrpske nacionalnosti - koji ciste kanalizacije, ulice, korita rijeka, djacka dvorista, takodje su, nasilja podobna fasizmu. To nas, kao borce onog rata i kao ljude, duboko vrijedja i ponizava. Sve se to pravda ratom i sankcijama i time da "i oni tamo rade gore", kao da se vlastita nedjela uopste mogu pravdati tudjim zlocinima."

Na kraju, borci ispod Kozare, emotivno zakljucuju: "Na zalost, na Kozari nema vise pjesme o "Stojanki, majki Knezpoljki", njenim - Srdjanu, Mrdjanu i Mladjanu... Zamijenili su ih pjesmama, "Od Topole pa do Ravne Gore" i "Vrati se Vojvodo". Zato nije cudo i da se rusi spomenik tvorcu pjesme o "Stojanki majki Knezpoljki..."

Svoje regaovanje, banjalucki borci zavrsavaju citiranjem svog zemljaka, pjesnika Kolundzije koji je, nedavno, motivisan istim razlozima, napisao: "Zavicaju, sta je to s tobom? Pocinjem da te se bojim:"